BEHAR

POVIJESNA ^ITANKAga prona|e i ubije. Me|utim, Andriasci se tako dobro skrioda ga vi{e nitko nikad nije vidio.Miho Zarin: kruna me|u dragomanimaMiho Zarini rodio se u Dubrovniku po~etkom 18. stolje}a.Progla{en je mladi}em jezika u dobi od 25 godina. [kolovanjeje zavr{io u rekordnom roku, proboraviv{i u Plo v -divu svega tri godine. Kao dubrova~ki dragoman radio jesko ro puna ~etiri deset lje}a (1727./65.).Tijekom dugog radnog vijeka Zarini je bezbroj puta bio uBos ni. I{ao je kadijama kada je trebalo rije{iti kakav su kobizme|u osmanskih i dubrova~kih podanika. I{ao je her ce go -va~ kim sand`akbezima i bosanskim namjesnicima ras pra -v ljati o politi~kim i trgova~kim problemima. Katkad je pra tiodu brova~kog poklisara, ~e{}e je odlazio sam. Imao je prija -te lje posvuda, a posebno na bosanskom dvoru, gdje su gasmatrali “iskrenim ~ovjekom koji uvijek radi na dobrobitobi ju strana” Mnogi su mu pisali topla i sr da~na pisma:“Po{ tovani i iskreni moj prijatelju, otkako smo se sprijateljilisva ki dan se na dam da si dobro i zdravo i ~ekam tvoje pis -mo. Danas je kona~no stiglo, a s njim i dar koji si mi poslao.Ne mogu ti opisati koliko sam se obradovao... “Zari ni je vrlo uspje{no radio i u Turskoj kancelariji u Du b rov -niku. Kad je umro, vlasti su posebnu pa`nju posvetile njegovimprijevodima osmanskih spisa, tako da su mnogi i do danassa ~uvani. U njegovoj ostav{tini na{lo se i 25 stru~nih knjiga,rje~ni ka, priru~nika, gramatika, zbirki poezija, djela iz ze m -ljopisa, astronomije i povijesti Perzijanaca, Arapa i Osmanlija.Vlasti su ih otkupile i predale Turskoj kancelariji.Dana 24. studenog 1756. godine sultan Osman III. potvr|uje odluku Mustafe II. opla}anju dubrova~kog hara~a svake tre}e godine dok se u Dubrovniku ne po bolj -{a materijalna situacija. U gornjem lijevom kutu spisa Osman III. vlastoru~no jedopisao: Nişan-i hümayunum mucibince amel oluna, (neka bude u skladu s mo -jim plemenitim znakom). Svi sultani 18. stolje}a potvr|ivali su odluku Mustafe II.iz davanjem sli~nog dokumenta. Na`alost, sa~uvan je samo ovaj primjerak.(Dr`av ni arhiv u Dubrovniku)Tijekom ~etrdeset godina Zarinijeva rada, dubrova~ki poklisari13 su puta nosili hara~ sultanu (jer su ga tada pla}alisvake tre}e godine). Zarini ih je pratio svaki put, {to zna~i daje u Istanbulu proveo ~etvrtinu svog radnog vijeka. I tamo jeu`ivao nepo dijeljene simpatije Osmanlija. Zabilje`eno je dase jednoga dana 1744. godine uputio na Portu u dru{tvudubrova~kog konzula. Tamo su ga srda~no i toplo do~ekali.Reis-efendija (ministar vanjskih poslova) kazao mu je: “Do -bro, moj dragomane, i tako ste nam opet do{li? ^ini se da nemo`ete bez Istanbula i istanbulskih prijatelja?” Zarini mu jeodvratio: “Najve}a je moja utjeha i sre}a {to Va{e Gos pod -stvo nalazim na istom polo`aju. To zna~i da ste se opo rav iliod bolesti. Previ{njemu sam se molio za va{e zdravlje, sre}ui blagostanje’! Konzul je usko~io i dodao: “Gos po daru, stalnose za vas raspitivao!” “Siguran sam u to”, re kao je reisefendija ozarena lica, i dodao: “Vrlo sam zadovo ljan {to ga vi -dim, jer on je kru na me|u dragomanima na Po rti’ A kada jeZa rini biranim rije~ima ~estitao na nedavnoj po bjedi u Per -ziji, nazo~ni su bili odu{evljeni: “Jeste li vidjeli rje ~itost ovogadra gomana? Bla goslovljen bio! Svi na Porti znaju da se odsrca raduje na{im pobjedama i rastu sulta no ve slave!”Raspravljalo se i o hara~u koji su Dubrov~ani u 18. stolje}upla}ali u srebrnjacima, umjesto u zlatnicima, uvjeravaju}iOsmanlije da druk~ije ne mogu jer su silno osiro ma{ili.Istina je bila potpuno druk~ija. Poklisari su iz Dubrovnikaodlazili s bisagama punim zlatnika, koje su putem kri{om ipo vrlo povoljnim te~ajevima mijenjali u sre brnjake. A kadaje reis-efendija zatra`io zlatnike, Zarini mu je odvratio:“Va{a visosti, nama je zlatnik isto {to i Feniks, za njega smo~uli ali ga nikad nismo vidjeli.” “Vi ste pravi eru dit’, zadiv -ljeno je zaklju~io reis-efendija. Zlatnike vi{e nije spominjao.Znalo se da su Dubrov~ani snala`ljivi lukavci, koji su svesamo ne siroma{ni. Reis-efendija bio je svje stan da Zariniradi svoj posao, pa je lako pre{ao preko njegove la`i i od -lu~io u`ivati u ugodnom razgovoru.Premoren od stalnih putovanja, 1763. godine Miho Zarinihtio se povu}i iz slu`be. Vlastima je uputio molbu:“Po{tovana gospodo, ve} je skoro ~etrdeset godina daimam ~ast slu`iti vam kao dragoman. Pre{ao sam {ezdesetu,onemo}ao sam i izmu~en od dugih i te{kih putovanja.Vi{e ne mogu putovati i nositi se s golemim teretom drago -ma n skog posla. Uz najve}e po{tovanje koje vam mogu is ka -zati, `ivo vas molim da mi se smilujete i oslobodite me dra -go manske du`nosti. @ivot mi je pri kraju, a cijeloga sam gapos vetio slu`e}i domovini. Htio bih sada ovo malo preo stalihdana posvetiti pripremi za susret sa smr}u...”Na svoju nesre}u, Zarini je bio previ{e dragocjen da bi ga sevlasti tek tako odrekle. Dvije godine kasnije, opet su gaimenovale za dragomana poklisara hara~a. Nije se po bunio.Nije se naljutio. Ni{ta nije rekao. Napisao je oporuku ispakirao se. U Istanbul je stigao toliko slab da se odmahsru{io u krevet. Umro je par mjeseci kasnije, to~no ona kokako je predosjetio da }e mu se dogoditi.Nastavak u sljede}em brojuKnjiga istoimenog naziva iza{la je u nakladi Udruge za promicanjemultikulturalnih vrijednosti KARTOLINA u Dubrovniku.BEHAR 10041