BEHAR

PORTRETI: Esad ]imi}mjeriti po tomu koliko je u njoj zna~ajan upravo ovaj kulturni~initelj. Ovome valja dodati i to da svaka nacionalna zajednica uprocesu vlastitog oblikovanja ovisi o potencijama duhovnostizapretanim ili iskazanim u do ti~nom narodu, s tim da je sudbinanaklonjenija onim nacijama koje se spram drugih nacija us pos -tavljaju u razlici ponikloj na sekularnim ~initeljima. Su kladnotome, i temporalna struktura pru`a su`ene ili uve}ane mogu}nostisamorazvitka nacije - sve u ovisnosti o tome je li pro{lost ili pakbudu}nost paradigma njezina posvema{njeg uzleta. Povijest naszacijelo nije pitala o tomu kako }e djelovati, ali smo du`ni - kakobismo smanjili u~inak iznena|enja i nepo`eljnog usmjerenja -spoznati ono {to nam je ona ostavila u “amanet”.Nedvojbeno je da je bio na djelu, a i sada traje, utjecaj islamskecivilizacije na kr{}ansku duhovnost i vice versa. Proces eu ro pe i za -cije koji je kasnije zahvatio ove predjele po tencirao je unutar mus -li manskog etnosa izvornu slavensku (nadasve: bosanskokrstjansku-glagolja{ku)komponentu i time pridonio intenziviranju pov -rat ka njihovu iskonu, sada ve} s oboga}enim oduhovljavanjem jednomnovom dimenzijom orijentalno-islamske artikulacije i odnje -go vanom sposobnosti njenog {ireg utkivanja u kulture na ovimprostorima. Time otpo~inje proces razvidne interakcije, ~estomno gostrukih to kova i neo~ekivanih ishodi{ta. Muslimani i katolicisve su vi{e bili upu}eni jedni na druge, i to ne samo - {to je slu~aju novijoj povijesti - da bi se za{titili od zajedni~kih du{mana nego ida bi iskoristili ono ~ime se jedni od drugih mogu obogatiti naprostranom podru~ju civilizacije i kulture.Podsjetimo se u ovom trenutku na to da je katoli~ka duhovnostiinter nacionalnog dosega, posvema{nje inspiracije i zavidne mi sa -one artikuliranosti U njezinoj je tradiciji da okuplja inte lektualnueli tu, da asimilira vremenske mijene, da ne pristana na pasivnuulo gu povratnog ~initelja. Ona neskriveno i uznosi i osu|uje. Nje -go vanje osje}aja individualnog i grupnog dignite ta, sadr`ajne opo -r be i diskretnog politi~kog anga`mana - sve to ulazi u zna~ajkenje ne duhovnosti.Duhovnost unutar srpskog pravoslavlja ~ine prije svega religija, na -cionalni mit i narodna poezija. U ovoj religijskoj zajednici naj bo lje sevi di utjecaj povijesnog. U njoj se, naime, znakovito po kazuje ka ko na -rod ne stvara povijest, ve} povijest kreira njega. Svaka religija imasvoj osobit sustav vrijednosti, samosvojan svjetonazor i - {to je zn a -~a j no - osobit model kulture. Orijentalno-islamski model kultureov dje je naprosto situiran {to je, dakako, za dru{tvo blagodat: izraslaje jo{ jedna civilizacija, imamo jo{ jednu kulturnu boju, {to je mo gu -} nost za jedan organi~ki posve prirodno utemeljen raznovrsni kul -tu rni koncept. Taj bi pluralizam ovdje trebao `ivjeti kao jedna ste ~e -vi na, a ne bi trebao biti razlogom tenzije ili pak izv jes nih do mi{ ljanjakako bi se ta ste~evina dovela u pitanje. Otuda Bo{ njaci, jednakokao i Srbi i Hrvati, duguju svojoj religiji svoju nacionalnu samobi t -nost, iako ta religija sama po sebi tu samobitnost nije uspo stavila,ne go je ona formirana na prostranijim socijalno-povijesnim pretpo -stavkama. Sasvim je izvjesno da se ta na cio nalna samobitnost nikadane bi uspostavila da nije bilo ove kul tu rne i civilizacijske razlike.Da su se, svojedobno, uspostavile osobite nacionalne instituci je,lak {e bi se lu~ilo izme|u svjetovnog (nacionalnog) i duho vnog(religijskog).Na{ao sam karakteristi~nim za vjernike muslimanske proveni -jencije da se s lako}om prepu{taju religijskoj kontemplaciji. To jesvijet koji voli meditirati bez obzira na obrazovnu razinu, svijet kojise bez te{ko}a prebacuje u podru~je transcendencije i svijet koji sPosve je izvjesno da se u preru{enom obliku u Bosniuspostavila odre|ena orijentalna despocija. Pogre{no je,me|utim, misliti da se to odrazilo samo na mentalitet Bo{ nja -ka. Dovoljno je ski nuti kulturne omota~e pa }e se brzo ukazatiu biti isti ljudski sadr`aji. Razlike se ~esto svode na kulturnuvrijednost. Ilustra cije radi, spomenimo mentalitet bosanskihfranjevaca koji su sretno kombinirali ono {to su donijeli u svojojvjeri s onim {to su asimilirali iz islamske kul ture. Vjerojatnoi tomu treba zahva liti {to im je podarena iznimna vitalnost i {tosu tako uspje{no odolijevali svim pritiscima ostaju}i na “mrtvojstra`i” katoli~an stva.podjednakom pozorno{}u nastoji de{ifrirati ne samo ovostranuscenu nego i onostrano. Izvjesna se duhovna glad o~itovala da sepreko toga odgonetne i kulturni i etni~ki identitet, da se spoznajnodoku~i podrijetlo Bo{njaka, njihov sada{nji polo`aj i izgledi u bu du -} nosti. Postao je transparentan tzv. merhamet. Naime, Bo{njakpos jeduje jedan osobit humani zam, kojega je valjda stolje}ima obli -kovao `ive}i u razli~itosti socijalnih sredina: eti~ki i religijski mo zaikje ne{to {to on zatje~e ro|enjem. Otuda drug i razli~it nije pre dmetodbacivanja i prezira, nego uva`avanja i po{tovanja u onoj mje ri ukojoj se uzvra}a priznanjem vlastite razli~itosti. To je pose b noizra`eno u urbanim sredinama koje su vi{e kulturno artiku li ra ne ikoje diskretno ustrajavaju - ne feti{iziraju}i ih - na raz li ~i tostima,duboko osvije{teni da time unose novu dimenziju u ovaj kul turnimozaik. S druge strane, Bo{njaci na selima imaju jednu crtudu{evnosti koja nije nadogra|ena duhovno{}u, ali je vrlo zahvalnapodloga za ovu potonju. Mislim da je tajna Bo{njaka kao etni~kezajednice na ovom tlu u tome da budu neokrnjena muslimani, alida budu isto tako - Europljani. Ovaj spoj islama kao religije, kaokulture i civilizacije i posvema{njeg europskog kulturnog kontekstamo`e dati - a da uop}e ne okrzne teologijski koncept - takvu inovacijukoju }e sve vi{e uva`avati muslimani diljem svijeta. Zato tajkulturno i nacionalno impresivan mozaik nije nikakva zapreka,nikakav uteg koji vu~e u pro{lost, nego mo`e biti novo nadahnu}e,nova inspiracija da bi se pokazala samosvojnost u konteksturazli~itosti, da bi se, dakle, oplodili drugim i da bi op lodili druge.U strukturi religijske svijesti, primjerice, `itelja na selu, kod musli -ma na prevladava vi{e fatalisti~ko poimanje bo`anstva, a manje je -dan racionalno-teologijski odnos. Oni kao da ljubomorno ~uvajuukup nost razlika i time sebi uskra}uju one kulturne tvorbe kojima bi- ba{ zato {to su im razli~ite, a ne i suprotne - obogatili vlastitu kul -tu ru, ni trenutka ne ugro`avaju}i njenu samosvojnost. Ta sa mo svoj -nost bi, paradoksalno, na ovom bogatom temelju jo{ vi{e do{ la doizra`aja. Religija je ono {to muslimane neraskidivo pove zu je ucijelom svijetu, ali muslimani na ovom socijalno-kulturnom tluimaju tu prednost da, otvoreni prema utjecaju i pro`imanju dru gihkultura, dobiju nove nijanse u bogatom kulturnom registru, a da neizgube ni{ta bitno od onog {to ih ~ini osobitim. Ishodi{ta ovog procesaovise o interakciji i recipro~noj spremnosti drugih da prime ioda{ilju ono {to ih uznosi u vi{e sfere individualnog i dru{ tvenogstvarala{tva.Religija se u svojoj samointerpretaciji mora neprestano o~itovati isvjedo~iti u `ivotnoj praksi, u svakodnevici. Bez toga, ona bi postalaizvanjska, bigotna — prestala bi biti izvorna.Mo`da; je u svim trima religijama o~uvan kontinuitet, ali se on raz -li ~ito iskazivao. Katolici imaju najvi{e oblikovanu intelektu alnu for-60 BEHAR 100