BEHAR

IZ STARIH NOVINA, ^ASOPISA, KNJIGA...Vidjev{i da je stara Gazina knji`nica u opasnosti, otacPerun je potr~ao, drhte}i pri pomisli, da bi njenodivno blago moglo izgorjeti. Na `alost, pomo}i se nijemoglo, jer kad je otac Peruan s obli`njeg brzoglasanazvao vatrogasce, dobio je kratak odgovor: “Ne mo -`e mo do}i, imamo vi{i nalog da smijemo interveniratisamo u najnu`nijim i najte`im slu~ajevima. Na pokon,nema u njoj ljudi, skoro svi su je napustili”.Za doga|aj se saznalo tek kasnije i to posveslu~ajno. A onda se podigli predstavnici ~asnog sa -ra jevskog muslimanskog sve}enstva u `elji da sezah vale ocu Peruanu. Na{li su ga u velikom franje -va ~kom samostanu. No, siroma{ni fratar Peruanovaj puta nije bio tako skroman, jer nakon {to ih jepri jateljski saslu{ao rekao je, smije{e}i se: “E, nemo `e samo tako. Kad mi donesete kilu prave je -menske kave, onda ste mi se odu`ili”.I zaista kad je sutradan u zidinama franjeva~kog sa -mo stana zamirisala prava jemenska kava, dug od13. travnja bio je namiren.mo`emo do}i, imamo vi{i nalog da smijemo interveniratisamo u najnu`nijim i najte`im slu~ajevima. Napokon,nema u njoj ljudi, skoro svi su je napustili”.Otac Peruan je nakon tog odgovora gledao `alosno jo{nekoliko ~asaka u velikog plamenog zmaja na kubetustare knji`nice, koji je sve vi{e {irio svoja krila, a zatim jenemo}an i utu~en krenuo prema samostanu. Najednom,prolaze}i pokraj biv{eg banskog dvora, na vrhu Konakulice, u neposrednoj blizini samog samostana, trgnuo sei zastao. Velika `eljezna vrata dvora bila su {irom otvorena.Divan park bio je prazan i pust. Nigdje nikoga. Nistra`e, ni slu`in~adi, ni gospodara. Sve se bilo razbjeglo.Toga trenutka u glavi se siroma{nog fratra oca Peruanarodila spasonosna misao. Potr~ao je kroz park, zatimkroz te{kim }ilimima zastrto predvorje, onda kroz hodnikuz stepenice i napokon kroz vrata bogato nam je{ -tenog salona dvorca. Zadihan i uzbu|en zaustavio se teku radnoj sobi “bana”. Onda se je pred la`ju, koja ga jepro svijetlila, prekri`io i dignuo brzoglasnu slu{alicu, ok -re nuo je broj i dobio vezu. Ponovno se javila vatrogasnastra`a. Otac se Peruan nije zbunio. Kazao je: “Ovdje banskidvor. Na brzoglasu ban Mihald`i}.” “Izvolite, gospodinebane?” ~uo je odgovor. “Slu{ajte, u blizini dvorcago ri stara Gazina knji`nica. Nare|ujem da se odmahupu te ljudi i da se po`ar ugasi. Ako `elite provjeriti mojna log nazovite me.!” I otac Peruan s nekim ~udnim ola -k {anjem u du{i spusti slu{alicu. Po~ekao je nekolikotre nutaka, ali se nitko nije javio. Umjesto toga za~uo seub rzo prodoran pisak vatrogasnih trublji. Vatrogasci subili stigli. Rijetki o~evici mogli bi posvjedo~iti da supokraj vatrogasaca s ~eli~nim kacigama na kupoli knji ` -nice mogli vidjeti jednu hitru u fratarski habit obu~enupriliku, koja je gasila po`ar s posebnim marom i samoprijegorom.Bio je to ~asni fratar otac Peruan, kojemu sei danas valja zahvaliti za spas Husrev-begove knji`nice.Ako me|utim mislite, da se ovaj zanimljiv doga|aj timezavr{ava, varate se. Vrijedno je da znate jo{ jedan zanimljivdetalj, pa da si do~arate staru patrijarhalnu Bosnu,kad su cestama gazili oci franjevci, pred kojima su seljudi sklanjali s puta i smjerno ih pozdravljali.Naime, ~asni je otac Peruan o tome svemu skromno{utio. Za doga|aj se saznalo tek kasnije i to posve slu -~aj no. A onda se podigli predstavnici ~asnog sarajevskogmuslimanskog sve}enstva u `elji da se zahvale ocu Pe -ruanu. Na{li su ga u velikom franjeva~kom samostanu.No, siroma{ni fratar Peruan ovaj puta nije bio tako skroman,jer nakon {to ih je prijateljski saslu{ao rekao je,smije{e}i se: “E, ne mo`e samo tako. Kad mi donesetekilu prave jemenske kave, onda ste mi se odu`ili”.I zaista kad je sutradan u zidinama franjeva~kogsamostana zamirisala prava jemenska kava, dug od 13.travnja bio je namiren.Sada ponovno {utljivi starci u spa{enoj Gazi Husrevbegovojknji`nici u Sarajevu spokojno provode dane, listaju}imudra djela Istoka, ili pak prevr}u}i `ute, {u{tavepergamene.Pripremila Edina Smajlagi}BEHAR 100 103