IZ STARIH NOVINA, ^ASOPISA, KNJIGA...Kako je bosanski franjevac otac Peruanspasio Gazi Husrev-begovu knji`nicuU ~asopisu “Hrvatski krugoval” tijekom 1942. godine tiskan je tekst Re{ada Kadi}a o bombardiranjuSarajeva, 13. 4. 1941. godine… koji opisuje kako je umalo izgorjela Gazi Husrevbegoveknji`nica, a potom i pri~u o tome kako ju je spasio mudri i dobri franjevac.Malo je gradova, koji su u svojoj pro{losti pretrpjelitoliko toga kao bijelo ~ipkasto {eher Sarajevo. Kugesu ga morile, vatre pr`ile, vode plavile, du{manipobili, harali i krvarili, pa ipak je ostalo bijelo i ponosno.U svje`e proljetno jutro, na dan 13. travnja 1941.,puno sunca i behara, koji se runio, pao je jedan od tihtragi~nih doga|aja, koji su zadesili {eher Sarajevo.Bilo je to onoga tjedna u kojem je u vi{e od 20 godinazaboravljeni grad na Miljacki imao tu kobnu sre}u, dapostane trodnevnom prijestolnicom jedne tu`ne kraljevinekoja je izdisala. Tim njegovim ina~e mirnim ulicama,tulile su sirene luksuznih ministarskih samovoza,u kojima su pretrpani zlatnim polugama naizmjeni~nojurili ministri bez ministarstva, banovi bez banovina igenerali bez vojnika. [est dana prije, tj. na dan 6. travnja,Sarajlije su se uzbudljivo zabavljale. Na zapadnomhorizontu promatrali su crne metalne ptice, koje su seuz prodoran pisak okomito spu{tale nad hangareRajlova~kog uzleti{ta, od kojih su nakon svog uzlijetanjaostavljale samo u oganj pretvorene ru{evine. Jedna siroma{na,ali zato samoubila~ki nagnuta balkanska kraljevina,poku{ala je igrati se velikog rata. A kad su tjedandana nakon toga obezglavljeni generali bez vojske, ministribez mo}i i nervozni diplomati, koji su famoznibeogradski pu~ jo{ prije desetak dana zalijevali {ampanjcem,pobjegli u ovaj ~udni grad na Miljacki i on je zahvaljuju}injima do{ao na red.Vjekovni fatalisti s bijelom bradom iz orijentalne sarajevskeMiro~a kavane prokleli su ih, jer su se gone}i njihi nad Sarajevom bile pojavile stra{ne metalne ptice, kojesu starce prenule iz njihovog nujnog sna, a grad ispunileslutnjama.13. travanj. Po~elo je neo~ekivano. Tuljenje sirena zauzbunu zaglu{ilo je jeku zvona, koja su brujala u suncemokupanom medenom jutru. A zatim iznenadno nadgradom je po~ela kru`iti jedna od srebrnasto ~eli~nihptica. ^isto, sve u oblacima polako se spustila. U~inilo seda je ranjena, jer se za njome poput nevidljivoga tragaotegao prodoran pisak. Padala je sve br`e i br`e, a zatimse, kad je ve} izgledalo da se sru{ila, naglo podigla ipo~ela dizati, a strahoviti udar razlijegao se zemljom.Lijevi ugao ogromne po{tanske zgrade odletio je u zrak.Ti su }u o~iju prestravljeno su buljile. Eto, tako je po~elo.A u kasnom proljetnom popodnevu toga dana odigrao sedoga|aj o kojem vam `elimo pripovijedati.Podne je ve} bilo davno pro{lo. Sarajevo je le`alo pusto iosaka}eno. U njemu je vladao tu`an mir. Zatim seponovno pojavila jedna od brojnih metalnih ptica, koje sutoga dana kru`ile nad gradom. Ba~ena bomba namijenjenavaljda jednom od okolnih vojnih objekata, pala je uobli`nju Konak ulicu. Stari gorostasni kesten iz predvorjaprve d`amije, zasa|en jo{ za doba Topal Osman-pa{inavakta, zastenjao je i poput posje~enog diva naslonio se naniske lukove kamenog predvorja, koji, krhki, popucali.^as zatim, liznula je duga plamena zmija, koja je vitkopu zala uz stupove Gazi Husrev-begove knji`nice i po~elabu ktati…Proteklo je malo, vrlo malo vremena, kad sezmija pretvorila u plamenog zmaja, koji je smjeraopro`drijeti dragocjeno blago stare Gazine knji`nice;blago nad ~ijim su po`utjelim pergamentima tihiu~enjaci provodili dane i dane. Stolje}ima stara riznicapuna knji`nog blaga Istoka i Zapada bila je u opasnosti…Ti su }e najskupocjenijih nau~nih i knji`evnih djela te~etiri stolje}a stare knji`nice (uz more vrijednih rukopisai dragocjenih pergamena) bilo je na dohvat ognju iizgledalo je, da }e od svega ostati samo tu`no zgari{te.U taj ~as niz prvu Konak ulicu, pojavila se neka neobi~naljudska prilika, koja je, ogrnuta u sme|i fratarski habit,posr}u}i tr~ala. Bio je to poznati sarajevski franjevac,~asni otac dr. Peruan, ili kako ga Sarajevo poznaje, siroma{nifratar otac Perun. On se toga dana sa ostalombra}om nalazio u obli`njem franjeva~kom samostanu,gdje je provodio dane u tihoj molitvi ili pomo}i, koju jepru`ao potrebitim. Vidjev{i da je stara Gazina knji`nica uopasnosti, otac Perun je potr~ao, drhte}i pri pomisli, dabi njeno divno blago moglo izgorjeti. Na `alost, pomo}ise nije moglo, jer kad je otac Peruan s obli`njeg brzoglasanazvao vatrogasce, dobio je kratak odgovor: “Ne102<strong>BEHAR</strong> 100
IZ STARIH NOVINA, ^ASOPISA, KNJIGA...Vidjev{i da je stara Gazina knji`nica u opasnosti, otacPerun je potr~ao, drhte}i pri pomisli, da bi njenodivno blago moglo izgorjeti. Na `alost, pomo}i se nijemoglo, jer kad je otac Peruan s obli`njeg brzoglasanazvao vatrogasce, dobio je kratak odgovor: “Ne mo -`e mo do}i, imamo vi{i nalog da smijemo interveniratisamo u najnu`nijim i najte`im slu~ajevima. Na pokon,nema u njoj ljudi, skoro svi su je napustili”.Za doga|aj se saznalo tek kasnije i to posveslu~ajno. A onda se podigli predstavnici ~asnog sa -ra jevskog muslimanskog sve}enstva u `elji da sezah vale ocu Peruanu. Na{li su ga u velikom franje -va ~kom samostanu. No, siroma{ni fratar Peruanovaj puta nije bio tako skroman, jer nakon {to ih jepri jateljski saslu{ao rekao je, smije{e}i se: “E, nemo `e samo tako. Kad mi donesete kilu prave je -menske kave, onda ste mi se odu`ili”.I zaista kad je sutradan u zidinama franjeva~kog sa -mo stana zamirisala prava jemenska kava, dug od13. travnja bio je namiren.mo`emo do}i, imamo vi{i nalog da smijemo interveniratisamo u najnu`nijim i najte`im slu~ajevima. Napokon,nema u njoj ljudi, skoro svi su je napustili”.Otac Peruan je nakon tog odgovora gledao `alosno jo{nekoliko ~asaka u velikog plamenog zmaja na kubetustare knji`nice, koji je sve vi{e {irio svoja krila, a zatim jenemo}an i utu~en krenuo prema samostanu. Najednom,prolaze}i pokraj biv{eg banskog dvora, na vrhu Konakulice, u neposrednoj blizini samog samostana, trgnuo sei zastao. Velika `eljezna vrata dvora bila su {irom otvorena.Divan park bio je prazan i pust. Nigdje nikoga. Nistra`e, ni slu`in~adi, ni gospodara. Sve se bilo razbjeglo.Toga trenutka u glavi se siroma{nog fratra oca Peruanarodila spasonosna misao. Potr~ao je kroz park, zatimkroz te{kim }ilimima zastrto predvorje, onda kroz hodnikuz stepenice i napokon kroz vrata bogato nam je{ -tenog salona dvorca. Zadihan i uzbu|en zaustavio se teku radnoj sobi “bana”. Onda se je pred la`ju, koja ga jepro svijetlila, prekri`io i dignuo brzoglasnu slu{alicu, ok -re nuo je broj i dobio vezu. Ponovno se javila vatrogasnastra`a. Otac se Peruan nije zbunio. Kazao je: “Ovdje banskidvor. Na brzoglasu ban Mihald`i}.” “Izvolite, gospodinebane?” ~uo je odgovor. “Slu{ajte, u blizini dvorcago ri stara Gazina knji`nica. Nare|ujem da se odmahupu te ljudi i da se po`ar ugasi. Ako `elite provjeriti mojna log nazovite me.!” I otac Peruan s nekim ~udnim ola -k {anjem u du{i spusti slu{alicu. Po~ekao je nekolikotre nutaka, ali se nitko nije javio. Umjesto toga za~uo seub rzo prodoran pisak vatrogasnih trublji. Vatrogasci subili stigli. Rijetki o~evici mogli bi posvjedo~iti da supokraj vatrogasaca s ~eli~nim kacigama na kupoli knji ` -nice mogli vidjeti jednu hitru u fratarski habit obu~enupriliku, koja je gasila po`ar s posebnim marom i samoprijegorom.Bio je to ~asni fratar otac Peruan, kojemu sei danas valja zahvaliti za spas Husrev-begove knji`nice.Ako me|utim mislite, da se ovaj zanimljiv doga|aj timezavr{ava, varate se. Vrijedno je da znate jo{ jedan zanimljivdetalj, pa da si do~arate staru patrijarhalnu Bosnu,kad su cestama gazili oci franjevci, pred kojima su seljudi sklanjali s puta i smjerno ih pozdravljali.Naime, ~asni je otac Peruan o tome svemu skromno{utio. Za doga|aj se saznalo tek kasnije i to posve slu -~aj no. A onda se podigli predstavnici ~asnog sarajevskogmuslimanskog sve}enstva u `elji da se zahvale ocu Pe -ruanu. Na{li su ga u velikom franjeva~kom samostanu.No, siroma{ni fratar Peruan ovaj puta nije bio tako skroman,jer nakon {to ih je prijateljski saslu{ao rekao je,smije{e}i se: “E, ne mo`e samo tako. Kad mi donesetekilu prave jemenske kave, onda ste mi se odu`ili”.I zaista kad je sutradan u zidinama franjeva~kogsamostana zamirisala prava jemenska kava, dug od 13.travnja bio je namiren.Sada ponovno {utljivi starci u spa{enoj Gazi Husrevbegovojknji`nici u Sarajevu spokojno provode dane, listaju}imudra djela Istoka, ili pak prevr}u}i `ute, {u{tavepergamene.Pripremila Edina Smajlagi}<strong>BEHAR</strong> 100 103