CENTAR ZA URGENTNU MEDICINUKako smo se podijelili: na{ si~o’ek, a kako ~udno pri~a{?Kako od bo{nja~ke manjine u Zagrebu postati muslimanska manjina u SarajevuFilip Mursel Begovi}Tek {to sam pristigao iz Zagreba, sretan bijahi zahvalan {to dobih priliku `ivjeti u Sarajevu,gdje napokon ne}u biti ni~ija manjinskapr}ija. Elem, gurao sam Luk ma nova kolicapo d`adi, onoj glavnoj sa ra jev skoj, i zaustavilame jedna Sarajka. “[prehenzi doj~“, upitame iznenada. Klimnem glavom da ne. “Juspik ingli{“, upita me opet i to me plaho uznemiri.“Najn“, ka`em, “go vo rim bosanski.““Izvi nite“, odgovori ona su m nji~avo i raz vu -~eno, di`u}i zbunjeno svoj nosi} uvis, izazivaju}is tom str{e}om antenom svoje osobneunut ra{nje gromove, i s pozom Sarajke s dnakace jo{ jednom me upi ta: “Nego, |e si kupiota dje~ja kolica bo lan, uf {to su lijepa, Mac -laren kolica.“. U njenom kiburli pogledu, pona~inu kako je ma hala svojom Gucci torbicom,moglo se i{~itati da bi ih i ona rado ku -pila, da ima tih para, a ja{ta da ima, samo juzanima gdje su na pro daju. A ja zaista nisamznao, to jest, nisam ni pitao svoju `enu gdje ihje kupila, jal u Zagrebu, jal u Sarajevu. Tko }ese baviti tim tri ~arijama.Zanimalo me je ne{to drugo, ne{to {to me jeduboko zaboljelo. “Re cite“, upitah je ozbiljnimglasom, “zar ja vama zaista izgledam kaostranac?“ Sarajka malo zastane, ni sama neznaju}i {to da od go vori te me po~ ne razgledavatiod glave do pete, rendgensko-pro -nicljivim pogledom. “Ja!“, odgovori krat ko ihtjede krenuti da lje, ali ja je odrje {i to zaustavih:“[to je to na meni, a {to vama sli ~i nastranca?“ Gleda me od glave do pete, kao dase sprema re}i ne ku dijagnozu, kao da jelije~nik koji }e vam saop}iti da bolujete odne izlje~ive bolesti. Gleda dotjerana Sa raj karobnu marku mojih ci pe la i nema Bog zna{to za vidjeti, gleda mi od pranja izblije dje lehla ~e na kojima su se vidjeli ostaci zad njeLukmanove u`ine. Pu ~i la je usta mo ja sugovornica,nabirala nos kao da nju{i ko m -{ini~in ru ~ak, pa opet zagledavala u Lu k ma -nova Maclaren kolica... Vidio sam da ju je mojzahtjev uznemirio, jer ni sama nije mo glaodgo net nuti za{to joj izgledam kao stranac.Na koncu mi je sasula dija g nozu, direkt ulice: “Ma faca, ba, faca ti je ko u stranca!“U na{em sarajevskom stanu dugo sam serazgledavao u zrcalu i kao ne{to tra`io, azapravo sam ustrajno poku{avao odgonetnutistra nca na svom licu. Mo`da }unapokon doznati tko sam? Jest, do {ao samiz Zagreba, ali jo{ uvijek sam isti onaj muslimani Bo{ njak ili... Ako Sarajki izgledam kaostranac, ako ga je prepoznala, taj mora dase krije negdje u meni, izviruje mi iz lica,bezobraznik je dan. Ne{to zaboga moramu~i niti... potu}i se sa strancem, pos la ti ga uneki od na{ih egzodusa, proklet bio tajstranac, mar{ stra nac iz Sarajeva, mar{ naIg man. Tada je u na{ stan stigla moja `e na,umorna od novog posla, `eljna da vidi sina ime ne, a ja je do ~e kah ljutit. Kada ve} strancanisam na{ao pa da se mu{ki raz ra ~u -namo, mora netko biti kriv, mora netko is -pa{ tati. A tko }e bolje upi ti krivicu negovlastita `ena? One su uvijek krive. “Gdje sikupila ta dje~ja kolica?“, bezobrazno i srditose obrecnem na nju. “Na ~ar {iji“, veli ona, “uonom du}anu pored piterije.“ Nisu dakle niMac laren kolica kriva, kupljena su u Sa ra je -vu, krivi smo stranac i ja, dvojica nas. “[ta seti dere{ na mene, ~itav dan sam radila, obe -}ao si oprati posu|e, a ipak nisi, bio si u d`a -miji, a nisi bio u trgovi ni, {ta }emo ve~erati...{ta ove tvoje hla~e opet rade posred so be...“,u kontranapadu mi zamjeri `ena. “Nisam ja`eno kriv!“, iz ne nada viknuh. @ena se prestravii po~e zabrinuto gledati uokolo kao daje jo{ netko nepozvan s nama u sobi. “Stra -nac je za sve kriv, Allaha mi!“, rekoh.Bilo je to u prvom mjesecu mog `ivota u Sa -rajevu. Smjestili smo se u samom centrugrada. Ispo~etka nije bilo lako, do{li smo izZagreba, ostavili ku}u, roditelje, prijatelje...trebalo se priviknuti. Nisam ni slutio kakvame isku{enja ~ekaju. Jednom prigodom ne -na javljeno mi je uletjela gazdarica na{egpod stanarskog stana. Pre kinula me je uoba vljanju ikindije namaza i nisam bio odvi{esret an njenom napadnom pojavom, a nisamni primijetio da sam za boravio skinutimolitvenu kapicu s glave. “Vi ste Zag rep ~a -nin“, zna la~ki ustvrdi, “vidi se aman fin mo -mak. Ja sam vam prava Sa rajka, s dna kace.Moji vam Fadilpa{i}i `ive ovdje odvajkada,ma vi {e ni ne pamtimo otkada. Rahmetlidedo mi bio hafiz, to vam je onaj koji znaKur’an na pa met, a Kur’an vam je muslimanskasveta knji ga, k’o va{a Biblija. Znateli vi {to zna~i rah metli, to vam zna~i mrt vac.Prije njega svi su redom bili muderrisi ionako... ulema n ske loze, a to vam kod vasdo |e k’o kardinali i biskupi. Znam ja da vamje sve to te{ko shvatiti i popamtiti, ali nau~it}ete ve}, imate ka da, mladi ste, hvala Bogu.“Gledao sam je i nisam mogao vjerovati - izamene ser d`a da, na glavi mi zelena molitvenakapica koju sam donio sa had`a, a desnuruku sam na mjer no digao uvis, vidljivo prebiru}itespih. Osje tio sam tada neki skrlet usebi, do{lo mi je da iz sveg glasa prou~imtekbir, to bi je za si gurno omelo u brbljanju,ma pala bi umah na stra`njicu da ~uje kakojedan Zagre p ~a nin u~i tekbir.Sve je zapravo po~elo jo{ kada smo tra`ilistan. ^ovjek iz agencije nekretnina vodio bime u razgledavanje, a gazdaricama bi govorio:“znate, on je na{ ~o’ek, samo malo ~ud -no pri~a.“ U po~etku sam to do`ivljavao simpati~nim,vickastim i duhovitim, no, kako jevrijeme prolazilo postajao sam sve zabrinutiji.Zar je mogu}e da sam do {ao iz Zagreba, izsredine u kojoj sam bio manjina, s nadom da}u se ovdje, u novoj sredini, napokon osje}atikao kod ku}e i... kako god da okrenuh ostaosam manjina. Nikada nisam osje}ao ponos,88 <strong>BEHAR</strong> 100
CENTAR ZA URGENTNU MEDICINUnikada se nisam udarao u prsa time {to samro|en u centru Zag re ba. ^ime da se iponosim? Ro|en sam na istom mjestu gdje imoj babo – na okreti{tu zetovog tramvajabroj 14, u staroj derutnoj austrougarskoj zg -ra di koja je vonjala na plijesan i vlagu. Zatomi se vazda gadilo kada bi netko odvi{e po -no sno zagovarao da je ro |eni Zagrep~anin.Kao da time stje~e neku prednost nad drugimakoji su ro|eni samo pedesetak kilometaradalje, u nekom selu. Ta kvartovska imalo gra |an ska prenemaganja, taj urbaniseljak luk, vazda mi se gadio. U Zagrebu }ere}i on ti je dobar, na{ de~ko, dobrica, a uSarajevu on ti je na{a, prava raja. [ta su toraja i dobri de~ ki? Jesu li to neki izvorni i~istokrvni Sarajlije i Zagrep~ani s dna kace?Prije }e biti da je rije~ o izvornim i autohtonimkmetovima i su` njevima malogra|anskogega. Stje~e se dojam da najve}i `ivot ni dosegtakvih proizlazi iz izjave “ro|eni sam Sa raj -lija“. Kao da je ti me postigao sve {to se u`ivotu mo`e posti}i – kada ste autohtoni Sa -rajlija ujedno ste magistar i doktor i jaran iha fiz po dedi i ha d`i ja... jednom rije~ju raja. Ugra dovima nes porno ima gospode, ima do -brih ljudi, ja{ta da ima, ali ima i seljaka, a bo -me ima i se lja ~i na. Jesu li potonji upravo taraja i na{ uzor, koji identifikaciju tra `e u bez -li~noj hladnoj masi gradskog mravinjaka, apo potrebi zna ju i urlikati od u`itka oholosti.Osobno, ne `elim da me pamte kao ra ju,`elim da me pamte kao iskrenog prijatelja.Ima, naime, jedan pu no dostojanstveniji na -ziv za neke stanovnike Sarajeva i Zagreba –ummet Pejgam be rov. Moja bra}a, moji prijateljisu me lijepo do ~ekali u Sarajevu: merhabaMursele, se lam alejkum... dobro namdo {ao, mo`emo li ti pomo}i. Eto ti ljudi Knji -ge, kako oni znaju do ~ekati musafira.Ako se Zagrep~aninu ne hvale svojim dedomhafizom, neke Sa raj li je, ta raja, to }e istoraditi Zeni~anima, Fo~acima, Zvorni~anima,Tuz lacima, Sand`aklijama, Hercegovcima...svim tim ~udnim pri do{ licama, tzv. seljacima.Svi ti uro|enici s ratni~kim bojama, ti`dera~i urbaniteta sa svojim zavi~ajnim go -vo rima i familijarnim fol klornim trofejimana vodno su okupirali profinjeno Sarajevo,up la {ili stanovnike, zakontaminirali osmansko-austrougarskuarhitekturu. Oni su za pa -lili svoje plemenske vatre po svojim stanovima,koje su oteli starosjediocima i upornone{to bajaju: ne bi li i oni naposljetku postaligra|ani ovoga grada – Sarajlije. I ne samo to,ti su musavi seljaci, nekim ~udom, iz nekesta rosjediocima neo bja{njive genijalnosti,za gospodarili tim starim i truljenjem na ~e -tim osmansko-austrougarskim salonomgra|an{tine i malo gra |an{tine. Ti su do{ lja -ci, zamislite, nakon kratkog vremena, spoz -nali svu u~malost, nesposobnost i glupoststarosjedilaca pa su ih pokroviteljski, iz nu` -de, ponovo po~eli u~iti `ivotu. Dodu{e ne ki suunijeli stanoviti modernisti~ko turbo-folklorniki~, ali to je ve} dru ga tema i za to nisukrivi samo do{ljaci u Sarajevo.Tada sam po~eo istra`ivati za{to su Zag rep -~ani, bez obzira na vje ru i naciju, smije{niSarajlijama. Mislio sam da je upravo obrnuto,jer, zadnjih godina Hrvati su se zamjetnoanga`irali i kupili dio bo sanske gluma~keelite da im glumi priglupe Muje i Hase pohumo ris ti~nim tv-serijama i reklamama zamobilne telefone. Nema {an se da }e nekina{ ~ovjek, u dana{njoj Hrvatskoj, na filmuglu mi ti urbanog intelektualca, jok, iz vica sido{‘o i u vicu }e{ zavr{iti. Osim mo`da Mus -ta fa Nadarevi}, ali on je vazda glumio suicidalnogi {izofrenog intelektualca, koji bi nakraju filma zavr{io ili obje{en ili propucan iliizboden bur`ujskim krle`ijanskim {karama.Ili mo` da zlatni zeni~ki momak Tarik Fi li po -vi} – koji se sasvim dobro uklo pio u Hrvatskuve}inu, ali to zna~i da mora prolaziti stalneiden titetarne provjere poput: “A {to vi kupujetesvome ocu za Bo `i}?“ Na pitanje novi -nar ke, rijetka bo{nja~ka bilj~ica na vrhu hrv -a tskog medijskog panteona, natur{~ik Kro -ata, na{ glumac Tarik Fi li povi} }e odgovoriti:“Kravatu.“ Navodno postoji neki bosanskiduh koji se mo`e dobro prodati u inozemstvu,dobit }ete gluma~ku vizu – u Hrvatskojda glumite Muju iz vica poput Emira Ha d`i -ha fizbegovi}a, a u Hollywoodu balkanskogma fijozu ili teroristu koji govori en gleski s ja -kim ruskim naglaskom. Naravno da nije la kona{im lju dima u Hrvatskoj, haman se mo rajudvostruko truditi i dokazivati. U Sarajevu sinavodno ve}ina, u su`ivotu s ve}inom, a net -ko te ipak sumnji~avo gleda: il’ ateist, il’ se -kularist, il’ muhad`ir, il’ au toh toni Sa rajlija, il’tevsija, il’ mazga.Kako god bilo, od Sarajlija sam saznao daZagrep~ane ne vole ba{ kao i Slovence, tovam do|e na isto, a navodno dobro prolazeDal matinci i Makedonci jer ba{tine sli~ni fa -moz ni bosanski duh kao i Sa rajlije. Zag rep -~ani su takozvani purgeri ili piceki, jednomrije~ju - pa pci. Molim lijepo, neka netko or ga -nizira ekskurziju Sarajlija s dna kace u nekizagreba~ki kvart, pa neka u|u u prvu birtiju ika`u tim pivopijama da su papci; pa butevideli kaj bu bilo – sa {akom iz dna boce,direkt u facu s dna kace. Ima jo{ ne{to gore,~ini se ne po pravljivo i meni koji sam do{ao uratom napa}eno Sarajevo – zap ravo neshvatljivo.Lako }u ja prije}i preko toga da menetko, bez obzira na sve, isklju~ivo do`ivljavakao Zagrep~anina - neka ih, ali ima ne{to zasve nas puno opasnije. Za moju obitelj je za -po ~elo odmah po dolasku, kada sam Lu k -mana upisivao u dje~ji vrti}. Od veo sam ga naprivatnu pedijatriju da mu izdaju zdravstvenouvje re nje. Do~ekao me je stari sarajevski pe -dijatar Hasan. Dok sam ski dao dijete, doktormu je tepao: “Luka, Lukica, du{a, {e}er ma -li...“ a zakleo sam se jo{ u Zagrebu da ne}udopustiti da mi sina zovu Luka jer su{tinskarazlika izme|u Kur’anske sure i Evan|eljamo` da i ne postoji, ali nemojmo ih ipak brkati.“To vam je sve isto.“, odgovori Hasan, a prijenego {to sam uspio i{ta replicirati on skinepe lenu i ugleda Lukmanovu obrezanu }unu.“Znate li vi {ta je naj ve}a ~ovjekova zabluda...?“Pretpostavih na {to cilja. “Vjera mla -di}u, to je najgora stvar koju je ~ovjek u svojojpovijesti izmislio.“ I nije moj susret s pre ka lje -nom starom sarajevskom komunjarom biojedini slu~aj kada su se neki Sarajlije ibretili,ne na Zag rep ~a nina, ve} na muslimana. Kaoda nije dosta {to sam Zagrep~anin, ne go jo{sam, eto, i musliman – dakle, nespojivo je je -dno s drugim. Po misao da sam od bo{nja~kemanjine u Zagrebu postao muslimanska ma -nji na u Sarajevu, us pr kos svim na{im d`amijamai eza nima, i de dama hafizima i muderrisimai svom mo gu }om ulemom u pro{lostii sada{njosti i bu du} nosti, s vrha do dna kace,pres travila me, a to je u najmanju ruku za bri -nja vaju}e.Koliko smo se puta do sada podijelili: na {ije isunite, pa na mezhebe, pa na one s kratkomi one s dugom bradom, na one s vrha i na ones dna kace, na Bosance i Her ce gov ce, na fa -{is te i komuniste, na izdajnike i pat riote... naove i na one, a kada nam to nije bilo dovoljnoonda na starosjedioce i do{ ljake, pa na one sVra tnika i na one s Bis tri ka, na one koji navija -ju za @elju i na one koji navijaju za Sarajevo,one koji vole pitu i one koji vole }evape, na oneko ji ~itaju Dnevni Avaz i na one koji ~itaju Os -lo bo|enje... nije ni ~udo da nam je stanje ova -ko – nepokretno, jadno i bijedno. Mo`emo limi vidjeti i{ta dobro jedni u drugima? Umi je -mo li to prepoznati? Onaj Koji dr`i sva~ije srceu Svojim rukama voli kada plovimo jednidrugima, a potom zajedno Njemu u zagrljaj -od stati~ne luke, preko mora uzburkanog, dopri s tani{ta znanja i otkrovenja. Mo`da jednomstignemo i do uzajamnosti, jedinstva ina posljetku ljubavi, mo`da. Sjetih se pritomjed ne prigodne hikaje o Isi Pejgamberu, kadaje na putu sa svojim sljedbenicima nai{ao naras padnutu le{inu psa. Oni se po`ali{e dasmrdi i da je odvratna, a dobri Isa Pejgamberre~e: “vidi psa, ama kako lijepe zube ima“.<strong>BEHAR</strong> 10089