BEHAR

CENTAR ZA URGENTNU MEDICINUnikada se nisam udarao u prsa time {to samro|en u centru Zag re ba. ^ime da se iponosim? Ro|en sam na istom mjestu gdje imoj babo – na okreti{tu zetovog tramvajabroj 14, u staroj derutnoj austrougarskoj zg -ra di koja je vonjala na plijesan i vlagu. Zatomi se vazda gadilo kada bi netko odvi{e po -no sno zagovarao da je ro |eni Zagrep~anin.Kao da time stje~e neku prednost nad drugimakoji su ro|eni samo pedesetak kilometaradalje, u nekom selu. Ta kvartovska imalo gra |an ska prenemaganja, taj urbaniseljak luk, vazda mi se gadio. U Zagrebu }ere}i on ti je dobar, na{ de~ko, dobrica, a uSarajevu on ti je na{a, prava raja. [ta su toraja i dobri de~ ki? Jesu li to neki izvorni i~istokrvni Sarajlije i Zagrep~ani s dna kace?Prije }e biti da je rije~ o izvornim i autohtonimkmetovima i su` njevima malogra|anskogega. Stje~e se dojam da najve}i `ivot ni dosegtakvih proizlazi iz izjave “ro|eni sam Sa raj -lija“. Kao da je ti me postigao sve {to se u`ivotu mo`e posti}i – kada ste autohtoni Sa -rajlija ujedno ste magistar i doktor i jaran iha fiz po dedi i ha d`i ja... jednom rije~ju raja. Ugra dovima nes porno ima gospode, ima do -brih ljudi, ja{ta da ima, ali ima i seljaka, a bo -me ima i se lja ~i na. Jesu li potonji upravo taraja i na{ uzor, koji identifikaciju tra `e u bez -li~noj hladnoj masi gradskog mravinjaka, apo potrebi zna ju i urlikati od u`itka oholosti.Osobno, ne `elim da me pamte kao ra ju,`elim da me pamte kao iskrenog prijatelja.Ima, naime, jedan pu no dostojanstveniji na -ziv za neke stanovnike Sarajeva i Zagreba –ummet Pejgam be rov. Moja bra}a, moji prijateljisu me lijepo do ~ekali u Sarajevu: merhabaMursele, se lam alejkum... dobro namdo {ao, mo`emo li ti pomo}i. Eto ti ljudi Knji -ge, kako oni znaju do ~ekati musafira.Ako se Zagrep~aninu ne hvale svojim dedomhafizom, neke Sa raj li je, ta raja, to }e istoraditi Zeni~anima, Fo~acima, Zvorni~anima,Tuz lacima, Sand`aklijama, Hercegovcima...svim tim ~udnim pri do{ licama, tzv. seljacima.Svi ti uro|enici s ratni~kim bojama, ti`dera~i urbaniteta sa svojim zavi~ajnim go -vo rima i familijarnim fol klornim trofejimana vodno su okupirali profinjeno Sarajevo,up la {ili stanovnike, zakontaminirali osmansko-austrougarskuarhitekturu. Oni su za pa -lili svoje plemenske vatre po svojim stanovima,koje su oteli starosjediocima i upornone{to bajaju: ne bi li i oni naposljetku postaligra|ani ovoga grada – Sarajlije. I ne samo to,ti su musavi seljaci, nekim ~udom, iz nekesta rosjediocima neo bja{njive genijalnosti,za gospodarili tim starim i truljenjem na ~e -tim osmansko-austrougarskim salonomgra|an{tine i malo gra |an{tine. Ti su do{ lja -ci, zamislite, nakon kratkog vremena, spoz -nali svu u~malost, nesposobnost i glupoststarosjedilaca pa su ih pokroviteljski, iz nu` -de, ponovo po~eli u~iti `ivotu. Dodu{e ne ki suunijeli stanoviti modernisti~ko turbo-folklorniki~, ali to je ve} dru ga tema i za to nisukrivi samo do{ljaci u Sarajevo.Tada sam po~eo istra`ivati za{to su Zag rep -~ani, bez obzira na vje ru i naciju, smije{niSarajlijama. Mislio sam da je upravo obrnuto,jer, zadnjih godina Hrvati su se zamjetnoanga`irali i kupili dio bo sanske gluma~keelite da im glumi priglupe Muje i Hase pohumo ris ti~nim tv-serijama i reklamama zamobilne telefone. Nema {an se da }e nekina{ ~ovjek, u dana{njoj Hrvatskoj, na filmuglu mi ti urbanog intelektualca, jok, iz vica sido{‘o i u vicu }e{ zavr{iti. Osim mo`da Mus -ta fa Nadarevi}, ali on je vazda glumio suicidalnogi {izofrenog intelektualca, koji bi nakraju filma zavr{io ili obje{en ili propucan iliizboden bur`ujskim krle`ijanskim {karama.Ili mo` da zlatni zeni~ki momak Tarik Fi li po -vi} – koji se sasvim dobro uklo pio u Hrvatskuve}inu, ali to zna~i da mora prolaziti stalneiden titetarne provjere poput: “A {to vi kupujetesvome ocu za Bo `i}?“ Na pitanje novi -nar ke, rijetka bo{nja~ka bilj~ica na vrhu hrv -a tskog medijskog panteona, natur{~ik Kro -ata, na{ glumac Tarik Fi li povi} }e odgovoriti:“Kravatu.“ Navodno postoji neki bosanskiduh koji se mo`e dobro prodati u inozemstvu,dobit }ete gluma~ku vizu – u Hrvatskojda glumite Muju iz vica poput Emira Ha d`i -ha fizbegovi}a, a u Hollywoodu balkanskogma fijozu ili teroristu koji govori en gleski s ja -kim ruskim naglaskom. Naravno da nije la kona{im lju dima u Hrvatskoj, haman se mo rajudvostruko truditi i dokazivati. U Sarajevu sinavodno ve}ina, u su`ivotu s ve}inom, a net -ko te ipak sumnji~avo gleda: il’ ateist, il’ se -kularist, il’ muhad`ir, il’ au toh toni Sa rajlija, il’tevsija, il’ mazga.Kako god bilo, od Sarajlija sam saznao daZagrep~ane ne vole ba{ kao i Slovence, tovam do|e na isto, a navodno dobro prolazeDal matinci i Makedonci jer ba{tine sli~ni fa -moz ni bosanski duh kao i Sa rajlije. Zag rep -~ani su takozvani purgeri ili piceki, jednomrije~ju - pa pci. Molim lijepo, neka netko or ga -nizira ekskurziju Sarajlija s dna kace u nekizagreba~ki kvart, pa neka u|u u prvu birtiju ika`u tim pivopijama da su papci; pa butevideli kaj bu bilo – sa {akom iz dna boce,direkt u facu s dna kace. Ima jo{ ne{to gore,~ini se ne po pravljivo i meni koji sam do{ao uratom napa}eno Sarajevo – zap ravo neshvatljivo.Lako }u ja prije}i preko toga da menetko, bez obzira na sve, isklju~ivo do`ivljavakao Zagrep~anina - neka ih, ali ima ne{to zasve nas puno opasnije. Za moju obitelj je za -po ~elo odmah po dolasku, kada sam Lu k -mana upisivao u dje~ji vrti}. Od veo sam ga naprivatnu pedijatriju da mu izdaju zdravstvenouvje re nje. Do~ekao me je stari sarajevski pe -dijatar Hasan. Dok sam ski dao dijete, doktormu je tepao: “Luka, Lukica, du{a, {e}er ma -li...“ a zakleo sam se jo{ u Zagrebu da ne}udopustiti da mi sina zovu Luka jer su{tinskarazlika izme|u Kur’anske sure i Evan|eljamo` da i ne postoji, ali nemojmo ih ipak brkati.“To vam je sve isto.“, odgovori Hasan, a prijenego {to sam uspio i{ta replicirati on skinepe lenu i ugleda Lukmanovu obrezanu }unu.“Znate li vi {ta je naj ve}a ~ovjekova zabluda...?“Pretpostavih na {to cilja. “Vjera mla -di}u, to je najgora stvar koju je ~ovjek u svojojpovijesti izmislio.“ I nije moj susret s pre ka lje -nom starom sarajevskom komunjarom biojedini slu~aj kada su se neki Sarajlije ibretili,ne na Zag rep ~a nina, ve} na muslimana. Kaoda nije dosta {to sam Zagrep~anin, ne go jo{sam, eto, i musliman – dakle, nespojivo je je -dno s drugim. Po misao da sam od bo{nja~kemanjine u Zagrebu postao muslimanska ma -nji na u Sarajevu, us pr kos svim na{im d`amijamai eza nima, i de dama hafizima i muderrisimai svom mo gu }om ulemom u pro{lostii sada{njosti i bu du} nosti, s vrha do dna kace,pres travila me, a to je u najmanju ruku za bri -nja vaju}e.Koliko smo se puta do sada podijelili: na {ije isunite, pa na mezhebe, pa na one s kratkomi one s dugom bradom, na one s vrha i na ones dna kace, na Bosance i Her ce gov ce, na fa -{is te i komuniste, na izdajnike i pat riote... naove i na one, a kada nam to nije bilo dovoljnoonda na starosjedioce i do{ ljake, pa na one sVra tnika i na one s Bis tri ka, na one koji navija -ju za @elju i na one koji navijaju za Sarajevo,one koji vole pitu i one koji vole }evape, na oneko ji ~itaju Dnevni Avaz i na one koji ~itaju Os -lo bo|enje... nije ni ~udo da nam je stanje ova -ko – nepokretno, jadno i bijedno. Mo`emo limi vidjeti i{ta dobro jedni u drugima? Umi je -mo li to prepoznati? Onaj Koji dr`i sva~ije srceu Svojim rukama voli kada plovimo jednidrugima, a potom zajedno Njemu u zagrljaj -od stati~ne luke, preko mora uzburkanog, dopri s tani{ta znanja i otkrovenja. Mo`da jednomstignemo i do uzajamnosti, jedinstva ina posljetku ljubavi, mo`da. Sjetih se pritomjed ne prigodne hikaje o Isi Pejgamberu, kadaje na putu sa svojim sljedbenicima nai{ao naras padnutu le{inu psa. Oni se po`ali{e dasmrdi i da je odvratna, a dobri Isa Pejgamberre~e: “vidi psa, ama kako lijepe zube ima“.BEHAR 10089