BEHAR

PORTRETI: Esad ]imi}Predlo`io sam da u Hrvatskoj razlikujemo, u interesu sociolo{kogzahvata u religiju, vjeru, religiju i crkvu. [to je zamene vjera? Ona je religioznost, intima, ne{to blisko, ona jefenomen koji je univerzalno rasprostranjen gdje god ~ovjek`ivi. Mogao bih ~ak filozofski obraniti tezu da su svi ljudi naplanetu vjernici. Neki vjernici su religiozni, a neki religioznipripadaju crkvi, odnosno, vjerskoj zajednici. Primjerice,netko vjeruje u znanost, vi u umjetnost. Vjera je fenomen kojise ne mo`e institucionalizirati. Drugo, vjera se ne mo`e ideologiziratii tre}e ne mo`e se brkati sa svjetovno{}u jer jeona isklju~ivo i vje~no transcendentna kategorija. Nju seuop}e povijest ne ti~e. Religija je pak spu{tanje vjere nazemlju i pretvaranje u socijalnu ~injenicu. Religija je, dakle,socijalna ~injenica i zbog toga se de{ava ovo: ne mo`e{ imati~iste cipele ako si u blatu.Dakle, ne mo`emo govoriti o vjerskom ratu, donekle oreligijskom, ali naj~e{}e o crkvenom. [to je onda vjera?Vjera je jednako Bog. Religija je socijalno povezana ~injenicakoja se mo`e ideologizirati, ispolitizirati i koja se mo`eupregnuti u razli~ite anga`mane na zemlji kao takvoj gdjemo`e da se izopa~i. Recimo fundamentalizam mo`e bitiizraz i svojstvo nekih religija. I tre}e – crkva. Ne da se nemo`e uprljati, ona je ~ak djelom osu|ena na to. Svako povijesnou~enje, recimo, doktrina katoli~ke crkve je ujedno iprimjer ideologizacije. (Ponekad djeluje kao da ~ita{ programSaveza komunista Jugoslavije suprotnog predznaka.)I tu bi trebalo do}i do reforme jer se prvi koncil ne provodi,a za drugi ne}e ni crkva da ~uje. Srbi nemaju koncile – vladastatus quo. Isto se de{ava i s muslimanima koji Kur’an `eledirektno prevesti u `ivot, a to se ne mo`e. Sve vjerske zajednice,a ne vjera, su bile upletene u ovaj rat – u razli~itomopsegu i razli~itim inten zitetom. Tko je najodgovorniji?Tvrdim, to je Srpska pra voslavna crkva i jugoslavenski general{tab.^itao sam u Beo gradu, gdje sam bio profesor,ratno hu{ka~ke tekstove u te olo{kim ~asopisima. Bilo je to~ak i prije Memoranduma.Srpska akademija nauka i umjetnosti, Srpska pravoslavnacrkva i CKSKS direktni su krivci za rat. Milo{evi} je prvo biobolj{evik koji se priklonio svom narodu i koji je bio dobranonacionalisti~ki impregniran.Srbi su u zadnjem ratu u Bosni imali {est bordela i mno{tvoku}a za silovanje Bo{njakinja i Hrvatica. Je li to odista bilanji hova ratna strategija, poni`avanja, zastra{ivanja i jo{ koje~ega?Nema nikakve sumnje da je to bio sastavni dio programastva ranja Velike Srbije i da je to vrlo va`an element te strate -gije jer oni su smatrali da silovanje nije samo navla~enjesra mote, demoralizacije, nego je silovanje strategija utoliko{to ona umna`a broj Srba s obzirom {to su prinudno za~etudje cu smatrali Srbima.Oni koji su Vas svojedobno u ex-Jugoslaviji precijenili, koji sumislili da mo`ete sru{iti dr`avu (jer ste znanstveno dokazalida Srbi, Hrvati i Muslimani ne participiraju podjednako uvlasti) i koji su ishitreno zaklju~ili da ste protiv bratstva ijedinstva, ve} su davno oti{li s politi~ke scene. No, jeste li Vidobili bilo kakvu zadovolj{tinu, napokon podr{ku, barem uznanstvenim krugovima i u inteligibilnom ~itateljstvu?Ogromno mno{tvo ~itatelja, koji su mene u ~etiri oka kritizirali,bilo je sa~injeno od ljudi koji u 99 posto slu~ajeva nijeni{ ta ~italo od mene i sve su bazirali na napadima “Oslo bo -|enja”. To je za mene kao autora najbolnije.U kojoj je sredini bila najbolja recepcija Va{ih knjiga i Va{egznanstvenog djelovanja: U Sarajevu, Zagrebu, Beogradu,Zadru ili Ljubljani?Moram re}i da sam ja prvo rukopis ponudio Zagrebu. Knji -`evnik Milan Miri} mi je rekao, primiv{i me i saslu{av{i mojkoncept te primijetiv{i da mu se knjiga neobi~no svi|a, da biona mogla do}i u obzir za tiskanje tek za tri godine. Bila je toknjiga “Politika kao sudbina”. Kad je to ~uo Slavko Goldsteinhvatao se za glavu jer je u knjizi prepoznao kvalitet. Knjigu jeobjavio izdava~ CK Omladine Jugoslavije “Mladost”. Direktorje bio Braco Grubi{i} koji mi je rekao: Nemoj misliti da }emose s tvojom knjigom zamjeriti Bosni, jer, tvoja knjiga i knjiga\ure [u{nji}a spasile su nas i produ`ile izdava~ki `ivot zajo{ dvije godine. Knjiga je objavljena u sto tisu}a primjeraka,ali su mi platili za samo petnaest tisu}a. Bila je to u Srbijinaj~itanija knjiga te godine. Bili su redovi pred knji`arama, aza promociju u Domu omladine napla}ivale su se ulaznice.U Bosni se prodavala umotana u “Oslobo|enje” iako nije bilazabranjena i to zbog straha. Potom je izi{la u Sloveniji, a trigodine nakon izlaska u Beogradu tiskana je u Zagrebu unakladi od tri i pol tisu}e primjeraka, ali se je ve} mnogoprije kupovala od beogradskog izdanja.Knjigu su htjeli i dramatizirati i to je u~injeno u Beogradu.Odi grane su tri predstave, a onda su je skinuli s repertoara.U Bosni je prodano 4 000 ulaznica za predstavu. Ovo }e vasmo` da za~uditi – na Kosovu je knjiga prodana u 25 tisu}apri mjeraka na srpsko-hrvatskom. Nakon toga bila je do{ -tam pana u jo{ 50 000 primjeraka. [to su je vi{e napadali onaje bila vi{e ~itana. Ko~a Popovi} mi je rekao: “To je u francuskojliteraturi sociolo{ki roman”.[to je napokon primjerenije za nastavni program u {kolama– religijska kultura ili religiozna kultura (vjeronauk)?Najprije treba uo~iti razliku izme|u pojmova koje sam zap -ravo osobno uveo u uporabu: religijsko i religiozno. Re ligio -z na kultura je vjeronauk koji je na dobrovoljnoj osnovi, a reli -gij sku kulturu smatram obvezatnom kao i druge predmete.Religijska kultura ili kultura religija, po meni koncipirana jein formativno, a ne kao religiozna (vjeronauk) doktrinarno.Na kraju, je li neminovan suodnos religije i nacije?U na{im uvjetima jest jer u nekim religijama, kao {to su ka -to li~anstvo, pravoslavlje i islam vjera je konstitutivni elementnacije. Dodu{e, nije religija stvorila naciju nego je njenomnastajanju i razvijanju silno pridonijela. [agi Buni} je govorioda katoli~anstvo nije stvorilo hrvatstvo nego crkva kao institucijakoja je bila uz narod i za nacionalnim identitet. Mislimda je u definiciji religije taj nacionalni identitet nezaobilazanjer je on integralni dio kulture jednog dru{tva, bez obzira imali vi{e ili manje ateista. Uostalom imamo ateiste katoli~kog,pravoslavnog i muslimanskog tipa, bilo im to drago ili ne. Tose mo`e protegnuti i na – agnostike.BEHAR 10057