BEHAR

CENTAR ZA URGENTNU MEDICINUKako smo se podijelili: na{ si~o’ek, a kako ~udno pri~a{?Kako od bo{nja~ke manjine u Zagrebu postati muslimanska manjina u SarajevuFilip Mursel Begovi}Tek {to sam pristigao iz Zagreba, sretan bijahi zahvalan {to dobih priliku `ivjeti u Sarajevu,gdje napokon ne}u biti ni~ija manjinskapr}ija. Elem, gurao sam Luk ma nova kolicapo d`adi, onoj glavnoj sa ra jev skoj, i zaustavilame jedna Sarajka. “[prehenzi doj~“, upitame iznenada. Klimnem glavom da ne. “Juspik ingli{“, upita me opet i to me plaho uznemiri.“Najn“, ka`em, “go vo rim bosanski.““Izvi nite“, odgovori ona su m nji~avo i raz vu -~eno, di`u}i zbunjeno svoj nosi} uvis, izazivaju}is tom str{e}om antenom svoje osobneunut ra{nje gromove, i s pozom Sarajke s dnakace jo{ jednom me upi ta: “Nego, |e si kupiota dje~ja kolica bo lan, uf {to su lijepa, Mac -laren kolica.“. U njenom kiburli pogledu, pona~inu kako je ma hala svojom Gucci torbicom,moglo se i{~itati da bi ih i ona rado ku -pila, da ima tih para, a ja{ta da ima, samo juzanima gdje su na pro daju. A ja zaista nisamznao, to jest, nisam ni pitao svoju `enu gdje ihje kupila, jal u Zagrebu, jal u Sarajevu. Tko }ese baviti tim tri ~arijama.Zanimalo me je ne{to drugo, ne{to {to me jeduboko zaboljelo. “Re cite“, upitah je ozbiljnimglasom, “zar ja vama zaista izgledam kaostranac?“ Sarajka malo zastane, ni sama neznaju}i {to da od go vori te me po~ ne razgledavatiod glave do pete, rendgensko-pro -nicljivim pogledom. “Ja!“, odgovori krat ko ihtjede krenuti da lje, ali ja je odrje {i to zaustavih:“[to je to na meni, a {to vama sli ~i nastranca?“ Gleda me od glave do pete, kao dase sprema re}i ne ku dijagnozu, kao da jelije~nik koji }e vam saop}iti da bolujete odne izlje~ive bolesti. Gleda dotjerana Sa raj karobnu marku mojih ci pe la i nema Bog zna{to za vidjeti, gleda mi od pranja izblije dje lehla ~e na kojima su se vidjeli ostaci zad njeLukmanove u`ine. Pu ~i la je usta mo ja sugovornica,nabirala nos kao da nju{i ko m -{ini~in ru ~ak, pa opet zagledavala u Lu k ma -nova Maclaren kolica... Vidio sam da ju je mojzahtjev uznemirio, jer ni sama nije mo glaodgo net nuti za{to joj izgledam kao stranac.Na koncu mi je sasula dija g nozu, direkt ulice: “Ma faca, ba, faca ti je ko u stranca!“U na{em sarajevskom stanu dugo sam serazgledavao u zrcalu i kao ne{to tra`io, azapravo sam ustrajno poku{avao odgonetnutistra nca na svom licu. Mo`da }unapokon doznati tko sam? Jest, do {ao samiz Zagreba, ali jo{ uvijek sam isti onaj muslimani Bo{ njak ili... Ako Sarajki izgledam kaostranac, ako ga je prepoznala, taj mora dase krije negdje u meni, izviruje mi iz lica,bezobraznik je dan. Ne{to zaboga moramu~i niti... potu}i se sa strancem, pos la ti ga uneki od na{ih egzodusa, proklet bio tajstranac, mar{ stra nac iz Sarajeva, mar{ naIg man. Tada je u na{ stan stigla moja `e na,umorna od novog posla, `eljna da vidi sina ime ne, a ja je do ~e kah ljutit. Kada ve} strancanisam na{ao pa da se mu{ki raz ra ~u -namo, mora netko biti kriv, mora netko is -pa{ tati. A tko }e bolje upi ti krivicu negovlastita `ena? One su uvijek krive. “Gdje sikupila ta dje~ja kolica?“, bezobrazno i srditose obrecnem na nju. “Na ~ar {iji“, veli ona, “uonom du}anu pored piterije.“ Nisu dakle niMac laren kolica kriva, kupljena su u Sa ra je -vu, krivi smo stranac i ja, dvojica nas. “[ta seti dere{ na mene, ~itav dan sam radila, obe -}ao si oprati posu|e, a ipak nisi, bio si u d`a -miji, a nisi bio u trgovi ni, {ta }emo ve~erati...{ta ove tvoje hla~e opet rade posred so be...“,u kontranapadu mi zamjeri `ena. “Nisam ja`eno kriv!“, iz ne nada viknuh. @ena se prestravii po~e zabrinuto gledati uokolo kao daje jo{ netko nepozvan s nama u sobi. “Stra -nac je za sve kriv, Allaha mi!“, rekoh.Bilo je to u prvom mjesecu mog `ivota u Sa -rajevu. Smjestili smo se u samom centrugrada. Ispo~etka nije bilo lako, do{li smo izZagreba, ostavili ku}u, roditelje, prijatelje...trebalo se priviknuti. Nisam ni slutio kakvame isku{enja ~ekaju. Jednom prigodom ne -na javljeno mi je uletjela gazdarica na{egpod stanarskog stana. Pre kinula me je uoba vljanju ikindije namaza i nisam bio odvi{esret an njenom napadnom pojavom, a nisamni primijetio da sam za boravio skinutimolitvenu kapicu s glave. “Vi ste Zag rep ~a -nin“, zna la~ki ustvrdi, “vidi se aman fin mo -mak. Ja sam vam prava Sa rajka, s dna kace.Moji vam Fadilpa{i}i `ive ovdje odvajkada,ma vi {e ni ne pamtimo otkada. Rahmetlidedo mi bio hafiz, to vam je onaj koji znaKur’an na pa met, a Kur’an vam je muslimanskasveta knji ga, k’o va{a Biblija. Znateli vi {to zna~i rah metli, to vam zna~i mrt vac.Prije njega svi su redom bili muderrisi ionako... ulema n ske loze, a to vam kod vasdo |e k’o kardinali i biskupi. Znam ja da vamje sve to te{ko shvatiti i popamtiti, ali nau~it}ete ve}, imate ka da, mladi ste, hvala Bogu.“Gledao sam je i nisam mogao vjerovati - izamene ser d`a da, na glavi mi zelena molitvenakapica koju sam donio sa had`a, a desnuruku sam na mjer no digao uvis, vidljivo prebiru}itespih. Osje tio sam tada neki skrlet usebi, do{lo mi je da iz sveg glasa prou~imtekbir, to bi je za si gurno omelo u brbljanju,ma pala bi umah na stra`njicu da ~uje kakojedan Zagre p ~a nin u~i tekbir.Sve je zapravo po~elo jo{ kada smo tra`ilistan. ^ovjek iz agencije nekretnina vodio bime u razgledavanje, a gazdaricama bi govorio:“znate, on je na{ ~o’ek, samo malo ~ud -no pri~a.“ U po~etku sam to do`ivljavao simpati~nim,vickastim i duhovitim, no, kako jevrijeme prolazilo postajao sam sve zabrinutiji.Zar je mogu}e da sam do {ao iz Zagreba, izsredine u kojoj sam bio manjina, s nadom da}u se ovdje, u novoj sredini, napokon osje}atikao kod ku}e i... kako god da okrenuh ostaosam manjina. Nikada nisam osje}ao ponos,88 BEHAR 100