BEHAR

POVIJESNA ^ITANKAnovaca potro{ili na mito da su na kraju ostali bez nov~i}au d`epu: “studen je nevi|e na, a mi nemamo ni za drvo, niza ugljen. Ne mo`emo ni jesti, ni piti jer nam se vino i kruhsmr zavaju na stolu. Jo{ samo ~ekamo da nam se ovatro{na ku}a koju smo unajmili sru{i na glavu”.Naklonosti i prijateljstva pojedinaca uvijek su bila, jesu i bit}e presudna u diplo matskim odnosima. Nerijetko, dub -rova~ki poklisari sklapali su na Porti prijateljstva koja sunadilazila okvire golog politi~kog interesa. Najiskreniji pri -jatelji bili su im do stojanstvenici rodom iz Bosne i Her ce -govine. S Dubrov~anima su se susretali ra{ire nih ruku,srda~no se pozdravljali, radosno razgovarali na materi njemjeziku. O tome {to se sve moglo posti}i kad bi se sus reli dvojicaprijatelja iz Bosne i Dubrovnika, go vori do ga |aj iz 1687.godine. U tijeku je bio austrijsko-osmanski rat. Dubrov~anisu vjerovali da }e Austrijanci osvojiti Bos nu, pa su austrijskomcaru po~eli pla}ati tribut od 500 zlat nika. Pla}anje togiznosa progla{eno je nastavkom ve} spominjane dubro va~ketributarne obveze prema hrv a tsko-ugarskim kraljevima od1358. do 1526. godi ne. Dub rov~ani su poduzeli sve da ovunovu vezu s austrij skim carom zadr`e u tajnosti. Me|utim,car je u Dub rov nik poslao svojeg rezidenta i time, usred rata,javno dao na znanje da su Austrija i Dubrova~ka Republikadvije ite kako prijateljske zemlje. Vlasti su morale hitno ne{topo du zeti znaju}i da }e Osmanlije po~eti sumnjati. ^ak suraz mi {ljale da rezidenta uklone uz pomo} ~a{ice otrova. U tovrijeme, u Be o gra du se nalazio general osmanske voj ske,veliki vezir Su lej man-pa{a, rodom iz Bosne. S Ma ro jicomCabogom susretao se u Istanbulu i Jedrenima tko zna kolikoputa. Postali su dobri pri jatelji, a zatim i po bra timi. Sasvimlogi~no, vlasti su izabrale Marojicu da ode u Beo grad i opravdaih. Osim te vrlo neugodne i osjet lji ve du` no sti, zapalo gaje i da ve zi ru po ku{a predati hara~ u no v cima lo{e kvalitete(Dub rov ~a ni su hara~ u vi{e navrata pre dali os manskimgeneralima u Be o gra du). I tako se Marojica za pu tio uBeograd da ispita gra nice Su lejman-pa{ina prija telj stva. Po -kazalo se da je ono bez gra ni ~ no.Sulejman-pa{a nije okoli{ao: “Zlo ti jutro Marojica, da vini jeste pridali grad }esaru?” Ma ro jica mu je odvratio:“Prisvijetli gospodine, da smo to u~inili, zar bih ja do{aoovdi, pred tvoje noge da mi glavu odsi je ~e{? Da smoDubrovnik predali }esaru, ~emu bi moja gos poda sadaRaspravljalo se i o hara~u koji su Dubrov~ani u 18.stolje}u pla}ali u srebrnjacima, umjesto u zlatnicima,uvjeravaju}i Osmanlije da druk ~i je ne mogu jersu silno osiro ma{ili. Istina je bila potpuno druk~ija.Poklisari su iz Dub rov ni ka odlazili s bisagama punimzlatnika, koje su putem kri{om i po vrlo povoljnimte~ajevima mijenjali u sre brnjake. A kada je reisefen dija zatra`io zlatnike, Zarini mu je odvratio:“Va{a visosti, nama je zlatnik isto {to i Fe niks, zanjega smo ~uli ali ga nikad nismo vid jeli.” “Vi stepravi eru dit’, zadivljeno je za klju ~io reis-efendija.~estitomu sultanu hara~ poslala?” Iako je znao ili baremslutio istinu, vezir je zaklju~io: “Ja ne znam ni{ta, ma ako{to bi, te{ko tebi Mrvica, i tvojoj glavi, jer ne ka mi svi la`u,ma ako uhi tim da mi ti, u koga se uzdam i otkrivam ti svesvoje srce, la`e{ i najmanju stvar, nas tra dao si.”Caboga je zatim svojem prijatelju ponudio hara~, ~ija sepolovina sastojala od ne kvalitetnih dubrova~kih dinari}a.Iako je u sebi ve} znao da }e popustiti, vezir se nasmi jao: “E,ba{ bi bilo lijepo da uzmem va{e srebrnjake, u kojima je vi{ebakra nego srebra.” Cabo ga je uporno tvrdio da su srebrnjacikvalitetni, kao {to su i prije bili. “^ovje~e, kako }emo tou~initi, ja tega caru ni smijem rijeti, ni ukazati” - odgovorioje vezir radoznalo i{~ekuju}i {to li }e mu Ca bo ga sada izmudrijati,a onda je ~uo: “Sultan nikad ne}e saznati u kojimsmo novcima platili ako ih Va{a Visost uz me i odmahpotro{i, recimo na pla}e vojnicima.” Su lej man-pa{a je zastao,onda opet prsnuo u smijeh, uhvatio Cabogu za ruku irekao: “Kunem vam se mojom vjerom da ovo ne bih u~inionikome na svijetu, ali zbog naklonosti koju prema vamaosje}am, zbog toga {to ste se tako bolesni i stari potrudilido}i i vidjeti me, ne mogu vas odbiti.” Rizni~ar, koji je slu{aocijeli razgovor, stresao se od glave do pete. Veziru je uzrujanorekao da }e sultanovu riznicu o{tetiti za 2000 zlatnikaako prihvati takav hara~. On mu je, me|utim, odrezao: “Ovosu moji ljudi i sad }u im oprostit sve ove zlatnike”Mrvica i Sulejman-pa{a vi{e se nikad nisu sreli. Tri mje -seca kasnije, Sulejman-pa{a je pogubljen zbog zanemari -va nja vojnih du`nosti. Mrvica je umro 1692. Ali, njihovopri ja teljstvo nije umrlo. Nastavili su ga njihovi sinovi Ju -suf-beg i Marin Caboga.Iznimka koja potvr|uje pravilo:diplomatska katastrofa 1606.Dubrov~ani su plemi}a Marina Getaldi}a (1568.-1626.)smatrali ~udakom. ^ak su ga se pomalo i bojali. Ne znamoza{to, zvali su ga “Bete”. [aptali su da je Bete vje{tac ivilenjak koji `ivi u morskoj {pilji, “Betinoj {pilji”, ispodsvoje ku}e. Vjerovali su da tamo “po`arnim zrcalima”spaljuje brodove na morskoj pu ~ini. A {to je Marin Getaldi}ustvari tamo radio? Definitivno nije spa ljivao brodove, ve}je kons tru irao paraboli~no zrcalo, ~iji se primjerak danas~uva u Po morskom muzeju u Green wi chu. Istaknimo dase pro s lavio i kao matemati~ar. Nje govo `i vot no djelo nosina s lov De reso lutione et compositione mathematica (Oma te ma ti~koj analizi i sintezi).Na ulazu na Getaldi}evo ima nje stoji natpis, koji u prijevoduglasi:Budite daleko, zavisti, sva|e, ta{ tine, brige!Mir i spokoj krase pe}ine, pe rivoje, hridi.O~ito, ovaj zaneseni znan s tve nik od `ivota je tra`io samoma lo mira i spokoja. Ali, 1606. go dine, ba{ dok je cijelimsvojim bi }em stvarao djelo Apolonije us krsli (Apolonije,ro |en u 1. sto lje}u u gradu Tijani u Ka pa do kiji, u dana { -njoj Turskoj, bio je sljedbenik pitagorejske filo zo fije), vlas -ti su ga izabrale za po klisara hara~a.Tko zna kako se Getaldi} os je }ao u tom trenutku. Mo`dase ra dovao nadaju}i se da }e u Is tan bulu nai}i na Apo lo ni -38 BEHAR 100