BEHAR

PORTRETI: Esad ]imi}Budu}i da sam po podrijetlu muslimani da sam se za~eo na tradiciji musli -man ske kulture ja sam od ranog djeti -nj stva, zahvaljuju}i obiteljskom odgoju,bio otvoren prema svojim kom{ijamakoji su prete`ito bili (u Stocu) Hrvati, pai na{i kumovi, Radi}i, bili su katolici, ta -ko da sam imao tu kop~u u ranom dje -tinj stvu koja me je orijentirala premanji ma, ali imao sam prijatelja i me|uSr bima. Me|utim, budu}i da mi je i su -s jed bio Mak Dizdar koji je imao mnogoknjiga i najbogatiju biblioteku tada, kaoi njegov brat Hamid, tako|er pjesnik,do mene je dopiralo pone{to od toga.Imao sam, dakle, jedan izvor rane du -hov nosti jer su neke knjige ostale i kadsu oni oti{li u Sarajevo pa su se stvorilineki “knji{ki“ afiniteti. Kad sam odrastaoi krenuo u srednju {kolu senzibiliziraosam se za ijekavski jezik. Uos ta -lom u Stocu svi, i muslimani i Hrvati iSrbi govore ijekavski, a kasnije samuo ~io da je to prije svega karakteristikaHr vata. Zatim, akademik Brozovi} mi jere kao da ikavskim govore samo Hrvatii muslimani.Ja sam rano ostao bez oca. On je biopret pla}en na knjige Matice Hrvatske istoga sam imao prve kontakte koji pripadajuhrvatskoj knji`evnoj kulturi. Zamene je hrvatstvo kulturolo{ki bilo vrloizazovno. Imao sam dojam da starijimuslimani u Stocu u njima gledajubliske kom{ije koji imaju svoju kulturu,koja je tada bila vrlo religijski zasnovana,ali me to nije smetalo, kao,dakako, i muslimanska i srpska kultura.No, Hrvatska kultura je bila superiornijas ob zirom na druge dvije. Naprimjer mo ja majka je mene po du ~a -vala: kad pro |e katoli~ki sve}enik daustanem i ka `em: vele~asni ljubim ru -ke. Kad pro |e pravoslavni sve{tenik daka`em – po moz Bog. Pitao sam je – a{to kad pro |e na{ hod`a? Ka`e ona -ako gleda u tebe reci mu selam alej -kum, a ako ne gleda i ne mora{. Ja ka -`em – mâ mo, pa za{to, jer me to zabolilo,budu}i pripadam muslimanima pasam tr~ao ispred hod`e i vikao – selamalejkum. Ona mi ka`e: Eso, na{a jenesre}a u to me, a ti }e{ to vidjeti kadodraste{, {to on nema {kole. Naimehod`e su bili sa mouci, autodidakti. Eto,to je muslimanima smetalo.Me|utim, danas kad imamo fakultetesi tuacija se bitno promijenila. Vi{e ne -mamo one oblike siroma{tva iz kojegsu stasali “divlje hod`e“ te su musli -ma ni, a {to dokazuju i moja istra`ivanja,me|u najobrazovanijim. Na`alost,pra voslavni sve{tenik je na zadnjemmjes tu ove obrazovne skale, jer oni susmat rali da je vjerska slu`ba za njih za -ni manje, dakle, netko je elektri~ar, anet ko sve{tenik. Dakle, oni ba{ mnogone vrednuju svoju slu`bu.Katoli~ki sve}enici, nerijetko, su zav r -{ili, uz teolo{ki fakultet – jo{ jedan.Dak le, odnjegovalo se moje nagnu}esp ram hrvatskog jezika i kulture. Ni -sam ni slutio da u svemu tome musli -ma ni ne}e imati svoju naciju.[to treba znati da bi se vjerovalo? (izknjige “Sveto i svjetovno”)Najva`nije je pro~itati temeljne knjige:svake religije: Talmud, Stari i Novi Za -v jet i Kur’an. To je vrlo va`no. Pa`ljivostu diranje tih djelâ mene navodi nazak lju~ak da u tim knjigama i religijama,primjerice, nema nikakve osnoveza rat, i da je vjerski rat pogre{an termin.Rat mo`e biti samo crkveni,odnosno vjerske zajednice, a ne vjere.To tre ba u ud`benicima ispraviti; recimo,ne mo`ete vi katoli~ke vjernike isamu vje ru osu|ivati za kri`arskeratove, ali mo`ete – crkvu.Uo~ili ste nedjeljivost religije i kulture.Kako tuma~ite {okantni manjak i od -su}e transcendentnoga u na{oj suvremenojknji`evnosti, koja vrvi uglavnomonim {to zovemo celebrity te ekscentri~nom,devijantnom i tzv. `estokomseksualno{}u?No, kad se znanstvenik vrati i po|e ku}i, on mo`e zaboraviti i {tap i {e -{ir, ali – ako je teist – predstavu o Bogu nikada. Znanstvenik tad ka`eda upravo izlazi na pu~inu koja se zove svijet (ili “d`ungla“). Znan s tve -nik se naprosto mora u tom prostoru, budu}i teist, na duhovnom pla -nu, kompletirati Bogom, kao za{titom od toga mno{tva proturje~jako je ga mogu progutati.Sa suprugom Melihom, 1964. godine, SarajevoZa mene su tri transcendencije bitne.Jedna bi se mogla nazvati religijskom,druga umjetni~kom i tre}a filozofskom.Ovdje znanost ne spominjem jer transcendencijaje iskorak u nepoznato ustalnom stanju pokretljivosti ljudskogduha. Jasno je da ona nikad ne}e nestati,jer nikad ne mo`emo u cjelini ~itavsvijet istra`iti, a to su dvije najve}e tajne:~ovjek i svemir. Ako je tome tako ondaja, za razliku od drugih filozofa i so -ciologa, ne pravim hijerarhiju ovih tr an -scendencija. Primjerice, Hegel sma trada je najve}i oblik transcen di ra nja filozofija,pa onda umjetnost pa tek ondareligija. Drugi pak, kao teolozi, smatrajuda je prva transcendencija religija, pafilozofija pa umjetnost, a um jetnici }epolaziti, naravno, od um jet nosti. U svojojrealizaciji transcen de ncija ne trpi hi -je rarhizaciju. Biti inte le ktualac zna~iuje dno i posjedovati sve tri transcende -ncije i one se uzajamno isprepli}u i sintetizirajui ~ine od inte lek tualca kre ati -vno i kriti~ko, ali u pozi tiv nom smislunezadovoljno bi}e koje je stalno u stvarala~komgr~u kad po ku {ava rije{iti nekiduhovni problem sa sve tri navedenetran scendencije. Smat ram da su onejed nako vrijedne, a kad je rije~ o zna n s -tve nim teorijama ve}e realizacije pru -`aju egzistencijalne intencije.[to se ti~e sociolo{kih teorija svaki se52 BEHAR 100