BEHAR

ZNANOST I DUHOVNOSTvje rica - u stvari je naziranje dubokog odnosa izme|u prirodnogporetka i ljudske du{e. Primitivni ~ovjek bio je vrlo svjestan daproizvodnja ruda iz materice zemlje i njihovo violentnopro~i{}avanje vatrom jeste unekoliko zlokobno, i pra}eno mo gu -}im opasnostima, ~ak iako ne raspola`e svim pokazateljima idokazima kojima nas je historija metalur{kog doba tako obilnosnadbjela. Za arhai~no ~ovje~anstvo - koje odvaja vje{ta~ki tvarod duha - pojava metalurgije nije bila jednostavno izum, negoprije otkrovenje, jer jedino bo`anska zapovjest mo`e ovlastiti~ovje~anstvo za takvu vrstu aktivnosti. Od samih po~etaka,me|utim, ovo otkrovenje bilo je dvostrano; (…I spustili smo `eljezo,u njemu je snaga velika i koristi ljudima… Kur’an, LVII:25). Tozahtijeva osobitu obazrivost onoga kojemu je dato. Ba{ kao {tospolja{nje djelovanje metalurga sa rudama i vatrom ima ne~eganasilnog, isto tako i utjecaji koji podsje}aju i vra}aju du hu i du{i- a koji su neizbje`ni u ovom slu~aju - moraju biti opasne i dvostraneprirode. Naro~ito, ekstrakcija plemenitih me tala iz ne~istihruda upotrebom rastvara~a i pro}i{}uju}ih age nsa poputmerkurija i antimona uz stalno prisustvo vatre, neiz bje`no nosisuprostavljanje i otpor mra~nim i haoti~nim si lama prirode, ba{kao {to postizanje unutarnjeg srebra ili unu tar njeg zlata - u njihovojnepromjenjivoj ~istoti i sjaju - zahtijeva i potrebuje ovladavanjesvim mra~nim i iracionalnim nagonima du{e.Da postoji unutarnje zlato, ili radije, da zlato ima unutarnju i iz -vanj sku stvarnost, bilo je logi~no samo na kontemplativni na~ingle danja stvari, koji se spontano prepoznavala ista su{tina u zlatui suncu. Ovdje je, i nigdje drugdje, le`i korijen alkemije. Al ke mijavu~e porijeklo iz sve}eni~kih vje{tina drevnih Egip}ana; alkemijskatradicija koja se pro{irila cijelom Europom i Bliskim Istokom, ikoja je ~ak utjecala na indijsku alkemiju, priznaje kao svogautemeljitelja Hermesa Trismegistosa, TrostrukovelikogHermesa, koji je nerazdvojiv od drevnog egipatskog bo`anstvaThoth, bo`anstva koje je predsjedavalo svim sve}eni~kim umjetnostima,vje{tinama i znanostima, poput Gane{a (Ganesh) u hinduizmu.Izraz alkemija (alchemia) korijen povla~i iz arapskog alkimiya,za koje se ka`e da potje~e iz staroegipatskog kême - kojeupu}uje na crnu zemlju koja je bila oznaka za Egipat i kojatako|er mo`e biti simbol alkemi~areve materie prima. Postoji jo{jedna mogu}nost, da izraz i pojam ishodi iz gr~kog chyma(topljenje ili livenje). U svakom slu~aju, najstariji postoje}i alkemijskispisi su na egipatskom papirusu. Nije iznena|uju}e da nisusa~uvani nikakvi izvorno egipatski dokumenti, budu}i je su{ tinskapojavna manifestacija svete umjetnosti i vje{tine, da se prenosioralno; njeno smje { ta nje i predaja pisanim putem obi ~no je prviznak njene dekadencije, ili znak straha da bi se ver balna predajamogla izgubiti. Stoga, potpuno je prirodno da je ukupan CorpusHermeticum, koji sadr`i sve tekstove pripisane Hermesu-Thothu, do nas do{ao na gr~kom i zaodjeven vi{e ili manje platonisti~kimjezikom. Da ti tek stovi nisu ni na koji na ~in pseudoarhaiziranagr~ka tvorevina, dokazuje njihova du hov na plodnost.Dokazi sugeriraju da je i takozvana Tabula Sma ragdina,Smaragdna Plo~a, dio Corpusa Her meticuma. Sma ragdna Plo~ai sama izjavljuje da je otkri}e Hermesa Tris me gistosa, a {to seti~e alkemi~arskih pisanih djela na arapskom i latinskom, ona je,ni{ta manje nego, pregled pravila njihove vje{tine. Ne postoje ranitekstovi Smaragdne plo~e. Do nas je do{la u prijevodu na arapskii latinski - bar koliko je do sada poz nato - ali njen sadr`ajnagovje{tava i ukazuje na njenu autenti~nost.U prilog egipatskom porijeklu blisko-isto~ne i zapadne alkemijego vori i ~injenica da se cijela serija zanatskih procedurapovezanih sa alkemijom i snadbijevaju}i je mnogim od njenihsim bo li~ kih izraza, pojavljuje kao povezana i dosljedna grupa, odkasnih egipatskih vremena na ovamo, kona~no iskrsavaju}i usrednjevjekovnim knjigama recepata. Ovaj korpus procedura,osim rada sa metalima i pripreme boja, odnosi se na izraduvje{ta~kog dragog kamenja i bojenog stakla, vje{tine koja nigdjenije tako cvjetala kao u Egiptu. [tavi{e, ukupna egipatskavje{tina obrade me tala i minerala, i njihovo nastojanje da izvukutajnu i drago cje nu su{tinu iz zemljane supstancije, pokazujeo~evidnu du hov nu vezu sa alkemijom. Kasna egipatskaAleksandrija bila je bez ikakve sumnje, topioni~arski kotao ukojemu je alkemija, uz dru ge kozmolo{ke umjetnosti, vje{tine iznanosti, dobila formu u kojoj je sada nama poznata, bez promjeneu bilo kojem su{tinskom smislu. Isto tako mogu}e je da jeu tom vremenu alkemija dobila i ne{to od izvjesnih gr~kih i azijatskihmitologija. Ali na to se ne smije, na bilo koji na~in, gledatikao na vje{ta~ko do ga |a nje. Rast izvorne tradicije podsje}ana rast kristala, koji sebi pri vla~i homologne ~estice, inkorporiraju}iih sukladno svojim za konitostima jedinstva.Od toga vremena na ovamo, uo~ljiva su dva toka u alkemiji. Je -dan je svojom prirodom predominantno zanatski; simbolizanunu tarnjeg djelovanja ovdje se pojavljuje kao ne{to nadodatopro fesionalnoj aktivnosti i spominje se samo povremeno i uz -gred no. Drugi koriste metalurgijske procese isklju~ivo kao ana -lo gije, tako da se mo`e postaviti pitanje da li su ih uop}e primje -nji vali izvanjski. To je uzrokovalo razliku izme|u zanatske alke -mi je - za koju se vjeruje da je starija - i takozvane misti~kealkemije, za koju se pretpostavlja da se razvila kasnije. Ustvarnosti, me|utim, radi se o dva aspekta iste tradicije, od kojihje simboli~ki aspekt nesumnjivo arhai~niji.Bez sumnje to }e iziskivati postavljanje pitanja, kako je mogu}eda se alkemija, sa svim svojim mitolo{kim osnovama, inkorpori -94 BEHAR 100