BEHAR

PREPORODOVA IZDANJABar da polovinu ka`u pa bi dosta bilo re~eno.[arkije }e ti napraviti }eif uhu; otatlisa}e tidu{u ama oko, oko... osta}e pusto i prazno, akad bi mogao Hatid`u sagledat’ jednom samo,nek bi i slijepo ostalo, ne `ali!Pa nije u Hatid`e lijepa samo kosa i ono ~elopod kosom i one o~i pod ~elom. Ni obrazi, niusta samo, ni vrat, ni grlo, ni grudi, ni pâs sa -mo... sve, sve i sve drugo je lijepo i prelijepo, ikad hodi i kad zbori, i kad pjeva... Ah, kadpjeva!... Treba da zaboravi{ sve; da zaboravi{ ioca i majku; da zaboravi{ ku}u; da zaboravi{svijet. Ku}u, ku}u nad glavom valja ti zapaliti,manji {enluk ne mo’{ u~initi, kad Hatid`e pjeva!Ima mali male~ak def, tek koliko da joj je ne{tou ruci. Pa kako je meraklija, obojadisala ga, izlijepilamu oko obru~a neke amajlije; podvezalamu d`angarace pantlji~icama, pa kad udari unje ga a ono ne zna{ u {to prije da pogleda{: uonaj veseli def; u njene li bijele prsti}e i rumenenokte, kako po njemu igraju; u nju li, kako ~aszatvori o~i, ~as zanese u natrag glavu, ~as jojse dignu grudi, kao mali talas koji prijeti buroma ko{ulja joj se izvla~i iz pasa, koliko je grudizate`u. ^as se hvata rukom pod srcem, da mupomogne... jer Hatid`e {to pjeva - od srcapjeva!Ali i nema{ kad gledati je, mora{ je slu{ati. Kadsu tako hanume u nje, o ramazanu u ve~e, paje slu{aju, za}ute sve ispuste ruke sa cigaromna koljeno, cigare se polako, polako gase; onezatvorile o~i, zavalile glave, te misli{ ne }e sebuditi. Ali kad Hatid`e uzvikne i pljesne se{akom pod srcem, a one sve kao da su pomanitale,te za njom i ne zna{ koja }e koju vi{enadvikati. Pa kad Hatid`e objesi def a tek vidi{ma{ica sa `arom ide od ruke do ruke, te hanumepripaljuju cigare koje im se pogasile bile.Nije tako vesele hanume, kao {to je Hatid`e.Ona muhabeti{e, ona utje{i, ona nasmije. Ko li -ko puta samo njen efendija do|e sumoran i bri -`an, pa ona {alom i slatkim muhabetom rastjeramu gajle. Ho}e druge hanume i da je ogovore.Kad su me|’ sobom, ka`u i ru`ne rije~i zanju, ali je opet vole, ne mogu bez nje. A i {to ka -`u za to je samo, {to joj ne vjeruju da voli svogaefendiju, jer joj mu` nije na oko ~ovjek. Kolikoput, pa i ljudi u ~ar{iji reko{e, kako je je {teta{to takav ~ovjek dobi onaku ljepotu.Pa koliko god da se govorilo i koliko god da suhanume i nju pitale i onako razbirale, nikad seni{ta ru`no ne ~u i ne razabra za Hatid`e-hanumu.Sve {to se za nju ~ulo to je, da je lijepa, daje prelijepa, da vrijedi da se njenom ljepotom~ovjek kune. Pa eto, ta ljepota sad je bona i prebonai ilja~a joj nema!Hatid`e, aman Hatid`e!*Prostrana haremska odaja, pa ~ista i svijetla.Pod prozorima, zatvorenim re{etkom, prostirese du` cijelog zida minder, pokriven modrombasmom; na drugom zidu od`aklija, a u jednom}o{ku tri du{eka jedno na drugo, i u njima le`ibona Hatid`e. Ima ve} tri dana bori se s du{om,i bijedna teza slu`i je i godi joj, ali joj ne mo`eugoditi. Kad joj do|e te{ko i ne{to je zapti ugrlu a ona {~epa tezu za ruku, te dr`i je ~vrstoa suze joj se potokom liju iz o~iju.Kao da bi htjela da se uhvati za ovaj svijet i dase ne da onome. Po cio dan svojim lijepim,velikim o~ima gleda u pend`ere, da se nagledalijepa Bo`ja dana i da, valja da ispije o~imasvjetlost, koja se do malo dana i iz njenih o~ijutako `arko razlijevala. Ne govori ni{ta ili malo,no gdjekoju rije~ samo...- Tezo! - re}i }e jednoga dana, kad joj bi malolak{e. - Umire li se lak{e kad se ka`e grijeh?- K’zm, zar ima{ grijeha? - pita je teza.- Imam tezo!Teza joj uze glavu na desnu ruku, na joj lijevomgladi kosu i ljubi joj ~elo i o~i.- Ka`i, elmas’m, mladost je mladost, nije bezgrijeha a Alah je veliki pa pra{ta.Hatid`e otvori ja~e o~i i stade uzbu|enije disati.- [ta da ti ka`em. Zna{ i sama... `ao mi ga je,sad mi ga je `ao. Bio mi je dobar, gledao me jei pazio me je, ali... nijesam ga voljela. Od onogadana, kad me je uzeo nijesam ga voljela... voljelasam drugoga... drugome sam poklonilamoju du{u...- Drugoga? - u~ini teza, pa se zamisli i u}uta,u}uta se i Hatid`e, te se jasno ~uja{e kakomuha zu~e uz d`am i kako Hatid`e te{ko di{e,te joj se dah jedva penje uz grlo.- To gajle neka te ne mu~i! - progovori najzadteza. - Nijesi imala mu`a prema sebi, pa {ta}e{, a mladost je mladost, ho}e svoje...- Grijeh je pogolem, nego {to ga ti misli{, tezo...Ja sam ljubila drugu vjeru... |aura...- \aura?! - u~ini teza i svo joj tijelo pro|e nekastuden i jeza, pa zanijemi, a uprla o~i u Hatid`u,te ne umije da progovori.Teza je od starih `ena, za nju je din din; za njuje grijeh, grijeh. Nju je ova ispovijest u`asnula,jer to bje{e grijeh, koji Alah ve} ne mo`e oprostiti,ali je bolesnicu valjalo tje{iti, pa ma i la`nimutjehama.- Grijeh je, Hatid`e, pregolem. Ja ga ne}u nikomre}i, ali ga Alah zna... opet, oprosti}e ti valjada. Eto, ti se kaje{, ti si ga zaboravila... onog...pa se kaje{... tebe je stid od tvoga grijeha...Teza je to sve brzo i potresenim glasom govorila.- Ne! - doda}e Hatid`e, koja je tezu mirnoslu{ala. - Ne, ne}e meni Alah oprostiti!...- Ho}e, kz’m, ho}e!...- Ne}e, tezo, jer ja se ne kajem, ja ga nijesamzaboravila, mene nije stid... ja ga i sad volim; jaga ne mogu izvaditi iz srca... Ja znam, kolikigrijeh nosim, ama mi je sladak taj grijeh, jaho}u da umrem sa tim grijehom... ja ga i sadvolim!...- Hatid`e! - ciknu teza i pljesnu se {akama apogled upravi gore nebu i osjeti kako je pro|egroznica i izlomi joj sve kosti.- Ja ga i sad volim! - dodade Hatid`e tiho,mirno, ali odlu~no, pa zavali glavu i sklopi o~i,kao da zaspa a valja da da budna sanja.*Tog istog dana zamoli ona tezu, sevapa radi, daode u “Bej-bah~e”, pod onaj rast, i da potra`iima li ~ega u onoj rupi, gdje je ona ~evre ostavila.Teza ne htje, ali kad vidje da Hatid`e brojipo{ljednje sahate, u~ini joj i ode tamo, pa na|epod rastom drugo ~evre a ne ono {to je Hatid`eostavila.Kad joj ga donese, pa vidje Hatid`e da to nijenjeno ~evre ve} drugo, obli je rumen po blijedomlicu i slatko se i zadovoljno nasmije{i.Razvi ~evre i unutra na|e mali komadi}}umura. A }umur zna~i: “Bog ti `ivota dao!“Hatid`e gr~evito sti{te u {aku taj maleni znak i- kad su je mrtvu namje{tali i rasklopili jojgr~evito stisnutu desnu {aku, sav joj je dlan biocrn, te su se ~udili svi, osim teze, koja je `alosnoklimala glavom `ale}i Hatid`u vi{e radi grijehano radi smrti.*Jo{ jednom pro|e Hatid`e-hanume kroz ~ar{iju,ali ne onim ponosnim hodom kao {to gugutkaodi, ne kao Selvije-hanume. Osvrnu{e se i sadsve du}and`ije za njom, koliko da reknu: Alahrahmet ejles’n!}eif — volja; otatlisati — zasladiti;{enluk — veselje;meraklija — strastvena;amajlija — zapis;d`angaraci — praporci;minder — kanabe slamom natrpano;basma — {arena pamu~na tkanina;od`aklija — ognji{te;zapti — ste`e, zadr`ava;d`am — staklo na prozoru;gajle — briga;|aur — hri{}anin, nevjernik, nemusliman;din – vjera;Alah rahmet ejles’n. — Bog da je prosti!BEHAR 10069