BEHAR

POVIJESNA ^ITANKAOdvratili su da je velikom i mudrom sultanudovoljno i pola rije~i da shvati trage dijujadnih Dubrov~ana. Kara-Mus tafa moraose povu}i. Iako je bio vrlo utjecajan, tada sejo{ nije usudio vr{ iti svoju volju do kraja.Palmoti} je kasnije ovo dramati~no pos la n -s tvo detaljno opisao u spjevu Du b rov nikponovljen. U stihovima je pri ka zao susrete sministrima Po r te, ne prijateljstvo Kara-Mus -ta fe, sve mu ke koje je prolazio za -jed no sa svo jim kolegom Ni ko -licom Bo nom. Svi dubrova~ki pok -li sari ha ra ~a, nakon zavr{enogpos lanstva, bili su du`ni napisatita ko zvani za vr{ni izvje{taj o razgo -vo rima ko ja su vodili na Porti. Do -bar dio Pal mo ti}eva spjeva mo `e -mo sma trati pre ciznim zavr{nimiz vje { tajem po k lisara napisanim ustihu.Godine 1676. Kara-Mustafa je po -s tao veliki vezir ~ijoj mo}i vi{e nijebilo kraja. Odmah je la`no op tu`ioDubrov~ane da su tijekom ne da v -nog Kandijskog rata os man skimtr govcima napla}ivali ca rinu vi{uod dogovorene. Na ime od {te teza tra`io je 2.150.000 ta lira, ~ija jevrijednost iznosila otprilike ko li ko70 dubrova~kih ha ra~a.Njegova optu`ba uistinu je bilala` na, ali ta ~injenica nije vrijedilani{ ta. Dubrova~ke vlasti znale suda im jedino preostaje pregova -rati i poku{ati maksimalno sma -nji ti iznos navodne od{tete. S Ka -ra-Mustafom su pregovarali sve -u kupno osmorica dubrova~kihpo k lisara, pri ~emu su upoznalinaj stra{nije osmanske tamnice, iskusili najgora mu~e nja,pri jetnje i poni`enja. Za nevolju, me|u osmanskim dosto -jan stvenicima nije bilo ama ba{ nikoga da se za njih za lo -`i. Svi su ih vrije|ali i bili nemilosrdni. Evo {to se do godilokad je poklisar Marojica Caboga poku{ao isprositi mi -lo st od Kara-Mustafe.Kara-Mustafa: “Van, kauri!”Marojica Caboga: “Milost, gospodaru!”Kara-Mustafa: “Van! Rasr|en sam supro} vami jer ~initeinad, ko{ulja je na vami od la`a vragovi kaurski. I da lazitetrbuhom golijem po zemlji i bez ruka i bez noga ve}e vamse ne vje ruje ni{ta’.’Marojica Caboga: “Gospodaru, ja se u Dubrovnik ne smijemvratiti dok ne zavr{imo po sao jer }e mi dubrova~kagospoda glavu odsje}i’”Kara-Mustafa: “A ti, ako ne smije{ otiti, ostani, ter sepotur~i”Poklisari su isku{avali sve mogu}e pregovara~ke taktike iJaketa Palmoti}:“Primogu}i, pri~estiti, nepridobitni mi los ti -vi care, koga slavnomu imenu sve ~etirstrane od svijeta sa svojim kraljim klanjajuse,... umiljeno te molimo za veliko ve li ~an -stvo tvoje za slavne du{e svijeh roditelja,djeda i pradjeda tvojeh, za ~estite zak let vei njihove i tvoje pomiluj nas, pomozi nas,zahrani nas pod krilom tvojem mi los ti vicare, da se opeta na{ Grad ponovi, da tivje ran bude u vijeke ko ti je i dosle bio. Iz -van {to }e carstvo tvoje ovako milostivijemdjelom ugodi ti i nebu i svijetu i od Isto ka doZapada slavnijem glasom vjekovito u~i nitime svoje, mi zavi{e tvoji vjerni ha ra ~ari sasvijem pukom i rusagom na {i jem ne}emopristat mole}i Gospodina Bo ga da te uzvisiu svakom dobru i u dugu `i vo tu i da dopustida Veli~anstvu tvomu vas saj svijet ro buje isve ohole glave neprija te lja tvojeh da podslavnijem carskijem no gami sple{ane i zavas vijek satrene ostanu..!’metode. ^ak su i plakali. Dubrova~ki diplomatibili su u stanju lijevati rijeke suza upravom smislu rije~i kad god i koliko god jebilo potrebno. Lijevali su ih po nare|enju,slijede}i uputstva Sena ta, koji bi im to~noodredio pred kim, kada i uz koje rije~i trebajupo~eti plakati: “Bacite se velikomveziru pred noge i briznite u pla~ mole}i gada vam radije odrubi glave nego da vasotpusti s kobnom odlukom o uni{ -te nju nes retnoga i siroma{noggrada. Nag lasite da }e za go dinuda na do }i novi poklisari koji }esvojom kr vlju i `ivotima tako|erpo tvrditi is tinu o stra{ nom dubro -va ~kom sir oma{tvu, poznatom iBo gu i ci jelom svijetu. Takvim isli~ nim ri je ~ima poka`ite da stepot puno sme teni, da se ne mo`etepo di}i na noge i da }ete radije um -rijeti ne go u Grad donijeti zlokobangla s koji }e ucviliti dr`avu tolikopri vr`enu sultanu.”Sekundo Gozze nesumnjivo je po -kli sar koji je vje{tinu plakanja raz viodo savr{en stva. U vrijeme su ko ba sKara-Mustafom koristio ju je dokarikaturalnih razmjera. Pla kao jestalno i svugdje. Plakao je toliko daje osmanskim ugled ni cima do s lov -no bilo zlo od sa mog spomena njegovogimena. Ka da se po tko znakoji put htio sa s tati s jednim od njih,taj mu je po ru~io: “Mo`e, ali akomisli pla ka ti neka mi ne dolazi.”Kad se za je dno s jo{ trojicom dub -ro va~ kih poklisara na{ao pred Ka -ra-Mu stafinim zamjenikom, za m je -nik je uznemireno pokazao nanjega i nervozno upitao: “Je li ovo onaj koji pla~e?”Me|utim, ~im bi se pokazalo da poniznost natopljena su -zama ne donosi korist, dubrova~ki diplomati potpuno bipro mijenili taktiku. U trenu bi postali nepokoleblji vi ihrab ri, spremni `rtvovati vlastiti `ivot. Takvima su se iska -zali mnogi, me|u njima i diplomatski borci protiv Kara-Mustafe: Nikolica Bona, Marojica Caboga, \uro Bu}a, iisti onaj pla~ljivac Sekundo Gozze.Marojica Caboga, Sekundo Gozze i \uro Bu}a dospjeli su uzloglasni zatvor Yedi-kule: “Odvedeni smo u grobnicu za `i -ve, mra~nu, bez tra~ka svjetlosti, punu mokra}e i iz me ta.Nisu nam dali unijeti ni prostirku. Na{li smo se u dru{ tvudvanaestorice razbojnika, koji su ti jekom sljede}ih ne ko -liko dana jedan za drugim skon~ali na vje{alima. Oni sunam se prve no}i smilovali i dali nam svije}u, vr~ vode i jed -nu prostirku punu izmeta i razne gamadi. Ako usko ro neoti|emo s ovog neopisivog mjesta, buhe }e nas `ive izjesti.”Zato~enici nisu pokazivali strah. Nisu htjeli popustiti pod36 BEHAR 100