BEHAR

PREPORODOVA IZDANJAeto nije, ni sam ne zna zbog ~ega, gledao televiziju.“A tamo, u lokalu ima televizija?”“Tamo gdje igram fliper, nema!”“Ti igra{ fliper, Amerika se trese, a svijet podrhtava. Avionima naNjujor{ke nebodere, oni idioti… tisu}e mrtvih… shva}a{… avionima, onatvoja luda Al-Kaida ho}e sru{iti svijet.”, poviknu opet Gogo i lupi {takompo stolu.“Kakve ja imam veze s tom Al-Kaidom?”, pobuni se Dino. “I za{to bih jaru{io svijet?”, opet }e Dino buntovno.“Znam ja kako kod tebe stoje stvari. Ali drugi ne znaju.”, ubla`i maloGogo i odmah mu dade savjet: “I zato, Dino moj, dobro je {to ne govori{svoje pravo ime, ali brate, skrati malo ono duga~ko prezime. [to }e ti onohad`i… i taj neki hafiz…”“Meni i ne treba.”, slo`i se Dino misle}i da je tu kraj ovom ~udnom razgovoru.“Had`i… to je onaj koji hodo~asti u Mekku?”, upita Gogo.“Pa jest, had`ija, tako se to ka`e!”“To je k’o neka titula, prosvijetljeni, plemeniti, ha?”“Valjda.”, nevoljko }e Dino.“E jeste prosvijetlili Ameriku”, smijulje}i se provocirao je Gogo.“Ma, nisam ja ni{ta.”, pobuni se opet Dino.“To ti misli{, a korijeni su tu, moj Dino… i nikad ne zna{ {to }e iz tih korijenajednog dana izniknuti.”“Ne}e ni{ta, ne bojte se, duboko su zakopani!”“Ma nemoj? A taj hafiz, tko je taj?”, uporan je bio Gogo.“Onaj koji zna Knjigu napamet.”“Koju knjigu?”“Pa… Kur’an!”“A tako zna~i… jo{ i Kur’an zna{ napamet, crni moj Dino.”Dino se osje}ao kao da je na policiji na ispitivanju. A vidio je on na filmu,kad zagusti najbolje je govoriti da ni{ta ne zna{.“Ne znam ja ni{ta.”“Dok ti Amerikancima doka`e{ da ne zna{ ni{ta, ode glava moj Dino.Slu{aj… ionako si skratio ime, a sad skrati i prezime…”, posavjetova gaGogo.“Ma meni dosta, ali moji su umirali kao Had`i...”“A kad }e{ ti ve} jednom shvatiti da su oni mrtvi, a ti si `iv.”, prekine gaGogo. “I stoga, moj Dino, od danas pazi na sebe.” upozori ga na kraju.*- Moj Fahro ka`e, da je Bosna uvijek bila u malom i ostala u malom. Prvoje bila: Jugoslavija u malom, a sad je, ka`e on, Bosna: Svijet u malom. Apo njemu Bosanci ni u ~emu ne mogu biti savr{eni jer su kroz povijest ikroz kojekakve okupacije bili tako izmije{ani, da u njima jo{ uvijek `iverazli~ite aveti pro{losti, koji ih ~ine neobi~nim i u mnogo~emu nadarenim,ali daleko od bilo kakvog savr{enstva.*- A zna{ li za{to je u zatvoru? Je li ne{to ukrao?Dora zanije~e glavom.- Je li nekog, ne daj Bo`e… ubio? – zabrinuto }e on.Dora opet zanije~e glavom, a onda tiho izusti:- Ni{ta od toga!- A {to je onda uradio? – u ~udu }e Dino, ~ije lice pobijeljelo kao snijeg.- Sva sre}a, jo{ ni{ta. - izre~e Dora brzo, da ga barem za trenutak utje{i.A onda nastavi nimalo utje{no: - Spremao se, ka`u… ubiti nekoga…- Koga?- Mo`da i vi{e njih… - nastojala je Dora biti {to manje konkretna, kako bion postepeno doku~io pravu istinu.- Vi{e njih? – ~udio se on.- I sebe!- Sebe i vi{e njih? Kako? – pitao se Dino ne shva}aju}i ubila~ke porivesvog mla|eg brata. - Pa nije valjda?.. - sinu mu u glavu i on zanijemi, kadmu se ukaza slika brata opasanog eksplozivom.- Jest… upao u neku grupu… ka`u, njih ~etvero, sve mladi… gdje su im,ka`u, neki fanatici s bradama ispirali mozak…- Pa gdje su mislili ubijati? – poslije du`e {utnje, tiho }e on.- Ka`u… u Bosni!- Budale… zar u Bosni nije bilo dosta ubijanja!*Stidio se svega. I svoga porijekla u ovom druga~ijem svijetu i svih nesre}akoje su ga sna{le, mo`da ba{ zbog tog porijekla; stidio se i sebe, jer sesvim silama nastojao utopiti u taj druga~iji svijet i postati dio njega. Alinajgori stid, od svih drugih, bio je stid {to je `iv!Kao da je, upotrijebiv{i sva lukavstva ovoga svijeta, iznevjerio svojemrtve, pa i jedinog `ivog nesretnog brata, koji nije upotrijebio ni trunlukavstva da ne zavr{i u zatvoru, ve} je kao leptirica srljao u plamen, nemare}i za svoj `ivot.Nesretnog se brata nije stidio, jer bi mo`da i on pokleknuo na njegovumjestu, i onako usamljen u tu|em svijetu, predao se bezna|u.Zapravo se najvi{e stidio one tamne strane svoje sudbine, koja ga nijeostavljala na miru, nego bi ga povremeno peckala, prokazivala ipodsje}ala da se ne mo`e opustiti onako kako bi on htio i zaboraviti nasve.Nurudin! Svjetlo vjere! lijepo su mu ime dali otac i mati, samo {to vi{e nezna: kakvo je on to svjetlo i kakve vjere?Mo`da mu se sve to i doga|a {to nosi takvo ime, a u njemu ni svjetla nivjere?S jedne strane osje}ao se potpuno bezvrijednim bi}em na Zemlji, a sdruge strane, budu}i da vi{e ni{ta ne mo`e izgubiti, osje}a snagu, jer neovisi ni o kome, a o njemu - da je kojim slu~ajem ispranog mozga – sva{tabi moglo ovisiti. Tako je nekako i sebi poku{avao objasniti situaciju u kojojmu se na{ao mla|i brat. Nikada mu u takvu ne~emu ne bi dao potporu,ali ne mo`e ga ni osu|ivati, jer s kim se on mogao posavjetovati, osim sasje}anjima, koja po~esto iz nemo}i, ra|aju bijes!*Svijet se i{~u|ava, suosje}a, a brata mu dr`e u zatvoru. Zlikovci na slobodi,snimaju svoja zlodjela i slobodno se kre}u svijetom!Osje}a kako mu mozak preplavljuje bijes, {iri se tijelom, o~i mu poprimajuodlu~nost, spreman je u~initi ne{to stra{no, bilo kad, bilo gdje i bilo{to, kako bi se svijet prestao i{~u|avati, suosje}ati i kona~no da zapo~netra`iti uzroke tom bijesu koji pobje|uje razum i ostavlja stravi~neposljedice, zbog nekih prija{njih stravi~nih posljedica, gdje nisu svedenira~uni kako treba.*Snimali neki kako mu ubijaju bra}u… i poslije dvanaestak godina taj snimakobi|e cijeli svijet, da se koju sekundu prenerazi i opet sve zaboravi,a njega valjda da do kraja obilje`i i dotu~e.*74 BEHAR 100