BEHAR

IZ STARIH NOVINA, ^ASOPISA, KNJIGA...Kako je bosanski franjevac otac Peruanspasio Gazi Husrev-begovu knji`nicuU ~asopisu “Hrvatski krugoval” tijekom 1942. godine tiskan je tekst Re{ada Kadi}a o bombardiranjuSarajeva, 13. 4. 1941. godine… koji opisuje kako je umalo izgorjela Gazi Husrevbegoveknji`nica, a potom i pri~u o tome kako ju je spasio mudri i dobri franjevac.Malo je gradova, koji su u svojoj pro{losti pretrpjelitoliko toga kao bijelo ~ipkasto {eher Sarajevo. Kugesu ga morile, vatre pr`ile, vode plavile, du{manipobili, harali i krvarili, pa ipak je ostalo bijelo i ponosno.U svje`e proljetno jutro, na dan 13. travnja 1941.,puno sunca i behara, koji se runio, pao je jedan od tihtragi~nih doga|aja, koji su zadesili {eher Sarajevo.Bilo je to onoga tjedna u kojem je u vi{e od 20 godinazaboravljeni grad na Miljacki imao tu kobnu sre}u, dapostane trodnevnom prijestolnicom jedne tu`ne kraljevinekoja je izdisala. Tim njegovim ina~e mirnim ulicama,tulile su sirene luksuznih ministarskih samovoza,u kojima su pretrpani zlatnim polugama naizmjeni~nojurili ministri bez ministarstva, banovi bez banovina igenerali bez vojnika. [est dana prije, tj. na dan 6. travnja,Sarajlije su se uzbudljivo zabavljale. Na zapadnomhorizontu promatrali su crne metalne ptice, koje su seuz prodoran pisak okomito spu{tale nad hangareRajlova~kog uzleti{ta, od kojih su nakon svog uzlijetanjaostavljale samo u oganj pretvorene ru{evine. Jedna siroma{na,ali zato samoubila~ki nagnuta balkanska kraljevina,poku{ala je igrati se velikog rata. A kad su tjedandana nakon toga obezglavljeni generali bez vojske, ministribez mo}i i nervozni diplomati, koji su famoznibeogradski pu~ jo{ prije desetak dana zalijevali {ampanjcem,pobjegli u ovaj ~udni grad na Miljacki i on je zahvaljuju}injima do{ao na red.Vjekovni fatalisti s bijelom bradom iz orijentalne sarajevskeMiro~a kavane prokleli su ih, jer su se gone}i njihi nad Sarajevom bile pojavile stra{ne metalne ptice, kojesu starce prenule iz njihovog nujnog sna, a grad ispunileslutnjama.13. travanj. Po~elo je neo~ekivano. Tuljenje sirena zauzbunu zaglu{ilo je jeku zvona, koja su brujala u suncemokupanom medenom jutru. A zatim iznenadno nadgradom je po~ela kru`iti jedna od srebrnasto ~eli~nihptica. ^isto, sve u oblacima polako se spustila. U~inilo seda je ranjena, jer se za njome poput nevidljivoga tragaotegao prodoran pisak. Padala je sve br`e i br`e, a zatimse, kad je ve} izgledalo da se sru{ila, naglo podigla ipo~ela dizati, a strahoviti udar razlijegao se zemljom.Lijevi ugao ogromne po{tanske zgrade odletio je u zrak.Ti su }u o~iju prestravljeno su buljile. Eto, tako je po~elo.A u kasnom proljetnom popodnevu toga dana odigrao sedoga|aj o kojem vam `elimo pripovijedati.Podne je ve} bilo davno pro{lo. Sarajevo je le`alo pusto iosaka}eno. U njemu je vladao tu`an mir. Zatim seponovno pojavila jedna od brojnih metalnih ptica, koje sutoga dana kru`ile nad gradom. Ba~ena bomba namijenjenavaljda jednom od okolnih vojnih objekata, pala je uobli`nju Konak ulicu. Stari gorostasni kesten iz predvorjaprve d`amije, zasa|en jo{ za doba Topal Osman-pa{inavakta, zastenjao je i poput posje~enog diva naslonio se naniske lukove kamenog predvorja, koji, krhki, popucali.^as zatim, liznula je duga plamena zmija, koja je vitkopu zala uz stupove Gazi Husrev-begove knji`nice i po~elabu ktati…Proteklo je malo, vrlo malo vremena, kad sezmija pretvorila u plamenog zmaja, koji je smjeraopro`drijeti dragocjeno blago stare Gazine knji`nice;blago nad ~ijim su po`utjelim pergamentima tihiu~enjaci provodili dane i dane. Stolje}ima stara riznicapuna knji`nog blaga Istoka i Zapada bila je u opasnosti…Ti su }e najskupocjenijih nau~nih i knji`evnih djela te~etiri stolje}a stare knji`nice (uz more vrijednih rukopisai dragocjenih pergamena) bilo je na dohvat ognju iizgledalo je, da }e od svega ostati samo tu`no zgari{te.U taj ~as niz prvu Konak ulicu, pojavila se neka neobi~naljudska prilika, koja je, ogrnuta u sme|i fratarski habit,posr}u}i tr~ala. Bio je to poznati sarajevski franjevac,~asni otac dr. Peruan, ili kako ga Sarajevo poznaje, siroma{nifratar otac Perun. On se toga dana sa ostalombra}om nalazio u obli`njem franjeva~kom samostanu,gdje je provodio dane u tihoj molitvi ili pomo}i, koju jepru`ao potrebitim. Vidjev{i da je stara Gazina knji`nica uopasnosti, otac Perun je potr~ao, drhte}i pri pomisli, dabi njeno divno blago moglo izgorjeti. Na `alost, pomo}ise nije moglo, jer kad je otac Peruan s obli`njeg brzoglasanazvao vatrogasce, dobio je kratak odgovor: “Ne102BEHAR 100