BEHAR

PORTRETI: Esad ]imi}uzro~nosti: Srpska akademija nauka i umetnosti, General{tabJNA, Slobodan Milo{evi} kao poosobljenje slu`bene politike iSrpska pravoslavna crkva. Ideo logijsko je utemeljenje, zaogrnutopla{tom autoriteta znanosti, pru`ila upravo spomenuta akademija;General{tab JNA kreirao je strategijsku i takti~ku viziju stva -ranja Velike Srbije pod maskom o~uvanja tada{nje Ju go slavije;svojim mentalnim dispo zi cijama i prepoznatljivim karakte rolo{ -kim profilom, Slobodara Mi lo{evi} je sve to politi~ki operacionali -zirao i u po~etku bio instrument provo|enja ove zamisli, da biubrzo i Akademiju i Ge ne ral {tab instrumentalizirao ostavljaju}ineizbrisiv trag na fizionomiji i tijeku sumornih doga|aja; Srpskapravoslavna cr kva je u po~etku davala samo diskretnu potporu, dabi kasnije i blagoslivljala, preko mnogih svojih episkopa, svakikorak aktual ne srpske politike.Pod pretpostavkom da su ciljevi ovoga rata povijesno utemelje ni (anisu!), da su oni {to ga zagovaraju humano motivirani (a nisu!) -~ak i pod tim pretpostavkama - on je ljudski neodr`iv (neshvatljiv!)zato {to se njegovo realiziranje ne mo`e posredo vati druk~ije negometodom (pri)sile, tj. nasilja. Drugim rije~i ma, nisu u pitanju ni -kak vi religijski odnosno vjerski motivi, ve} se radi o profanim, po -li ti~ kim interesima koji se u osnovi svode na: rat za teritorije koje- i kada nisu - moraju postati etni~ki homogene i biti oslonac za st -va ra nje ~iste nacionalne dr`ave. Svi - stvarni ili fiktivni - problemipri pad nika drugih nacija u dr`avama ex-Jugoslavije (s Ustavom iz1974., ve} tada realno pri znatim i postoje}im, makar i s og ra ni ~e -nim suverenitetom; hegemonistima je i u takvoj formi suvereni tetrepublika smetao, stoga su ga htjeli pod svaku cijenu ukloniti, ma -kar i ratom, ru{e}i time dr`avu a istovremeno za to optu`uju}i onekoji su krenuli vojno uni{titi, a ne tek vojno pokoriti) ne mogu seu~in kovito rije{iti na civiliziran na~in i uz pomo} me|unarodne za -jed nice (dijalog, dogovor, argumenti) - takvo uvjerenje i usmjere -nje izravan je poziv na primjenu sile pomo}u koje treba us postavitipravdu za “svoje”. Svatko tko je imalo razborit mogao je naslutiti,ako ne i egzaktno predvidjeti, tragi~nu bilancu takve politike: svisu u njoj gubitnici! Njezine gorke plodove svi osje}aju - netko izra -v no, a netko posredno - ili }e ve} sutra osjetiti. Jer, ona je li{enamo gu}nosti otjelovljenja bez primjene biolo{kog istrebljenja (ge -no cida - “etni~kog ~i{}enja”) ili, u bla`oj varijanti, pre`ivlja vanjepod uvjetom masovnih migracija-takozvanog “humanog preselja -va nja”. Mo`e li se bilo ~ime opravdati nasilno odvajanje bilo kojeg~ov jeka, a kamoli ~itavih socijalnih grupa, iz njegova zavi~aja, mo -`e li se bilo ~ime opravdati njegovo napu{tanje sve ga onoga {to sumu preci ostavili ili {to je sam stvorio?Odre|ivanjem ovoga rata kao vjerskog prikriva se agresija i - {to jepo sebno va`no - agresor. Rat se pak svodi na unutra{nji kon flikt iti me se poni{tava legitimitet mogu}e akcije me|unaro dne zajed -Izvjesna se duhovna glad o~itovala da se preko toga odgonetnei kulturni i etni~ki identitet, da se spoznajno doku~i podrijetloBo{njaka, njihov sada{nji polo`aj i izgledi u budu}nosti. Postaoje transparentan tzv. merhamet. Naime, Bo{njak pos je dujejedan osobit humani zam, kojega je valjda sto lje }i ma ob likovao`ive}i u razli~itosti socijalnih sredina: eti~ki i re li gij ski mozaikje ne{to {to on zatje~e ro|enjem. Otuda drugi i raz li~it nijepredmet odbacivanja i prezira, nego uva`avanja i po{ tovanja uonoj mjeri u kojoj se uzvra}a priznanjem vlastite razli~itosti.ni ce. To je, nedvojbeno, sukladno interesu onoga tko je rat po~eo,ka ko bi ga bez “mije{anja” i “podr{ke” me|unaro dnih politi~kih,voj nih i moralnih ~initelja po vlastitoj zamisli okon~ao. Znano je,da kako, da je eventualni nepovoljan polo`aj etni~kih zajednica udru gim dr`avama mogu}e na mno{tvo na~ina u~inkovito rje{avatimir nim putem. Takva usmjerenost, me|utim, automatski se na -pu{ ta iznu|ivanjem ratnog konfli kta i primjenom nasilja.Mnogi dr`e da je “me|uetni~ka zakrvljenost” dostigla razinu kojaosu je}uje bilo kakav oblik zajedni~kog `ivota i nala`e uspostavlja -nje etni~ki ~istih socijalnih prostora. Ako je tome tako, onda sumra~ ni ciljevi ovoga rata ve} ostvareni! Me|utim, ipak vidim zra~akna de u tome {to bi uspostavljanje normalne (mirotvorne) situacijenap rosto iznudilo druk~ije pona{anje i pojedinaca i socijalnih (et -ni~ kih) grupa. ^im, primjerice, bude potisnuto na~elo da se lojalnost,~ak rodoljublje, cijeni po spremnosti ubijanja pripadnikadrugih etni~kih zajednica, onog trenutka kad se identificiraju iprimje r no kazne osvjedo ~eni zlo~inci, kad se uspostavom mira i uznad zor sile nad njima apsolutno izoliraju vrela zlo~ina - uspostavit}e se socijalna situacija radikalno druk~ijeg individualnog igrupnog po na{anja u kojoj }e, posve prirodno, valjda i{~ezavatitamne, a prev ladati svijetle strane ljudske naravi. Nedopu{teno jepo op }a va ti pato lo{ku (ratnu) situaciju, jer pravda mora sve vi{eposjedovati silu (kao vlastitu za{titu), dok sila u principu ne posjedujepravdu kao mjeru, motiv, posljedicu.Isku{enja zajedni{tvaNa na{em socijalnom prostoru susre}u se i ispreple}u, pa u izvje s -nom smislu i suprotstavljaju, katoli~anstvo, pravoslavlje i islam. Onise javljaju kao osobiti civilizacijski segmenti specifi~nih kultura,predaja, poimanja, duhovnosti. Njihova obnova, redefinicija i re va lo -ri za cija postaju povijesni imperativ na{ega posvema{njeg in teg -riranja u svijet, i, posebno, u Europu. Odnos religija - nacija pos tajejedno od sredi{njih pitanja. Re ligija je, uvjetno, univerzalna za jednicana nebu, dok je nacija partikularna zajednica na zemlji. Ve} je iztoga bjelodano da religija per se ne mo`e biti oslonac na cio nalnogdiferenciranja, ali je nedvojbeno da to - u odre|enom po vijesnomkontekstu - mo`e biti konfesija, crkva, vjerska zajednica. Na{a sociologijska ispitivanja pru`aju osnovu za zaklju~ak: re li gija je dublja,~vr{}a, trajnija, stabilnija, dok je nacionalni osje}aj raz liveniji,povr{niji podlo`niji hirovitom politi~kom pona{anju; re li gi oznost jeprete`no imanentna, dok je nacionalno podlo`nije ko le banju, osciliranju.To je zato {to religija ne odgovara samo na onto -an tro po -logijska pitanja: ona je organizator kolektivnog rituala, sna`no jeupletena u socijalne zajednice. Teza o homo religio su su, ~ovjeku“neizlje~ivom” od religije, zapravo je dru k~ije iskazana misao o postojanjusamo jedne vjere u povijesno razli~itim obli ci ma javljanja. Nou religiju spada i to {to je ona “osu|ena” na `ivot u odre|enim povijesnimoblicima, ali, zauz vrat, u tome se nipo{to ne iscrpljuje.Max Weber tvrdi da vjera u zajedni~ko podrijetlo, koje se temelji nasli~ nosti obi~aja, jezika i kulture, ~ak i bez obzira na to koliko je po -vijesno zasnovana, stvara izniman “osje}aj etni~ke ~asti” pomo}ukoje se uspostavlja jedinstvo heterogene zajednice. Po njemu,sli~nost podrijetla nije dostatna za stvaranje nacije, jednako kao{to ni razli~it jezik i religija ne zna~e relevantne zapreke. No ovajje sociolog iznova nagla{avao ~initelj politi~ke mo}i ne samo kaoizvor nacionalnog osje}aja nego, {tovi{e, nje gove specifikacije.Tre tiraju}i naciju kao eminentno etni~ko-kulturni fenomen, Weberje bio sklon civilizacijsku zrelost i kulturnu razinu jednog dru{tvaBEHAR 10059