BEHAR

POVIJESNA ^ITANKAtim ve}a bila je odgovor nost poklisara. Ne znamo {to seto zbivalo u glavi Jakova Bobalija, a sasvim je jasno da serastreseni znanstvenik Marin Getaldi} nije znao sna}i.Te{ko je zamjeriti mu {to su ga druge stvari interesiralevi{e od diplomacije. Tijekom poslanstva izmjerio jezemljopi snu {irinu Istanbula i predano (i uzaludno) tragaoza arapskim prijevodom znanstvenih radova Apolonija,kojim se bavio kad su ga natjerali s hara~em u Istanbul.Vrsni znalac osmanskog turskog jezika:dubrova~ki dragomanZnaju}i da su Dubrov~ani dobro obavije{teni o svim zbivanjima, sultan BayezidII. uputio im je 1482. godine ferman da mu jave sve {to doznaju o njegovomodbjeglom bratu D@EMU. Ferman je posebno vrijedan zato {to je pisan talijanskimjezikom. (Državni arhiv u Dubrovniku)jeva dj ela prevedena na arapski. Mo` da je bio u`asnut, jersu ga dub ro va~ke vlasti prekinule u znan stvenom ra du. Uoba slu~aja, ni je te{ko zamisliti na {to je mo gla sli ~iti njegovadiplomat ska misija. Da bi nesre}a bila pot pu na, upratnji Getaldi}a i njegova kolege Jakova Bo ba lija na {aose jedan nevje{ti dragoman. Naime, te go di ne vla sti nisuimale profesionalnog dragomana na raspo la ga nju, pa sudubrova~kog trgovca u Sofiji Nikolu Po po vi }a, koji je znaoosmanski turski, silom i prijetnjom nat je rale u Istanbul.Bobali, Getaldi} i Popovi} uputili su se jedne nedjelje predatihara~ sultanu. Sve je bilo u redu dok nisu do{li do vra ta sultanovesale za audijencije. Dragoman Popovi} za teturao je,problijedio i priznao da od treme nema hra b rosti ni u}i nipre voditi. Od govornost za to dobrim je di je lom le`ala napok lisarima. Popovi}a nisu pripremili za nas tup. Nema su -mnje da o ceremonijalu pred sultanom ni su ni rije~i progovorili.Zbog tog propusta, korak ih je di je lio od diplomatskogskandala, a zatim i od bijesa dubrova~ kih vlasti.Ali, u tom kriti~nim trenutku javio se dobri duh, veliki ve zir,rodom iz Bosne. ^uv{i Popovi}ev pla~, poklisarima je ka zao:“Recite sultanu {to god ho}ete, ja }u vam biti dra go man.”Nakon {to su poklisari predali hara~, du`nost im je bila dazatra`e potvrdu o uplati. Radilo se o uobi~ajenoj administrativnojproceduri, ali ni ona u ovom poslanstvu nije pro{lakako treba. Osmanski pisar gre{kom je izdao potvrdu da suplatili hara~ za 1604., umjesto za 1605. godinu. Iako su ipoklisari i dragoman dobro znali da tekst po tvrde morajuprovjeriti, to nisu u~inili. Nitko je nije ni pogledao. Sre}om,dubrova~ke vlasti bile su odavno uvele propis da poklisaripotvrdu, ~im je dobiju, odmah po hit nom kuriru morajuposlati u Dubrovnik. Kad je potvrda stigla i kad je prevedena,u Senatu je nastala uzbuna. Za to vrijeme poklisari sumirno putovali natrag u Dubrov nik. Hitni dubrova~ki kurirpresreo ih je u Plovdivu i predao im vrlo neugodno pismoSenatora. Morali su se vratiti i ispraviti gre{ku.Dragoman ovog poslanstva nije bio dorastao du`nosti, noDubrova~ka dragomanska {kolaDiplomatske vje{tine dubrova~kih poklisara su bile klju ~ neza odnose Dubrovnika i Porte. Ali, jednako su zna~ajne bilei sposobnosti njihovih prevoditelja - dragomana. Svjes ne te~injenice, sve europske zemlje koje su kontakti rale sOsmanlijama, domi {ljale su se kako do}i do vje{tih i vjernihprevoditelja. Ve}ina se odlu~ila na {kolovanje doma}ih, tekstasalih mladi}a. Tako su poku{ali u~initi i Dubrov~ani, i tove} polo vinom 16. stolje}a.Kako je teklo {kolovanje dubrova~kih dragomana?Dubrova~ke vlasti prvo bi raspisale natje~aj: “pozivamomla di}e koji `ele u~iti za dragomana da se prijave u taj -ni{tvo Kne`evog dvora” Zainteresirani mladi}i dobili bi de -talj nije informacije na licu mjesta. Vlasti su im nudile pla -}eno {kolovanje, pomo}, podr{ku i uzbudljivo radno mjesto.Mladi}i su u~ili prvo u Dubrovniku, a podu~avao ih je u~i telj,to jest “hod`a”. Hod`u bi u Osmanskom Carstvu iza b rali i saso bom doveli dubrova~ki poklisari hara ~a. Vlasti bi s njim sk -lo pile ugovor na godinu dana i pru`ile bi mu smje {taj u stanuu gradu. Tamo su mladi}i dolazili svaki dan, u~ili dva sataujutro i dva sata poslijepodne poku {a va ju}i svladati arapskopis mo i osnove osmanskog tur skog, arapskog i perzij skog je -zika. Na`alost, ne znamo ni{ ta ni o pedago{kim metodamaho d`a, ni o njiho vom od nosu prema studentima. Mo`emo je -dino pretpostaviti da je me|u najuspje{ nijim i najomiljenijimhod`ama bio je dan Omer. Njegova osobnost i mudrost tolikose dojmila Dubrov~ana da su ga prozvali “Homer”.U~enike koji su se tijekom u~enja u Dubrovniku pokazalina darenima, vlasti bi slu`beno imenovale “mladi}ima je -zika”, odnosno studentima jezika kako bismo to da nas rek -li. Zatim bi ih uputile na daljnje {kolovanje u Os man skoCarstvo. U trenutku kad su napu{tali Dubrovnik, imali su 15do 20 godina. Prve godine studija provodili su u So lu nu,Jedrenima, Sofiji, Smirni, Plovdivu, gdje su ih i dalje u~ilipa`ljivo izabrani hod`e. Stjecali su i znanja o osmanskompravu, povijesti, zemljopisu, knji`evnosti, na ro~ito o vrlopopularnoj perzijskoj poeziji i prozi. Knjiga im nikad nijenedostajalo. Bilo je dovoljno da jave u Dubrovnik koja knjigaim treba i vlasti bi im odmah poslale novac.Dubrova~ki mladi}i jezika zavr{avali su {kolovanje u Ista -n bulu, gdje su stjecali prva prakti~na znanja. Iskusni du -b rova~ki dragomani vodili su ih sa sobom na Portu, gdjesu u~ili kako funkcionira osmanski dvor, svladavali pravilaceremonijala i stvarali prva poznanstva s osmanskimdo stojanstvenicima.BEHAR 10039