BEHAR

PREPORODOVA IZDANJAreflektira kao svojevrsna zabluda obezbri`nosti `ivljenja, ~ega Bukvi}evilikovi nisu do kraja svjesni, ali implicitniautorov glas kao izvantekstna instanca,kroz prizmu sveznaju}eg pripovjeda~a,unutartekstna instanca, svjesno potireob ma nu sretnog `ivota te radnja krene kadramatskim sekvencama, reflektiranim udu bokom unutarnjem do`ivljaju ve} pro -`iv ljenog. I jedan i drugi glas se kre}u u“ne fikcionalnim” iskazima proizi{lim izpo vijesnog realiteta, pozicioniraju}i sepre ma izvanliterarnoj zbilji kao njezini za -interesirani tuma~i.Vrlo bitan problem u Rastanku je prob lemvremena koje se reflektira kao dio struk -turalne koncepcije romana (pro{ lost sa -gledana kroz junakove snove i sje }anja,pripovjeda~eva sada{njost i bu du} nost ko -ja je jako neizvjesna) te poimanje vremenau kontekstu tuma~enja njegove ontolo{kevrijednosti. Vrijeme Dinine sa da{ njosti is -pre pli}e se s vremenom dje tinj stva provedenogu Bosni, u bez bri` nosti roditeljskogdoma koga vi{e ne ma, a onda se vrijemesnova ne~ujno u{e ta u sada{njost kako binjihovi svjetli to novi osjen~ili nesigurnuDininu bu du} no st.Na po~etku romana, autor preko motivapoljana, dje~ja igra, `ica, vojnici, kontej -ner, gradi opreku zna~enja ne samo tihmotiva nego i cijele pri~e. Poljana i dje~jaigra predstavljaju bezbri`nu stazu djetinjstvana koju se isprije~io `ivotni usud,smrt i gor~ina odrastanja ozna~eni mo -tivima `ica, vojnik, kontejner, vojni aerod -rom itd. Rastanak je duboko slojevita ro -ma neskna pri~a koja se ne referira samona realni bosanski prostor nego u svojojbi ti ima oznaku sveukupnosti ~ovjekovogstradanja. Autor nije slu~ajno imenovaosvo je likove Nurudin (Dino) i Harun, aso -ci raju}i na Selimovi}eve junake AhmedaNurudina i brata njegova Haruna jer jepra po~etak Bukvi}eve suvremene pri~euko rijenjen u svim onim nesretnim sud -bi nama ~ovjeka ~iji je `ivotni put od re |i -vala bezumna ideologija, politika, vlast imo} nici. Dino broji vrijeme od maj~inesmrti, za razliku od Selimovi}evog Nu ru -dina koji u svojoj `ivotnoj pri~i niti jedanputnije spomenuo njeno postojanje, nes -vjesno prave}i odstojanje od svog porijekla,izvornog prabitka, ali ga liri~nostizraza o `ivotu koji se mo`e pretvoriti upje smu, sje}anje na brojalicu iz djetinjstva,uspavanku i pticu zlatnih krila mak si -malno izdaju. Bukvi}ev Dino je literarnakonstrukcija koja egzistira u postmodernojpoeti~koj praksi, promi{ljaju}i o vremenukoje ga se ti~e, za razliku od Se li -mo vi}evog Nurudina koji do svoje ~etrdesetegodine vrijeme shva}a i tuma~i krozprizmu njegovog ideolo{kog odre|enja.Tek od bratovog uhi}enja i Harunove sm -rti, Selimovi}ev Nurudin se okre}e svomevremenu, vremenu “koje ga se ti~e“. Bu -k vi}ev junak upravo zbog svoje mla -dala~ke iskrenosti, neobaveznosti, po {te -nja i nemirne naravi je na dobitku. Ide o lo -gi ja se nije uspjela, bez obzira na gor~inu`i vo ta, uplesti u zdravorazumsko pro su -|i va nje, ~ime mu autorova pozicija dis -kre t no otvara naznake, ako ne sretne, aono mr` njom neoptere}ene budu}nosti.U struk turu i Selimovi}evog i Bukvi}evogro mana ugra|en je problem krivice o ko -joj se razli~ito promi{lja.Kod Selimovi}a problemu krivice se pri -la zi s razli~itih stajali{ta: filozofskog, eti -~ kog, moralnog, dogmatskog itd. Pro -mi{ ljanja i tra`enja odgovora na uz ro~ no– posljedi~ne veza u svijetu Se li mo -vi}evog Nurudina jo{ vi{e `ivot zapli}e ukrvavi ~vor kojemu se ne mo`e nazrijetipo~etak ni kraj. Bukvi}evog Dinu pro mi{ -ljanje o krivici ne baca u o~aj. Pro blemkrivice u njegovoj svijesti samo pre le tikao neuhvatljiva misao jer suvremeni na -~in `ivota u kojemu dominira individualnaborba za vlastitu egzistenciju, ali i `i votnoneiskustvo i mladala~ka neoba vez no stprije~i mu dugu stazu na putu pro mi { lja -nja o datom problemu. Dino, taj mladi ~o -vjek svjestan je da postoji razlika u smrti:Nasilna smrt izaziva bijes i budi osje}ajkrivice… da si mogao ne{to u~initi, spri je -~i ti ili barem poku{at bilo {to, a nisi?Te{ko je s takvim promi{ljanjima mislitina budu}nost, kad ga je sve vra}alo pro{ -losti gdje ra~uni nisu bili svedeni kakotreba!Bukvi}evi likovi Dino i Harun su svjesnisvog porijekla i maj~ine uloge u odrastanju,njenih rije~i – zatvorenog, kratkog,jez grovitog pa i hereti~nog jezika kojeg,ka ko re~e pjesnik, vi{e nema.Na pozornici je ljudska drama gdje suv -remeni ~itatelj i gledatelj ne trebaju ku -ca ti na vrata antike, jer ona je tu, preslikanaiz ukori~ene forme u vrlo `ivotanoblik.Na intertekstualnoj razini razumijevanjaBukvi} je u Rastanak ukomponirao imotive iz Zlo~ina i kazne i U o~ekivanjuGodota, iz dva razloga. Autor je svjestankako se suvremeni ~itatelj jo{ uvijek nijeuspio odlijepiti od tradicionalne kulture injenih posljedica te se prilagoditi novojkoncepciji umjetnosti, ali to pam}enje nadrugu kulturu predstavlja i autorov svjesnipristanak protivljenju vlasti vremena. Uromanu je do{lo do sjedinjavanja nekolikovrsta umjetni~kog izra`aja: pisane islikovne rije~i, a Bukvi} je literarne mo ti -ve pobunjenog ~ovjeka iz Zlo~ina i kazne,slijede}i duh svoga vremena, prenio uRastanak, kojemu se pridru`io Dino igospo|a [lik, s ciljem ukazivanja, ali ne inagla{avanja, kako sve proistje~e izlogike jedinstva, iz uzro~no – posljedi~nihveza kako u duhovnom tako i konkretnomsvijetu.Glavni junak Dino je, bez obzira na svupro`ivljenu tragediju, veseo, optimisti~an,dobrodu{an i pomalo naivan. Ma{ta jeono {to Dinu u stvarnom svijetu odr`ava:Ma{ta ga je spa{avala. Takvo bogatstvoma{te, gdje bi on, bez muke, ulazio uizmi{ljenu stvarnost smatrao je Bo`jimdarom.Razmi{ljao je sad o tome kako nadaren~ovjek mo`e izma{tati sve ono {to drugi`ive, i biti na neki na~in sretan, iako ustvarnosti to nikada nije pro`ivio, ali jeostalo upe~atljivo sje}anje kao da jestpro`ivio. Ne ostaje li samo sje}anje i kodonih koji su to stvarno pro`ivjeli? I koja jeonda razlika izme|u stvarnosti i upe~atljivoizma{tana `ivota, pitao se Dino?Autor ne daje povjerenje umjetnosti i ljepotijer je svjestan kako umjetnost nije umogu}nosti preobra`avati dru{tvo. Zbogtoga u romanu dominira gor~ina, a onise gmenti radnje koji asociraju na op}ukulturolo{ku oznaku iz koje se i{~ahuriousud i neznanje pojedinaca vje{to susjen~eni crnim humorom i groteskom, sciljem da Rastanak bude odraz nemirnesavjesti na{eg vremena. Pro{lost ne postojina na~in kako smo je nekad do`iv -ljavali, nje vi{e nema, jer sve {to je u njojbilo realno i bivstveno u{lo je u Dininu iDorinu sada{njost kao pokidane krpicevremena, koja neumitno te~e i na krajujedino izri~e pravdu. Iz straha da dana{nji~ovjek zbog sada{njosti ne vidi bu du }n -ost, a kamoli pro{lost, autor je te ma ti zi -rao rat i ratna stradanja. Jedan od aut o -ro vih ciljeva bio je ukazati kako je bezuspje{ansvaki onaj poku{aj koji ide ka tomeda se ignorira ili iskorijeni tradicija iz sje -}a nja. Ni{ta ne nastaje samo po se binego se formira u kolopletu ljudske po vi -BEHAR 10071