Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
98<br />
matinski ban Pavao Špirančić, koji je tako postao<br />
cetinskim knezom.<br />
Ove borbe oko nasljedstva Nelipića iskoristili<br />
su Osmanlije, koji su odmah pošto su zauzeli<br />
Bosnu počeli provaljivati u susjedne krajeve.<br />
Time su započela velika stradanja cetinskog stanovništva,<br />
strah od otimanja i zarobljavanja te, u<br />
skladu s tim, velika iseljavanja stanovništva prema<br />
primorju ili sjeveru. Premda je kralj Matijaš<br />
Korvin (1440.-1490.) u sinjsku tvrđavu postavio<br />
kraljevske kaštelane, a i Mletačka Republika je<br />
katkad slala slabu pomoć, obrana granice i dalje<br />
je ostala gotovo potpuno nedjelotvorna, prije<br />
svega zbog manjka ljudstva, hrane i oružja. <strong>Sinjska</strong><br />
utvrda, dotada uvelike zapuštena od hrvatsko-ugarske<br />
države, djelomično je obnovljena<br />
između 1506. i 1512. godine kada su utvrđene<br />
njene zidine i kule te dostavljena hrana, oprema,<br />
oruđe i oružje.<br />
Ipak, unatoč obnovi, Osmanlije su neprestano<br />
nastojale osvojiti grad, u čemu su prvi put<br />
uspjeli već u lipnju 1513. godine. Bio je to njihov<br />
drugi pokušaj, jer je onaj prethodni, u siječnju<br />
iste godine, onemogućila razlivena Cetina, nakratko<br />
spasivši Sinj od turskih osvajača. U povijesnim<br />
izvorima spominju se i daljnji upadi u<br />
Cetinsku knežiju, primjerice, 1515,. 1522. i 1524.<br />
godine. Dim popaljenih sela i varoši ispod i<br />
okolo sinjske tvrđave, ubijanje i otimanje ljudi i<br />
stoke, rušenje kuća i crkava postalo je cetinska<br />
svakidašnjica. Upadi su na neko vrijeme prestali<br />
dolaskom bosanskog Gazi Husref-bega (1480.-<br />
1541.), u čije je ruke stanoviti Ivan Bilić 1536.<br />
godine predao grad. Iduće godine, kada je Gazi<br />
Husref-beg osvojio klišku tvrđavu i uspostavio<br />
kliški sandžak, Sinj je izgubio stratešku važnost<br />
i od nekadašnjeg uglednog „kraljevskog grada“<br />
postao tek turska varoš (kasaba), a cijela Cetinska<br />
krajina turski pašaluk.<br />
Međutim, kada je Mletačka Republika, nakon<br />
više od stoljeća, 1648. godine ponovno vratila<br />
vlast nad Klisom, Sinj je zadobio staru važnost<br />
jer je opet stekao ulogu posljednje turske predstraže<br />
prema mletačkim posjedima. Tvrđava Sinj<br />
i naselje podno nje (podvaroš), kao i cijela današnja<br />
Cetinska krajina, našli su se tako u graničnim<br />
previranjima kršćanstva i islama sve do prve<br />
četvrtine XVIII. stoljeća. Pred osmanskom prijetnjom,<br />
Cetinska knežija naglo se pretvorila u<br />
krvavo bojno polje između dva oprečna svijeta,<br />
dvije nepomirljive vjere, dva različita naroda.<br />
Za vrijeme turske vlasti pučanstvo Cetinske<br />
krajine pretrpjelo je goleme tegobe i nedaće, nasilja<br />
i bespravlja, glad i kugu, i to posebno za<br />
vrijeme Kandijskog rata (1645.-1669.). Stanovništvo<br />
varoši mahom je izbjeglo pred osmanlijskim<br />
osvajačima u strahu da im se ne dogode nepravice,<br />
oporezivanja i islamizacija koja se tada vršila<br />
u osvojenoj Bosni. Turski zemljoposjednici (begovi)<br />
naselili su imanja po sinjskoj okolici koju<br />
su nadzirale brojne kule, a tek malobrojna sela u<br />
brdovitijim krajevima Cetinske krajine zadržala<br />
su se u posjedu kršćanskih obitelji. Iseljavanjem<br />
domaćeg stanovništva i kolonizacijom muslimana,<br />
Sinj je i duhovno gotovo u cijelosti postao<br />
osmanlijski.<br />
Kandijski/Kretski rat (1645.-1669.)<br />
Za vrijeme rata za Kretu (1645.–1669.) Mlečani<br />
su uložili velike napore da od Osmanlija spase<br />
ostatak svojih posjeda na istočnoj obali Jadrana.<br />
Godine 1648. mletački je general Leonardo Foscolo<br />
(1646.—1650.), uz pomoć vojske don Stjepana<br />
Šurića, osvojio Drniš, Knin i Klis, a potom je<br />
pokušao vratiti i Sinj. Međutim, paljba turskih<br />
topova s grada ubrzo ga je prisilila da se povuče.<br />
Grad smješten uz zapadni rub<br />
prostranog sinjskog polja, na raskrižju<br />
važnih prometnica koje iz priobalja<br />
vode u unutrašnjost, i Mlečanima i<br />
Osmanlijama bio je važna strateška<br />
točka nad kojom su i jedni i drugi<br />
stoljećima nastojali uspostaviti<br />
kontrolu.<br />
Ipak, kada je Venecija nakon mukotrpnih pregovora<br />
sklopila mir s Turcima 1669. godine, vratila<br />
im je sva mjesta u Dalmaciji, osim Klisa. Bio je to<br />
prvi put u stoljetnoj povijesti svoga širenja da je<br />
Osmansko Carstvo izgubilo tako golem teritorij,<br />
koji je uključivao cijelu Ugarsku i gotovo sve dijelove<br />
osvojene Hrvatske.<br />
S druge strane, dok su vođe iznova krojile<br />
granice, među običnim pukom dogodila se<br />
važna promjena: ljudi više nisu mogli mirovati<br />
i prekriženih ruku promatrati sva ta nesretna<br />
događanja, već su nekoliko puta ustajali protiv<br />
Turaka te provaljivali u njihovu zemlju. Dalma-<br />
GOSPA SINJSKA, kolovoz 2012.
Change language