BEHAR

PREPORODOVA IZDANJAnom obrazu Nu{i} je progovorio u jednakodojmljivoj pri~i pod naslovom “Talakiselase“. Sam naslov zna~i rastava pododre |enim uvjetima koji su za dana{njevrijeme smisleno i izvedbeno te{ko shvat -ljivi. Naime, po {erijatu, prenosi Nu{i},mu` “kad pusti prosto `enu, mo`e je uzetinat rag kad ho}e, a kad je pusti na talakiselase, ne mo`e je uzeti natrag, osim akobi se ona, kao pu{tena, za koga drugogudala, pa je i onaj pusti na talaki-selase, teje onda prvi mu` mo`e uzeti, jer je neuzima kao svoju pu{tenu `enu, ve} kao tu -|u `enu, koja je pu{tena.“ Upravo je takavslu~aj bio s Nafije, koja je kod mu`a Eminaizazvala pogubnu sumnju i ljubomoru kadaga je nevino ispitivala o tome “da li svimu{karci jednako ljube“, uvjerena da onljubi najbolje. Emin tra`i rastavu na talakiselase, ali jo{ uvijek je voli i kada se uvjeriu Nafijinu nevinost i saznaje koliko jo{ uvijekza njime pati, odlu~i je vratiti pod izrazitokompliciranim uvjetom da se ona ponovoo`eni za drugoga i da ju taj mu{karacostavi. Me|utim, potrebno je da jednu no}provede s njegovim prijateljem od povjerenja,koji je dao rije~ (besu) da je ne}edirati i da }e mu je sljede}e jutro vratiti.Pri~a kre}e neo~ekivano jer je prijateljRagib ustuknuo pred Nafijinom ljepotom.Kada je Nafije otkrila da svi mu{karci neljube jednako i da Ragib ljubi bolje odEmina, tragi~ni zavr{etak pri~e sa sna`nimerotskim nabojem je neminovan.U pri~i “Had`i Jakub“ pisac svjedo~i iz pr -vog lica te prijem~ljivo opisuje ljepote ra -ma zanskih ve~eri. Jakub je vidio svijeta te jeautenti~ni ~ar{ijski usmeni pripovjeda~. On}e pri~om zabavljati muslimane za vri je meposta i kratiti im vrijeme. Nu{i} }e pripovijedaju}io Jakubovim dogodov{tinama shad`a, uz vje{to kori{tenje pri~e u pri~i, obilatokoristiti fantasti~ne elemente – zmija(`ena) koja ima ljudske osobine i zavodimu{karca te ga odvodi u carske odaje ukojima se had`iji sve prikazuje kao lijepo ibajno, ali zmija postavlja uvjete... Nu{i} }e u“Had`i Jakubu“ pokazati koliko je upioatmosferu sijela, muhabeta i sohbeta zaramazanskih no}i. Pri~aju}i iz prvog lica, neonog koji gleda izvana, ve} onog koji sudjeluje(mogu}e je da je i postio zajedno smuslimanima), Nu{i} nimalo ne}e zaostajatiza ponajboljim uzorima bogate pripovjednetradicije orijentalnih hikaja.U pri~i “Du{mani“ poslu`iti }e se Shakes -Nu{i} jest pisao iz neposrednog iskustva, danas bi rekli u najboljem duhuinterkulturalnog knji `ev nog i me|uljudskog dijaloga. Na pisao ih je za vrijemesvojeg diplomatskog slu`enja u Bitolju, Serezu, Solunu, Skoplju iPri{tini, u kojima je proveo preko deset godina, intenzivno se dru`e}i samuslimanima. Iz posvete saznajemo da su pripovijetke vjerojatno nastale (ilisu zavr{ene) u Serezu, Gr~koj Makedoniji.pe arovskim motivom o dvije suprotstavljeneobitelji tj. kom{ijske begovske ku}ekoje se mrze nao~igled ~itave ~ar{ije,truju}i je svojim inatom. No, izme|u njih`ivi hod`a ~ija `ena smisli plan kako ihpomiriti – prevarom, tako da ne znaju iz~ijih su obitelji, navesti njihovu djecu da sezavole. Pri~u odlikuje izvrstan opis nevjericei zbunjenosti dvoje ljubavnika koji neznaju kako ustuknuti pred ljubavi – kadase, ni sami ne znaju}i za{to, njihove ku}emrze. Kada zajedno pobjegnu to }e izazvati{ok ~itave ~ar{ije a ponajprije njihoviho~eva koji “drhte i bijesne kao povrije|enezvijeri“. Mladi par `ivi u siroma{tvu i dobivadijete te }e hod`a, na jednom ramazanskomiftaru, pri~aju}i pou~nu sufijskuhikaju razrije{iti nesuglasice i zlu krvizme|u dvije obitelji. Nu{i} je kroz likhod`e, koji je djedovima pokazao unuka,postavio su{tinsko pitanje: mo`e li seAllahov amanet dijeliti? Dijete koje jepomirilo dvije begovske ku}e ne mo`e sedijeliti i u sebi je poni{tilo zle krvi.Pri~a o du{manima i zagri`enom inatu tekje uvod u zavr{nu pri~u ove knjige. Ragibagaje oteo (njenom voljom) kr{}anskudjevojku Cvetu i dao joj novo ime – Lale pokojem ova pri~a nosi ime. On je Albanac imusliman te se slu~aj pro~uo ~itavim krajem.Za njenu obitelj Cveta je umrla kada jepo{la za muslimana, ali on joj ne brani daostane kr{}anka i da ide u crkvu, jer, zarazliku od `ena muslimanu je dozvoljenoda se `eni za nemuslimanke pod uvjetomda su monoteisti~ke vjere. Ragib }e jojporu~iti da ide u crkvu jer srca im ionako“jednu veru vjeruju“. Cveta `eli u crkviproslaviti svoju obiteljsku slavu\ur|evdan, ljubiti ikonu svoje obitelji, ali jojje jasno da je to sada prakti~ki nemogu}e.[to je ovom zavr{nom pri~om `elio poentiratiNu{i} nije posve jasno, tj. nije vidljivoda li je Ragib na kraju postao kr{}anin ilinije, jer kako re~e Nu{i}ev lik na krajuknjige: nije mu dosta jedna nevolja ve} jeu~inio dvije. Naime, Ragib Cveti otkriva daje i njegova obitelj nekada bila kr{}anska ida je njihova slava tako|er bila \ur|evdante iz kov~ega vadi obiteljsku ikonu koju sunekada obo`avali njegovi djedovi, zak lju ~u -ju }i pritom da }e Cvetu morati vratiti jer suod sada brat i sestra. Te{ko da je Nu{i}`elio poru~iti muslimanima da su, kako todanas ~esto rade oni neskloni i neuki, et -ni~ ki i vjerski neprihvatljivi kao poturice ko -ji su “nekada ionako bili ili Srbi ili Hrvati“. Sobzirom na ostatak knjige bit }e da je Nu -{i} `elio na}i neki zajedni~ki jezik, pomiritii pobratimiti dvije kulture i vjere, dvije civilizacijsketekovine. To }e se razotkriti u Ra -gi bovoj konstataciji o dva srca i jednoj vjeri.Upravo je to su{tinska poruka islama – oJe dnom i Jedincatom Bogu kojega obo `a -vaju mnoga srca i mnoge vjere, i Koji je Ne -d jeljiv. Na na{im ju`noslavenskim prosto -ri ma, kako nekad tako i u dana{nje vrijeme,ova je ideja jedina mogu}a i odr`iva.Svi oni koji su zagovarali suprotno – jednuna ciju s vi{e vjera ili jednu naciju s jednomvje rom (na u{trb drugih) nisu opstali te sunji hove ideolo{ke zamisli urodile krvoproli}em.Nu{i} je, stoga, u svojim “Ra ma zan -skim ve~erima“ re volucionaran i uzoran,ba rem kada je rije~ o interkulturalnom di -ja logu onih koji su uvrije`eno vjerski i et -ni~ ki suprotstavljeni. Koliko je identiteta use bi nosio Nu{i}, uz to {to je neosporno sr -p ski nacionalni pisac, to samo on zna. To{to je po Dereti}u bio gr~kog podrijetla(odnosno cincarskog ili Grko-cincarskog)te je svoje pravo obiteljsko ime promijenio,go vori samo u njegov prilog. Nije usamljenpri mjer interkulturalnog i me|uidentitarnogpro`imanja u ju`noslavenskim knji -`ev no stima, a bilo bi drsko i za samogNu{i}a ne prihvatljivo, iako mnogi na na{impros to rima ne prezaju od raznih oblika oti -ma ~ine knji `ev nih identiteta, da ga odjednomnazovemo muslimanskim piscem. Tonije su{ tinski duh “Ramazanskih ve~eri“koje }e, ovim izdanjem, nadamo se, dodatnouka zati na prijeko potreban dijalog ju` -no sl avenskih naroda.BEHAR 10067