BEHAR

ZNANOST I DUHOVNOSTBogu i zazivanje Boga, prema tome, dakle, osobita uzvikuju}amolitva. Istaknutost i posebitost ove vrste molitve po~iva u~injenici da ponavljana rije~ ili fraza, kao sredstvo koncentracije,nije odabrana od strane ljudskog bi}a ili nekog drugog, nego iliu potpunosti ishodi iz objave ili sadr`i Bo`ije Ime (ukoliko se nesastoji i samo i isklju~ivo od ovog Imena). Prema tome, rije~ kojuizgovara osoba koja moli je, zahvaljuju}i svome bo`anskomporijeklu, simbol vje~ne Rije~i i, na kraju krajeva, u pogledunjene sadr`ine i blagoslovljenske mo}i, i sama blagoslov, Ute -me ljenje ove tajne (to jest, invokacije, zazivanja Bo`ijeg Imena)je, s jedne strane, u tome da su Bog i Njegovo Ime jedno, a sdruge, da i Bog, Sam izgovara Svoje Ime u Sebi, dakle u vje~nostii izvan svega stvaranja, tako da je Njegova jedinstvena inestvorena rije~, prototip uzvikuju}e molitve, te ~ak, i manjeneposrednom smislu, sva molitva. (Frithjof Schuon, Stations ofWisdom)Prema tome, u osnovi, Bo`ije Ime ili sveta formula uzvikuju}emolitve u vezi je sa trpnom (pasivnom) du{om, kao {to je Bo`ijaRije~, fiat lux sa pasivnom prirodom ili materiom prima svijeta.Ovo nas vra}a na korespondenciju (koju spominje Muhji‘d-Dînibn Arabî) koja postoji izme|u, s jedne strane, Bo`ije Zapovjesti(al-emr) i Prirode (tabî’ah), a s druge, sumpora i `ive, dvijeosnovne, temeljne sile koje su u du{i (respektivno) relativno djelatne(aktivne) i relativno trpne (pasivne). U neposrednom smislu,a sa sta jali{ta metoda, sumpor je volja, koja se ujedinjava sasadr `i nom rije~i koja se izgovara u molitvi, i djeluje na formativnina~in na `ivu receptivne, prijem~ive du{e. Na kraju krajeva,sumpor je pro diru}e duhovno svjetlo sadr`ano u svetim rije~im,poput vat re u kremenu, ~ija pojava izaziva pravi, stvarni preobra`ajdu{e.Ovaj preobra`aj prolazi istim fazama koje su odre|ene i imenovanealkemijskim djelom, jer se du{a na po~etku stvrdnjava io~vr{}ava okre}u}i se od izvanjskog svijeta, potom se rastvarakao rezultat unutarnje toplote, i kona~no, izmijenjena u nestalnubujicu utisaka, postaje bespokretni kristal ispunjen svjetlo{}u.- Ovo je zaista najjednostavniji izraz na koji je mogu}esvesti taj unutarnji proces. Ako bi se podrobnije opisivao, bilo bineophodno ponoviti gotovo sve {to je ve} re~eno o alkemijskomdjelu, i povezati to sa unutarnjim djelovanjem molitve a unutarokvira korespondiraju}e duhovne kontemplacije.Bit }e dovoljno spomenuti da je alkemija molitve naro~ito i pot -pu nije obra|ena u pisanjima islamskih mistika. Tu je ona u blis -koj i neposrednoj vezi sa metodom zikra, {to je arapski izraz kojise mo`e prevesti kao sje}anje, spominjanje i zazivanje, te istotako i kao uzvikuju}a molitva. Ovdje sje}anje namjerava prizvatiplatoni~ki smisao pojma anamnesis, Dovoljan razlog za zazivanje(Bo`ijeg) Imena le`i u tome da je sje}anje Boga; a to je, nakra ju, svjesnost Apsoluta. Ime aktuelizira tu svjesnost, i na kra -ju, ovjekovje~uje je u du{i i u~vr{}uje u srcu, tako da ona pro `i -ma cijelo bi}e u isto vrijeme preobra`avaju}i i zauzimaju}i ga…(F. Schuon, Stations of Wisdom)Osnovni zakon ove vrste unutarnje alkemije nalazi se i u kr{ }an -skoj formuli Ave Maria, an|eoskom pozdravu. Maria korespondiraoboma, materii prima i du{i u stanju ~istog receptiviteta,dok su rije~i an|ela poput produ`enja bo`anskog fiat lux.Plod Djevicine utrobe korespondira ~udesnom eliksiru,Filozofskom kamenu, koji je cilj unutarnjeg djela.Prema srednjevjekovnim interpretacijama, an|eoski pozdravDjevici mutans Evae nomen, Ave, zaista je obrnuto od Eva. Touka zuje na preobra`aj kaoti~ne du{e u ~isto ogledalo Bo`ije Ri -je ~i. Primjedbi da an|eli ne govore latinski, i da je Eva na hebrej -s kom Khawwa, mora se odgovoriti da u domenu svetog ne pos -toji slu~ajnost, te da stvari koje izgledaju najslu~ajnije ustvarnosti su predodre|enjske. Ovo obja{njava i za{to su uSrednjem vi jeku i najsitnije pojedinosti Spisa, ~ak i sama imena,pro u~a va na i razli~ito tuma~ena sukladno njihovome simbolizmu- a sa nadahnu}em koje odbija svaki vje{ta~ki prijekor.Nadamo se da prethodno izlaganje mo`e poslu`iti spa{avanjuduhovnog vidokruga koji odgovara alkemiji - kraljevskoj vje{tiniili kraljevskoj umjetnosti - od zavode}eg pojednostavljenja kojenerazdvojivo slijedi ~isto historijski pristup. Kao {to se predmetiu prostoru ~ine manjim {to su dalje, tako se i ono {to nam jedaleko u vremenu ~ini reduciranim i pojednostavljenim u formi- a {to je ve}i duhovni jaz izme|u dva doba, i ono je isto tako.Izme|u na{eg doba i vremena kojemu pripada alkemija, jaz jego tovo nesamjerljivo {irok. Stoga ne iznena|uje da moderni is -tra `iva~, bez ikakvog znanja o duhovnim umjetnostima i vje{ ti -nama koje se u odre|enim kulturama prakticiraju do danas, al -ke miju vidi kao kroz pogre{nu, obrnutu stranu dalekozora. Nje -mu nedostaje, kao po pravilu, ne samo doktrinarno zale|e kojebi mu omogu}ilo razumjevanje simboli~kog jezika alkemi~ara,ne go mnogo zna~ajnije on oskudijeva i u mogu}nostima bilokak ve prakti~ne usporedbe koja bi mu mogla pomo}i u po ja{ -njenju {ta je, u ovom domenu, mogu}e i vjerovatno.Prirodi - to jest, tjelesnoj i fizi~koj prirodi ~ovjeka i stvari - mo`ese pri}i iz mnogo uglova, te, budu}i je tako, svaka od dimenzija96BEHAR 100