PORTRETI: Esad ]imi}re na iznimna vitalnost i {to su tako uspje{no odolijevali svim pri -tis cima ostaju}i na “mrtvoj stra`i” katoli~an stva. Bio bi znak du ho -v ne inferiornosti ako bismo bili isklju~ivo zaokupljeni time koliko jeko ja kultura utjecala, a zanemarili ko liko je utjecaja primila. Os vi -je{ teni u ne malu prednost prirodno-povijesnog za je dni{tva kultura,nu`no je da se koris ti mo dinami~nim snagama tradicije te seti me otvaramo za razli~i tost u sada{njosti i sve procjenjujemo uob zoru bu du} no sti koja }e biti onakva kakvom je mi ob likujemo.Onaj strah o kojem sam maloprije govorio i koji se povijesno ta lo -`io du`an je di jelom i novijoj povijesti. Mlada (socijalisti~ka) dr`ava,kad god joj se ~inilo da je - ili kad je stvarno bila - ugro`avana - le -gi timirala se raspola`u}om politi~kom silom. A nikad nije oskud i -je vala dovoljnom koli~inom - stvarnih ili izmi{ljenih, neprijatelja.Zato i mislim da na{a novija povijest nije nimalo nevina i ne su s pre -`em se ustvrditi da joj je tako ~esto po lazilo za rukom da kolosalnouspostavi negativni kontinuitet. Ovo je pak bilo tim u~inkovitije {tose politika ogla{avala u demokrat skom obli~ju i {to je uspje{no pe -netrirala ne samo u socijalnu nego i u in t imnu sferu dru{tvenogbi}a. A to zaci je lo nije moglo biti jednostavno uklonjeno uvo|enjemsamoupravljanja, jer je i ono do{lo na krilima dr`ave, tj. medeno jeputem pravnih normi. Re kon s truk ci jomanatomije politi~kog vla da nja, stila po -liti~kog (ruko)vo|enja, analizom strukturesvijesti uop}e, a politi~ke posebno,dobili bismo odgovor na mnoge nepoznanice i upot pu nili spoznaju o podrijetlustarih i novih strahova o korijenima ne ot -pornosti, uzajamnih animo zi te ta, otugaljivom oprezu i sumornomsumnji~enju... I to je, nedvoj beno, jednood izvori{ta aktualnog rata.Vrijednosna svijest teistaReligija je ono {to muslimane neraskidivopo vezuje u cijelom svijetu, ali musli ma ni naovom socijalno-kulturnom tlu imaju tu pre -d nost da, otvoreni prema utjecaju i pro `i -manju drugih kultura, do bi ju nove nijanse ubogatom kulturnom re gistru, a da ne iz gu -be ni{ta bitno od onog {to ih ~ini osobi tim.Ovo podrazumijeva nemalu dozu nezadovoljstva spram razineinstitucija koje oblikuju humanisti~ku inteligenciju.Intelektualac humanisti~kih znanosti. Njega, u neku ruku, do `iv -lja vaju kao “neuspjelog” sve}enika. Jer, po njima, on se bavi ne -em pirijskim `ivotom, ali u ovostranosti. U tom smislu, odsutnostne kih u~inaka u sve}enikovu djelovanju unaprijed ga ispri~ava, jerse oni o~ekuju s one strane granice `ivot! (ovozemaljskog). Dje lu -ju }i isklju~ivo u dimenziji ovostranosti, humanisti~ki intelektualacmo `e neke u~inke odgoditi, ali ne u neizvjesnu budu}nost. Na tojcrti on je stalno, na izvje{taj na~in, u procesu provjere, koja mu - uve }ini slu~ajeva - ne ide u prilog.4. Politi~ki aktivist. Gotovo nijedan ispitanik ne vrednuje ovaj pozivpo sebi, nego u odnosu na stvaranje prostora za nesmeta nootjelovljenje drugih poziva. Sude}i po odgovorima ispitanuka,poimanje politike u smislu prevladavanja njene partikular nosti iotu|enosti daleko je od toga da bi ovladalo svije{}u ljudi. Politikase, zacijelo, do`ivljava kao sudbinska sila koja se izdvaja i mo`e bitiu~inkovit sluga, ali i zlo}udan gospodar.5. Dobrotvor. U ispitanikovu poimanju to je onaj koji poma`eslabom, nejakom. U ovoj vrijednosti dolazi do izra`aja religij skomilosr|e: sve simpatije prema onom kojitrpi mogu proiste}i iz antipatije pre matrpljenju. Sa`aljenje nastupa samo pov -redom tu|eg nagona sre}e. Stoga vlas -tita sre}a nije cilj morala, ali je nje go vaosnova i pretpostavka. Bar dva mo me ntaobja{njavaju za{to je ova vrijednost do{laba{ na ovo mjesto: jedan je da se ona,najvjerojatnije, pod razumijeva u svakojreligiji; drugi je, mogu}e, da se time nes -vjesno, na posredan na~in, iskazujete`nja oblikovanja dru{tva u kojemu }e dobrotvorstvo biti svemanje potrebno.Jedno moje sociologijsko istra`ivanje davne 1965. godine i sada jeu mnogo ~emu znakovito. Makar na jednom segmentu ta da{njegdru{tva ~ini mi se da su se prelomili i zrcalili zna~ajni strukturnielementi {to sugeriraju tektonsko podrhtavanje vi{e slojnog socijalnogreljefa.S obzirom na afinitet na{ih ispitanika, vrednote se, o~igledno,grupiraju oko zanimateljske usmjerenosti u u`em i oko socijalnoduhov ne vrijednosti te`nje u {irem smislu. Evo kako izgleda ta vrijednosnaljestvica u razli~itim konfesionalnim zajednicama:KATOLICI1. Sve}enik kao intelektualni i moralni autoritet. Katolici smatrajuda sve}eniku, za razliku od drugih zanimanja, nije dopu{teno daijedan trenutak zaboravi na to kako je njegov poziv izniman, svet.On je u intelektualnom smislu autoritet i po formalnim kvalifikacijama,ali i po stvarnom znanju; kod njega se dobija uputa za vrloudaljena podru~ja `ivota, on je vrlo obavije{ten i djelomi~noiskustveno pokazuje doseg i mo} vlastite misaonosti. Ako je rije~ omoralnom autoritetu, onda se prije svega misli na to da se sve -}enik pona{a u svim situacijama dosljedno.Tehni~ki intelektualac. Tu ima udjela naklonjenost iskustveno|svijesti koja daje prednost intelektualcima koji obavljaju odre|eniposao, zahva}aju}i u `ivot prakti~nim u~incima. Tu je, iako uograni~enom dosegu, prisutan racionalizam zapadne civiliza cije.MUSLIMANI1. Politi~ki aktivist. Valja primijetiti da je visoko kotiranje ovog pozivaisklju~ivo vezano za specifi~nu oznaku: nosilac i za{ti tnik ideje bratstvai jednakosti. Ovo je dijelom na tragu islam skog “merhameta”(humanizam). Ali, bilo bi pojednostavljeno ako bismo ga svodili najednu islamsku (religijsku) istinu koja se prenosi s koljena na koljeno.Ona, posve sigurno, vodi svoje podrijetlo iz bli`e pro{losti, kadaje socijalna nesigurnost, pone gdje goli biolo{ki opstanak, jednostavnoiznudila jedno ovako {iroko humanisti~ko na~elo i zahtjev. Stim u suglasju, politi~ari se primarno vrednuju po svom odnosuspram ove ideje i spram njezine realizacije, pa tek onda prema svojimostalim aktivno stima. Uklije{ten izme|u “krsta” i “kri`a”, muslimanje kroz povijest kultivirao socijalnu nesigurnost i smatrao privilegijomako mu je po{lo za rukom da bude jednak s drugim.2. Tehni~ki intelektualac. Mjesto koje zauzima ovaj poziv ne proturje~iorijentalno-islamskoj tradiciji koja je dijelom i pra gmati~kiobojena. Sve ostalo vrijedi kao i za katolike.Intelektualac humanisti~kih znanosti. Razlozi su potpuno isti kao,ikod katolika.3. Sve}enik (hod`a). I za tradicionalnu muslimansku svijest nije ka -ra k teristi~no da se ovaj poziv posebno izdvaja, jo{ manje da mu sesta vlja aureola svetosti. Ovo je u suglasju s teologijskim konceptomislama. (Otuda je posve razumljivo da je znatno vi{e vrednovanpoziv, primjerice, {erijatskog sudije-kadije u odnosi na hod`u.)62 <strong>BEHAR</strong> 100
PORTRETI: Esad ]imi}Otkad se intenzivno {koluju, ~ak i na najvi{oj razi ni sveu~ili{nenaobrazbe, is lam ski }e se sve}enici, vjerojatni povoljnije vrednovati,jer upravo oko lnosti da su - s malim iznimkama - upravo bilibez formalnih i st varnih kvalifikacija, priu~eni, najvi{e ih je de -gradiralo u o~ima vjernika.5. Dobrotvor. Vrijedi isto kao i za katolike.PRAVOSLAVNI1. Ratnik, epski junak. Kult heroja, junaka, sve do danas ostao je uprivilegiranom polo`aju na ljestvici vrijednosti. On je idealizi rani bra -ni~, on je jamstvo da }e pleme ostati za{ti}eno. Njemu je namije nje -na uloga i osvaja~a novih prostora u funkciji ja~anja plemena. Na to -me izrasta fanati~an vid rodoljublja koje iznova osloba|a nove ener -gi je u svakom ustani~kom pokretu. Idealizirani junak stalno se na -d nosi nad narod i upozorava ga da se nikad ne zna na kojem ras -kri` ju ~eka smrt i nikad nije posve sigurno je li no` pod vratom ili uru ci. (Na jednom mjestu u Deobama ]osi}ev junak ka`e: “Volimopr vo no`. Deca vole no`. Mu{ko gine za pu{ku. Njiva za pu{ku. Zak -li njemo se na no`u. Takvi smo... Kad ima{ pu{ ku, ima{ njivu. Ima{glavu. Sa no`em i du gove odu`i{ i parnice dobije{. Uz pu{ku svakamora da legne. [ta smo krivi. Nismo krivi...Od kad postoji, tako je na svetu.”)2. Intelektualac humanisti~kih znanosti.Ra zlog za visoko vred novanje ovog pozivasa dr`an je u izra`enoj razlici koja se svodina to da se u ovaj poziv unosi i ne{to ro ma -n ti~arsko na crti bor benosti. Od sut nostpo tpunog zahtjeva za trenuta~nom is kus -tve nom u~inkovito{}u jest ono ~emu trebazahvaliti ovoliko uz no {e nje ovog poziva~ijim se prakticiranjem junak u biti bodriza pothva te ili se naknadno “opijeva” njegova hrabrost i slava.3. Politi~ki aktivist. Po vi|enju gotovo svih ispitanika on nije is klju -~i vi izvor mo}i. Njegov je ugled dobrano ovisan o tome ko liko svojihmogu}nosti utjecaja u dru{tvu u~inkovito pretvara u njegovepromjene. Postoji razlog da se ovaj poziv gleda sa staja li{ta objelodanjivanjaepske tradicije (juna{tva) i humanisti~ke anga`iranostiintelektualca u njenoj funkciji.4. Tehni~ki intelektualac. On zauzima ovo mjesto po tradiciji kojaga gotovo bez ostatka svodi na spretnost, zanatsku vje{tinu, a ne ina sposobnost duha. Premda je to paradoksalno, upravo zbog toga{to se ovaj poziv u procesu vlastitog obavljanja demi stificira, on neko tira visoko. Ovdje se u~inkovitost “osve}uje”, jer ne daje prostorza razmah ma{te, umovanja. Sve je u tom pozivu toliko jasno da neostavlja mogu}nost nedoumicama i ne mo`e se dovesti u vezu sepskim uzno{enjem hrabrih ljudi.5. Sve}enik. U ovom pozivu za ispitanike nema ni~eg svetog. On jesveden na - zanimanje. ^ak postoji sklonost da bude vrednovanprema popadiji (sve}enikovoj supruzi): svaki proma{aj, u izboruvlastite supruge automatski diskvalificira popa kao ~ovjeka odkojega treba tra`iti savjete, upute za `ivot, a pogotovo oslonac urje{avanju misaonih dilema.* * *Kako interpretirati ove nalaze? Uo~ljivo je da vrijednosna svijest svojomnutarnjom strukturom do~arava dramati~an fokus soci jalne iduhovne fermentacije. Tu se ogleda vitalna snaga pro bu |e nihenergija i izdvajaju gorljivi nositelji odre|enih ideologija; koje su vi{eili manje religijski obojene. Gotovo po prirodi same stvari, tra dicija jeI tri vjere i na njima izrasla kultura jednakosu izazov i isku{enje ({to }emo argume n tiratipoku{amo li bar za trenutak zabo ra viti na zlokoje nam se dogodilo, ustraja va ju}i u vi{enego naivnoj vjeri kako nam se sve to nijemoralo, a nije niti smjelo do go diti, mo`daideologijski vjeruju}i u trajniju, ili ~ak trajnu ineprijepornu vrijednost inter kulturalizma).prepu{tena ne samo strukturi religijske svijesti nego i so cijalnomu~inku na~ela na kojima se uspostavlja sama konfesija. Zato je sudbinatradicije determinirana onim {to je religija eo ipso i onim {to odnje naprave socijalna sredini i njene osobite za ko nomjernosti.U odre|enom socijalnom kontekstu religijska energija mo`e uz -nije ti tradiciju, da bi je prihvatila s njene oplemenjene strane i ne -ut ralizirala njene negativne potencije te da bi s nje skinula aureoluuko~enog otpora i neizmijenjenog trajanja, kako bi je iskazala unje nom vi{ezna~ju. Jedva da je potrebno bilo koga uvjeravati daona mo`e, s jedne strane, podjednako aktivirati emocionalnu ene -r giju i li~nosti i socijalnih grupa, a tradiciju (zatvorenu u samodo -volj nost i ve} oko{talu) neracionalni okrenuti protiv drugih tradicijakako bi uobra`enu superiornost nesmetano sa~uvala.Interpretativni okvir ljestvice vrednota konfesionalnih zaje dnicazah tijeva dopunska istra`ivanja, ~ak interdisciplinarnog dosega.Ima, me|utim, dovoljno osnove da se rezultati do kojih sam do{aosociologijski interpretiraju u ozra~ju triju determi nisti~kih para -me tara: a) svijest o me|ukonfesional nim kon fliktima u daljnjoj i,posebno, u bli `oj pro{losti; b) percepcija o konfe sio nalnom podrijetlupreobra}enika (mu slimana) i c) stupanj sro d nosti u je zi ku,obi~ajima, folkloru, us me noj pre da ji iknji`evnosti.Utvrdili smo da na razini pu~ke kulturene postoji velika udalje nost izme|u mu -sl imana, na jednoj, i kr{}ana, na drugojstra ni. Svijest o vjerovanju u jednoga Bo -ga kojemu su dostupni razli ~iti putovismanjuje udaljenost, ali sva ko doziranjepovijesnog iskustva i pam}enja pove}avaje u raz li ~i tom intenzitetu. Kad je rije~ ou~enoj kulturi, ta se distancija, para do -ksalno, pove}ava - postaju}i rigidnom.Ljestvica vrednota katolika i muslimana svoju srodnost i iden ti~ -nost duguje ponajprije povijesnoj situaciji jednako kao i udaljenostiod pravoslavnih. Ve} je na prvi pogled uo~ljivo da muslimani ikatolici imaju tri vrednote identi~ne i po mjestu {to ga zauzimajuna ljestvici. Specifi~an polo`aj muslimana kroz povijest i u aktualnojsituaciji donio je bitnu razliku kad je rije~ o prvoj vrijednosti.Pra voslavni, pak, kao prvu vrijednost imaju kategoriju koja seuop}e ne pojavljuje kod katolika i mu slimana.Uo~ljivo je, me|utim, da je vrijednosni sustav pravoslavnih ku di ka -mo konzistentniji u odnosu na, oprezno re~eno, “smu {e nost” vrijednosnogsustava katolika i muslimana. Ovo je tim ute me lje nijeuzmemo li u obzir aktualni socijalno-politi~ki kontekst u ko je mu sevrijednosni sustav pravoslavnih gotovo doslovce afirmira: naime,pravoslavci su, kako se ustanovilo, po svom mentalnom us trojstvuratnici (junaci), narod kojemu inteligencija treba da bi ga uz nijela iopjevala njegovo juna{tvo, politi~ki aktivist da bi osvojeno po liti~kioperacionalizira tehni~ki intelektualac da bi na osvojenom or -ganizirao `ivot i, napokon, sve}enik da bi sve to skupa blagoslovio.Upravo ovi redoslijedom zapo~ela je “balvan revolucija” u “Krajini”.Jedna od mogu}ih interpretacija nazna~ene ljestvice vrednota jestnjihova analiza u ozra~ju osobitog poimanja nositelja suvereniteta.Upravo je zato u ovoj ljestvici metafora za suverenitet muslimanavezana za gra|anina, ~iji je nositelj politi~ki aktivist; kodpravoslavnih ona je vezana za poimanje suvereniteta naroda, ~iji jenositelj junak; kod katolika ona je vezana za suverenitet nacije, ~ijije nositelj, i povijesno provjeren za{titnik, upravo - sve}enik.<strong>BEHAR</strong> 10063