TEMA BROJA: 100 broj Behara - 20 godina Preporodau po ku {a jima o~uvanja tako shva}ene misije, ali i svevi{e guranim na suprotstavljeni pol prema drugimmanjinskim organiza ci jama i udrugama, gotovo dora zi ne prijezira i ne pri jateljstva. Istovremeno, nekadjako glasno ne po liti~ke organizacije i udruge sve su sevi{e uk lju ~i vale, katkada vrlo upitnim metodama u po -li ti~ ku agi taciju bolj {e vi~ kih manira za izbore u Us tav -nim za konom predvi|ena, a potpuno neefikasna Vi -je}a na cio nalnih ma njina i izbore za saborskog zastu -p nika ex-ju goslavenskih manjina. Od misije nije osta -lo gotovo ni{ ta, a interkulturalni dijalog, koji pod ra zu -mi jeva me |u sobno oboga}ivanje i zajed ni~ ki na pre -dak manjina i ve }ine, zamro je do grobnih ti{ina.Tra nsgrani~no poslanje Behara i “Preporoda” kao na -do gradnja unutra{njeg hrvatskog interkulturalnog di -ja loga, koje smo tako|er `eljeli, o~uvano je i una pri je -|e no prema dvjema susjednim zemljama u kojima suBo{ njaci ve}ina ili zna~ajna manjina, Bosni i Her ce go -vini i Crnoj Gori, dok se donekle us pjelo, ali samo “Pre -po rodu” u poku{aju prodora svoje kulturno univer zal -ne, a bo{nja~ki specifi~ne produkcije, u hrvatska pro -vin cijska sredi{ta, {to su pratili samo lokalni mediji.Vrijeme ~asti ili be{~a{}aStoga se, o dvadesetgodi{nici “Preporoda” i 100. bro -ju Behara, trebamo upitati jesmo li i dalje svjesni cilje -va stvarne integracije i interkulturalnog dijaloga, me -|u sob nog oboga}ivanja i zajedni~kog razvoja ili smospremni na faustovski ugovor sitne politi~ke trgovineu propalom multikulturnom modelu prividno slobodnih,a stvarno getoiziranih gra|ana, po et ni~kom, na -ci o nalnom, kulturnom, ali i svakom dru gom kriteriju.Gra nice niza geta su nevidljive, ne primjetne, ali vrlo~vrste i postojane. U njima se mo `e tek duhovno `ivo -ta riti, a ne stvarno `ivjeti. Na damo se da da }e “Pre -po rod” i Behar nastaviti, bez ma lignih upliva sa stra -ne, `iv jeti, suo~avaju}i se s onto lo{kim paradoksima irje {a vaju}i ih primjenom univerzalnih na~ela, a da ne -}e po ~eti duhom `ivotariti u auto i endogetoizacijskimtrendovima prevla da vaju}e ve}ine bo{nja~kih institucija.Da }e, na te me ljima oblikovane autohtone tradicijete spoznatih i `ivljenih univerzalnih vrijednosti,pos tati vinovnicima uklju~ivanja hrvatskih Bo{njaka ulo kalne, re gio nalne i globalne procese kao misle}ihlju di i ak tiv nih sudionika. Nadamo se, dakle, da ne }e -mo pos tati dijelom pogubnog, politikantskog i ne ukogprag matizma u postoje}im okvirima dru{tvene stvar -nosti, pa makar nas zvali posljednjim Mo hikancima.Imade, naime, vremena, a ovo je ba{ tak vo, kada je~asnije i Bogu ugodnije, ostati na bojnom polju, a nevratiti se bez {tita. I ~asti. Jer na bojnom po lju borbeprotiv op}e duhovne ispraznosti imamo {an su nametnuti,neprirodni i artificijelni dru {tveni okvir nevidljivihgeta promijeniti na bolje. To na re |i vanje dobra i izbjegavanjezla jest trajni kur’anski imperativ ~ovje ~an -stvu, pa i Bo{njacima, ma {to ve }ina od njih o tomemislila.NOVO VRIJEME -SUDBINA <strong>BEHAR</strong>A(Ne grdi vrijeme jer je ono tvoj gospodar!)Uvodnik Behara br. 60./61.Pi{e: Muhamed @dralovi}Zna se da su listovi, ~asopisi - publikacije uop}e,u neraskidivoj vezi s vremenom. Za one kojima sedesi da iskliznu iz kolote~ine veli se da su zastranili,a za one koji nastoje i}i ukorak s vremenomi odr`ati redovitost izlaska, zna se da ihvrijeme melje. Za one, me|utim, koji izgube vezusa vremenom u bilo kojem smislu, ka`e se da ihje ono pregazilo. Ali svejedno - i prega`eni ulazeu povijest. U kakvu? Eh, to je drugo pitanje! Ipovijesti su kao i vrijeme raznolike, jednako kaoi mjerila njihovih prosudbi. Nijednom dokazanevrijednosti nisu nu`na konstanta, a jednom zga`eni i odba~eni se nerijetko trgnu iuklju~e u sada{njost i budu}nost, ili barem pre|u u grupu trajnijih vrijednosti. Beharuje izgleda su|eno da prolazi sli~ne putove i da se pojavljuje u nepravilnim intervalima,a da oni najmanje ovise o njemu samome i onima koji se trude da odr`e njegovu vezus vremenom. Kad }e beharati odlu~uje se izvan njega. Ve} od samih po~etaka sli~iponornici koja na trenutak i{~ezne pa se opet vrati, nekad tiho, nekad silinom ve}omod one koja ga je natjerala na poniranje.Zagreba~kom Beharu, na sre}u ili na`alost, bar za sada sudbinu kroje Bosanci iBo{njaci, dakle samo oni kojima on, uglavnom, pripada. Mnogi vele da ga vole, adosta je i onih koji mu se istinski raduju. Ima svakako i onih koji bi htjeli ne{to drugo.I mi koji se oko njega najizravnije trudimo smatramo da nije ono {to bi mogao pa itrebao biti. Otvoren je za sva pitanja koja se ti~u Bo{njaka ovdje i u bilo kojem kutkusvijeta; poku{ava od zaborava otrgnuti i pribli`iti ba{tinu kojom dokazujemo tko smo;daje priliku stvarala{tvu i temama za koje se po klju~u nacionalnog interesa dr`aveu kojoj `ivimo treba izboriti za izdava~a. Ujedno, pri svemu tome, nije jasno trebamoli Behar takav ili bilo kakav. Do sada nismo dobili ozbiljnije ni pohvale ni kritike. ^ulismo da je najbolji u listovima nacionalnih manjina Republike Hrvatske! Bravo nama,rekli bismo! S toga bismo aspekta mogli biti i zadovoljni, ali samozadovoljstvo namnajmanje treba kad Behar neki vide ali u njemu ne vide sebe. Ne vide jer se ne tra`e;a ako se tra`e i ne na|u sliku kakvu `ele, onda ga odbacuju bez poku{aja da s tekmalo dobre volje sami sprije~e nasilno uvehnu}e. [utnja kao odgovor na pozive nasuradnju u pro{lim brojevima i na apele odgovornima o~igledno su znakovite. Mo`daje do{lo vrijeme da ponovno propitamo {to ho}emo i {to trebamo.Da bismo to znali, moramo odlu~iti tko }e pisati na{u povijest, `elimo li ponovno svojukulturu sagledavati kroz tu|u prizmu, ho}emo li se pomiriti s prosudbama da nam jeumjetnost hibrid i kvazi tvorevina, ho}emo li dopustiti da na{ jezik postaje bo{nja~kim,onim od kojega mnogi bje`e, a ne bosanskim kojemu svi Bosanci te`e. Sebi moramoodgovoriti jesmo li mi - bosanski, hrvatski i svjetski Bo{njaci - postigli sve? Treba li namjo{ {to? Dr`ava, nacija, jezik, umjetnost, kultura... Time }emo odgovoriti i treba liBeharu osigurati ne{to bezbri`niji i lak{i put do izla`enja. Odgovorni moraju ponijeti svojteret. Na suradnicima je da se javljaju, a na ure|iva~ima da list prirede kvalitetno i navrijeme.Ne `elim biti pateti~an, ali ako se Behar ubudu}e i ne bude tiskao, siguran sam da }ese lijepe rije~i i misli kumulirati u du{ama zaljubljenika i stvaratelja lijepe rije~i, i da }eu~initi da on opet probehara u punome sjaju po ve} gotovo zakonitoj tradiciji.18 <strong>BEHAR</strong> 100
TEMA BROJA: 100 broj Behara - 20 godina PreporodaKAKO SMO OSNIVALI “PREPOROD”Veli~anstvena Osniva~ka skup{tina je odr`ana uInterkontinentalu, 2. svibnja 1991. godine, na koju jedo{lo 800 ljudi! Ja sam odr`ala referat o razvitkubo{nja~ ke knji`evnosti od njezinih po~etaka do na {ihdana.Mersija Omanovi},prva glavna tajnica“Preporoda“Godine 1990. bila sam u Sarajevu na Danima bosanskomuslimanskeknji`evnosti, i tih se dana najvi{egovorilo o obnovi Kul turnog dru{tva Muslimana “Pre -porod”. Tada sam upoznala prof. dr. Muhsina Rizvi}a,koji mi je dao sve uzorke pisanih materijala kako setakvo dru{tvo osniva. Vrativ{i se u Za greb, sastala samse s Ibrahimom Kajanom i Abdulahom Mufti}em, panam je to pos tala tema razgovora, tog i idu}ih gotovostotinjak dana.Ibrahim Kajan je napisao jedan divan tekst za bu|enjebo{ nja~kih du{a, s ele mentima koji osvje{}uju iistodobno pozi vaju da se zainteresi rani priklju~eInicija tiv nom odboru. I za ista, pismo je imalo odjeka:formirani Ini cijativni odbor ubrzo je zapo~eo s radom;sastajali smo se cije loga tog mjeseca, ra mazana, dvatrimje seca se radilo...U tom su se od boru susreli brojni intelektualci Bo{nja -ci, (pa i Hrvati bo{ nja~kog porijekla), od kojih se dobrosje}am Ismeta Ice Voljevice, Nusreta Idrizovi}a, dr.\emala Pezerovi}a, Amira Bukvi}a, dr. Zije Haz na -dara, Ediba Mufti}a, Asima Crnali}a, Kemala Nani}a,dr. Sulejmana ^am d`i}a, Nusreta Meki}a, MirsadaSreb renikovi}a, te dragih rahmetlija dr. Huseina D`a -ni}a, dr. Ned`ata Pa {ali}a i dr. Sulejmana Ma{ovi}a ibrojnih drugih koje do tada ne samo da nismo po -znavali, nego, jednostavno, nismo znali ni da postoje!Svaki je od njih dao svoj prilog u radu, a ja sam, kolikose sje}am, najvi{e potegla na pozivnicama...Na toj sam Skup{tini izabrana za glav nu tajnicuDru{tva. Zapo~eli smo bez igdje i~ega: bez prostorija,bez lista papira, olov ke, o telefonu ne}u ni govoriti.Susretljivo{}u Islamske zajednice, naskoro smozapo~eli dijeliti prostor na II. katu u Toma{i}evoj 12,gdje je ve} bila SDA.Nikada ne}u zaboraviti jedan dan, a to je vrijeme za po -~i njanja srpske agresije na Hrvatsku, kada je Ibrahim,`ele}i biti svi ma pri ruci, tek {to je do{ao, ostao i blo -kiran cijeli dan: zaurlale su sirene, pro tuavionske, jersmo svi vjerovali da }e tada do}i do bom bardiranjaZag re ba. Donose}i, dru gom zgodom papire na potpis,ostao je s mojom bolesnom majkom (bila sam na tr` -nici), tako|er blokiran uzbunom.Eto, to su bili dani i straha i tr~a nja, ali i radosti prepoznavanjasvo jih vlastitih ljudi.Prosto je nevje rojatno koliko se to ga napravilo s takomalo ljudi! Mada sam vi{e godina izbivala zbog njego -vanja bolesne maj ke, a potom sam imala i osobnu ne -sre}u, lomljenje no ge, ipak sam po ne{to i dala i pone -{to pratila. Sje}am se prvog ~asopisa u na{oj izda -va~koj djelatnosti - biltena Telal! Pa izu zetnih tribina,me|u kojima su mi u naj ljep{em sje}anju gostovanjaNorve`anke Tone Bringe, dr. \enane Buturovi}, padivne novozelandske pjesnikinje Rosemary Menzies.Jesmo li mi odigrali neku ulogu? Zar se to uop}e mo`epostaviti kao pi tanje!?Behar, onaj ~asopis koji je zapo~eo izlaziti 1900.godine, zapo~eo je na{ ukupni novovjekovni, bo{nja~kikulturni preporod, a ovaj dana{nji Behar, koji izlazizahvaljuju}i Ibrahimu Kajanu i suradnicima ~asopisa,jasno govori da se bo{nja~ki duh sna`no osje}a i uHrvatskoj, i u Zagrebu, gdje taj Bo{njak `ivi stvara,objavljuje i ono {to je nekad bilo, kao i ovo {to sede{ava danas.Behar Journal, br. 25-26, 1998.<strong>BEHAR</strong> 10019
Change language