BEHAR

@ENSKO PISMO: Jasminka Ibrahimovi}vu” prirodu tog `enskog krika. Jer ga silovane zatomljuju. Na {ipostmodernisti~ki na~ini de/kodiranja realiteta, odgonetanja iusustavljivanja pojavnosti starim simbolima u`eglih i usirenihbalkansko - patrijarhalnih sadr`aja, njihovu neprebolnu tugu jo{vi {e marginaliziraju ili ignoriraju. Upozorenja, eto, i od g|e Ibrahi -mo vi} kako je nu`no i knji`evnim `enskim diskursom, otvoriti sedru gom, odnosno drugima. Primordijalna je to, prema JacquesuDerridi (u “Drugom smjeru”) situacija: suodnos dviju strana (individua,nacija, klasa). Oduvijek je zapravo bitno otvoriti smjer premadrugoj strani a ujedno i njome bivati otvoren. Otvaraju}i temu oseksualnosti, o odnosu prema `enskoj seksualnosti, mogu}e da biohrabrili puno vi{e `ena da progovore o svojoj patnji i iskustvu zakoje sada znaju da ih “isklju~uje” iz zajednice. Danas se ~esto govorio raznorodnim vrstama nasilja, ali zaobilazi govor, posebiceme|u Bo{njacima i Bo{njakinjama, o posljedicama ratnog nasilja.Uvijek ima i svijetlih iznimaka, kao {to je bilo tematsko izdanje~asopisa Behar o silovanim `enama.Uz Bo`ju pomo}Iz teksta autorice ne doznajemo, osim izvanjskih potvrda, na kojeto Kur’anske na~ine njeni fikcionalni likovi prevladavaju i kako“lijepe” te svoje “razbijene” `ivote. Bolno je i dramati~no u romanuprikazano nerazumijevanje, glu ho }a iBez “garniranja” s politikom, obra~una i nad -me tanja sa zlom, s neprijateljem, zlotvorima, skrv nicima. Moraju se na }i na ~ini i putovi ne sa -mo otvorenijeg govorenja o toj strahoti, o po ni -`e nju njihova tijela i du{e Jer, rat nije bio njihov.One ga nisu vodile izravno. Bile su – `rtve.Svi za jedno du`ni smo prona}i putove izravnasu o~avanja sa svojim tradicijs kim predrasudamao `eni, njenoj ulozi, njenoj seksualnosti.Ra tovali su mu{karci. A primitivni osvaja~i,navodne “mu{ kar ~i ne“, su silovali tu|e `enekako bi pokorili druge, na{e mu{karce.sljepo}a na `ensku patnju koju si lo -vane zatomljuju, skrivaju i gu{e… predljudima s kojima `ive, koje vole, dokojih im je stalo i koji bi jedino i moglipomo}i (koliko-toliko) prevladatitragediju koju su iskusile.^esto }e u svom ispovjednom {tivuauto ri~ina glavna junakinja spominjatisobu. Ovoga puta je to ~a|ava, betonskasoba, smrdljivi sobi~ak. Uobi ~a jena{kri pa vrata kada stra`ar donosi bljutavi~aj i komadi} bajata kruha… I sve -pri sutna (kazamatska) crvena `a rulja.Mu ~enica-`rtva “tone u vlastite o~i”…“Bo li do nebesa. Silovanje je pro -matrala i njena sedmogodi{nja dje voj~ica…” Povjerit }e se prijateljiciMir sadi, koja je do`ivjela isto - silovanje. Prijedor~anke,Krup ljanke… `ene - `rtve i`ivljavanja.A kakvim je stereotipnim epitetima i kod autorice “oki}ena” ta `e -na - patnica: ona se “igra”, “neodgovorna je”, “nepromi{ljena”…Na samom po~etku rata, Leilin je mladi} Faruk ve} o svemu mu -d ro porazgovarao s ocem, odlu~io se da valja braniti Bosnu. On jedo te mjere domoljub “da su mu prijedorske ulice kao vene krvotoka”.I evo nas u politi~ko-programatskim vodama. Makar da seste reotipnost (uobi~ajeni, nau~eni obrasci pona{anja) promijeni ukasnijem karakteriziranju Leilina lika, ali niti tada. Kada s Mir sa -dom Leila bje`i iz Prijedora u Jajce, to~nije, u jaja~ko pitomo seloi tamo ih sustigne ratna oluja, Leila se suo~ava s barbarskim klanjemMirsadinih roditelja, Mirsadinim ranjavanjem, poku{avaju objepobje}i iz tog pakla i lutaju tri dana kroz {ume zara}enog pod ru~ja.Padnu u zarobljeni{tvo i budu mu~ki silovane. Ipak, autorica g|aJasminka Ibrahimovi} svojoj glavnoj junakinji Leili “ne daje {a nsu”da spozna to {to joj se doga|a. ^ak niti kada dozna za Mir sa dinomu~ko mu~enje i smrt. Napisat }e tada: “Tu`na vijest se pre takalau bol, a bol u snagu.” Autorica naprosto kalemi svoj dru{ tveni politi~kiprogram osvete i njena }e junakinja kazati: “Iza }i… Ostati `iva.Iza}i i ispri~ati, zapisati i nikada ne zaboraviti!”. I tu se tada ne govorinego o potrebi kolektivne homogenizacije i osudi zlo~ina. Tojest nu`no, o tome nema uop}e dvojbi. Ipak valja naglasiti jo{ne{to, a ~ini nam se neizmjerno va`no: da se valja okrenuti premasvakoj pojedina~noj patnji, razumijevanju pojedina~ne `enske patnjeu ovom na{em mu{kom – patrijarhalnom, balkanskom svijetukoji, osim politi~ke, javne osude, ne samo da ne slu{a i ne `eliznati, nego nije niti naviknut ~uti – osobni jad!@ivotinjsko i `ensko je “prirodno”Prvi susret dvoje glavnih junaka, Leile i Faruka, u Zagrebu pro{aoje (upe~atljivo je to opisala Jasminka Ibrahimovi}) mlako,u`urbano, oboje se instinktivno bore za egzistencijalno, nastoje tekpre `iv jeti, postali su progonjene `ivotinje. I “Faruk je shvatio da jenjegova ljubav nakon svega {to je pre`ivjela postala sasvim druga;{kr to je s njim pri~ala i sve vrijeme nervozno prstom vrtjela pramenkose”.Leila i Faruk se o`ene, a zanimljivo je da se nikada, unato~ svemu{to su propatili i podijelili, pa i najve}u ljubavnu sre}u, ipak tu naj -te `u i najmra~niju, najdublje zakopanu tajnu o silovanju Leilinomnisu imali snage – preto~iti u rije~i, u ra zgovor. Autorica }epo~esto, opet u stereotipu, vezatiLeiline osje}aje uz prirodu (ili je to ipaknau~ena spisateljska vje{tina jo{ izmodernisti~kog razdoblja). Tako }ezapisati, parafraziramo: Dok Leila prolaziZrinjevcem, zag re ba~kim parkomu sredi{tu grada, prije nego {to }e jevlak odvesti u daleku [vedsku, ona seprisje}a “parka u Pri jedoru”, a koji jesimbol njena dje tinj stva, bezazlenosti isvje`ine mladosti, djevoja{tva, odrastanja…Uz rijetke besmislene jezi~ne konstru -kcije (koje bi lektori izbacili, da ih je au -torica anga`irala): npr. “Nakon petdana (sedmice) ponovo su je vratili ustaru sobu.” J. Ibrahimovi} nas po ~es to, neo~ekivano, razveselikakvim lijepim arhaizmom, poput: “Je sen je bila na iskraju”.Dar autori~in da uo~i sitne femine geste ne ide ipak dublje u ka -rak teriziranju njenih knji`evnih junakinja. One ostaju “predvidljivo”uronjene u tradiciju, u kulturu u kojoj se “zna” gdje je `eni mjesto!I koliko to “mo`e” `ensko! Nemamo pravo pretvoriti ~ak ni knji `e -vnu kritiku u politi~ko-ratni~ku, idealizirati “svoju” zajednicu.Ozna~iti je samo kao program, i to politi~ki. I pri tom “zaboraviti”na osobnost silovanih `ena, na njihove potrebe. Mogu}e je da je J.Ibrahimovi} (nastojimo njen kratki roman tako ~itati) `eljela kod~itatelja “proizvesti” upravo reakciju kao {to je moja: probuditi usvih nas svijest da jesmo konzervativni i nespremni krenuti dalje upru`anju pomo}i silovanim `enama patnicama, a time i samimasebi. Ostati pri tvrdokornom, stereotipnom mi{ljenju da je `enapriroda-tijelo-bezumnost (i {to se tu ve} sve ne asocira, osimumnosti) zna~i samo jedno – shizofreno se bojati `enskog glasa.Naposlijetku, tra`eni smiraj ne}e do}i bez suo~avanja. Mo`da }ezazvu~ati pateti~no, ali “Farukovi cvjetovi” (silovane `ene Bo{njakinje)nam na o~igled – venu! Nismo ih dosad dovoljno napojili, akamo li nahranili svojim razumijevanjem.BEHAR 100 101