BEHAR

PORTRETI: Ismet Kurtovi}osnove tradicije. Bez slobode nema napretka, i u sevdalinci iu ilahijama. I to je u svakom slu~aju bolje nego rad nekih eminentnihestradnih zvi jezda. Mnogi govore da izvode sevdalinkui da su u tome du hu, a nisu. Nitko od njih, uklju~uju}ii one najve}e na sceni, ni kada nije odvojio malo vremena dase ozbiljnije posveti is tin skom sevdalijskom duhu. Ve} 50-takgodina traje jedan fenomen – jedini stvarni ~uvari na{eg identiteta,etnosa, melodija... su kulturna dru{tva koja ula`u svojtrud i novac u nova tuma~enja sevdalinki. Profesionalci su sedavno preselili u kafane i tamo obavljaju svoj privatni posao.Vi{e se oko sevdalinke trudi Amerikanka Mary Sherhart.Slu{aju}i prvi CD “Bulbula“, ostat }emo zapanjeni kvalitetomsnimljenog materijala. Nitko od amaterskog zbora nije o~ekivaoda }e posti}i razinu koja mo`e konkurirati bilo kojemrazvikanom zboru u Hrvatskoj i {ire. [to si to druga~ije, a tebisvojstveno, primijenio na izradi tog CD-a?S “Bulbulima“ sam tako|er `elio napraviti druga~iji CD i stilskisam radio kompromis izme|u etno zvuka i tradicionalnog sevdaha,onako kako ga nosim od ro|enja, prilago|en mogu}nostimapjeva~ica. Moj zaklju~ak je da sam u ve}ini pje sama utome i uspio, a neki aran`mani su mnoge ljubite lje sevdalinkeodu{evili. Slijede}i put }emo i}i u jo{ ve}e eks pe rimente. Zarazliku od prije, dogodilo mi se da sam od raz li~itih ljudi ~uo daim se svi|aju razli~ite pjesme. To smatram uspjehom. Ara n -`mani su pitki, teku kao med i mlijeko, a volio bih napravitispot barem za jednu pjesmu. Na{e dru`enje traje od krajadevedesetih. Moji stalni poku{aji da se stabili zi ra ekipa i stalnesmjene generacije napokon su urodile plo dom. Taman ne{touhoda{, a netko iz ~istog mira ne{to raz bu ca. Godinama smopoku{avali na}i zajedni~ki jezik s vodstvom “Preporoda“ i tonije bilo uvijek uspje{no. Nakon mno go godina uspjeli smo sni -miti prvi CD i nazvali ga jednostav no Bulbuli. Po{to je ovo ama -terski zbor, upustio sam se u eks periment za koji nisam znaoka ko }e zavr{iti. Ne mogu svi pje va~i otpjevati sve, mora{ ra -zumjeti ljude i njihove mo gu}nosti, a poklopilo se da sam uspioupotrijebiti ~etiri razli~ita solo glasa.Ovaj projekt ne bi uspio da nisam izabrao kvalitetne suradnikei instrumentaliste. Prvo da spomenem Dragomira Herendi}aDragiannija, biv{eg gitaristu “Zabranjenog pu{enja“. Dru `e -nje s njim i njegova bezrezervna podr{ka je bio jedini na~in daus pijemo. Proveli smo bezbroj sati u Klo{tar Ivani}u, gdje sena lazi njegov studio, i treba za to imati `ivaca. Devet mjesecismo snimali i vi{e nismo ra~unali sate, a projekt smo radili odprolje}a do Nove godine. Dragomir je izvrstan muzi~ar i kra -san ~ovjek. Na{li smo zajedni~ki jezik i napravio je krasan mixte iskoristio maksimalno od svog studija. Moram pohvaliti islav nog ~lana “Novoga kvadrata”, poznatog strip crta~a IgoraKordelja, koji je napravio izvrsno likovno rje{enje i dizajn CDa.U~inio je to potpuno besplatno, kao poklon starom prija te -lju. Edin D`aferagi}, stalni ~lan “Bulbula“ i moj dugogodi{njisuradnik u raznoraznim muzi~kim kreacijama, prekrasno jesvirao harmoniku na ovom albumu i bez njegovog osje}aja tone bi bilo to. Snimit }emo mi jo{ toga. Moram pohvaliti i klari -ne tista koji je maestralno odsvirao svoje dionice. To su bilipra vi trileri, nisam ga uop}e posebno pripremao, samo smouz kavicu okvirno dogovarali u kojem smjeru treba i}i i I ma -n}e Kadrijev – [tip je to krasno odradio. U realizaciji CD-agla zbeno je pomogao i profesor violine Bruno Urli}, biv{i ~lan“Za branjenog pu{enja“, koji je odsvirao sve guda~e. Paul Ke -mph – Pavo je na klaviru tako|er maestralno odradio sve {tosam od njega tra`io. Posebno bi naglasio Kemphov solo klavirna pjesmi Kad ja po|oh na Bemba{u. Uz ostale, hvala Sa fi u -di nu Alimoskom - Safiju, na krasnom kaval (naj) solu u pjesmiJutros mi je ru`a procvjetala. Htio sam vi{e koristiti naj, aliga je te{ko tehni~ki iskoristiti jer ornamenti u sevda lin kamane dopu{taju njegovu izvornost pa funkcionira kao flauta. [a -lio sam se da }emo drugi put vi{e koristiti naj i egipatsku lutnju.Zahvalni smo i Turisti~koj agenciji “Dado To urs“, koja jesponzorirala “Bulbule“. Naime, svu vo`nju ve za nu uz snima -nje CD-a, “Dado Tours“ je besplatno odradio. Di rek tor i vlasnik]azim Asovi} je veliki poklonik “Bulbula“. No, na kraju, aliprije svega toga, ni{ta to ne bi bilo mogu}e da nije bilo mojihvrijednih i entuzijasti~nih Bulbulica. U zadnje vrijeme me iz ra -zito veseli suradnja sa knji`evnikom i prevodite ljem SeadomMahmutefendi}em, koji zajedno sa nama nas tu pa i bezrezervnopromovira sevdalinku. Sjajnu suradnju smo uspostavilisa Kulturnim dru{tvom Crnogoraca “Mo n te ne gro“ Zagreb.Zahvaljuju}i trudu gospodina Asovi}a nastu pili smo u nekimcrnogorskim gradovima i pritom upoznali po vjesni~ara iurednika “Almanaha“ [erbu Rastodera i ured ni ka “Mo ni tora“Esada Ko~ana., koji su nam svesrdno po mogli u povezivanjus Bo{njacima u Crnoj Gori. Na taj na~in “Bul buli“ su svojuetno-sevdalijsku misiju prenijeli pre ko granica. Kul minacija jebila na koncertu u Bijelom Polju gdje je 6000 ljudi skandiraloposlije na{eg nastupa. To je je dan od na~ina da na `ivotuodr`imo ~uvaricu bo{nja~kog ide n ti teta – sevdalinku. Kakostvari stoje, ona vi{e ~uva nas nego mi nju.Uz zbor “Bulbuli“ vodi{ i zbor Crnogoraca. Koliko su glazbenisustavi naroda na{ih prostora me|usobno bliski? Koliko jesevdalinka bliska klapama, me|imurskoj popievki, makedonskojnarodnoj pjesmi, srpskim gra|anskim pjesmama...Ilahijski, sevdalijski, makedonski, starocrnogorski i vranjanskisrpski melos imaju isti korijen. Me|imurski je ne{to drugo,dru gi svijet. Osim Slavonaca, jer ~im pre|e{ Savu ima{ drugisvi jet. Slavonci, po mojem uvjerenju, mogu osjetiti taj melos,imaju ga u sebi od pamtivijeka. Tko }e znati, mo`da zato {tosu oni nekada bili ti koji su ga pjevali, a sada se zovu dru ga ~i -je. Podru~je o kojemu govorimo ima puno zajedni~kog. Primi -jetio sam da su harmonije sli~ne. Neke starocrnogorske suis te ili zapanjuju}e sli~ne sevdalinci, ali nisu tako nazvane jerne pripadaju sand`a~kom prostoru ili jer ih je napisao Cr no -go rac. Mnoge melodije svojataju svi zajedno. Da li je to zbogsi roma{tva duha ili nedostatka autora, ne znamo. Autora mu -zi ke je bilo puno manje nego pisaca tekstova, to znamo. Jed -nu melodiju sre}emo uz razne tekstove na raznoraznim pros -to rima. Primjerice, “Kad ja po|oh na Bentba{u“ svojatajumno gi. Ta bliskost je fascinantna i ne treba je se bojati jer onau pravilu oplemenjuje. Ljudi mije{aju emotivne i melodijskesu s tave. Kada je rije~ o melodijskim sustavima, kao {to jeme |imurska popievka i sevdalinka i klapska pjesma, zatimbi lo koja druga tradicionalna glazba nekih drugih naroda, mo -`e mo pri~ati o razlikama i srodnostima. Kada je rije~ o emo -tiv nim sustavima, onda govorimo o jedinstvu – jer izvor suzeko ja potekne je samo jedan.BEHAR 10081