Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

GOSPA SINJSKA, kolovoz 2012.
Crkveni nauk
Odgoj i obrazovanje za rad i
poduzetništvo
Piše: Drago ČENGIĆ
Poduzetništvo se u Hrvatskoj muči s legitimacijom i prihvaćanjem njegovih
temeljnih vrijednosti među najširom populacijom. Svjesni su toga i sami
poduzetnici pa od njih često čujemo: “Pa nismo svi lopovi!”
promišljanjima ključnih dimenzija odgo-
U ja i obrazovanja za poduzetništvo polazne
točke za kritičko promišljanje tržišta, poduzetništva,
gospodarske stvarnosti i etike poslovanja
možemo naći (i) u socijalnoj enciklici „Centesimus
annus“, objavljenoj 1991. godine u „autorstvu“
pape Ivana Pavla II., kao i tekstovima inspiriranima
socijalnim naukom Katoličke crkve. 1
U enciklici se ideje o tržišnome društvu i poduzetništvu
nastoje ugraditi u cjelovito razumijevanje
čovjeka i društva, obuhvaćajući cijelo četvrto
poglavlje pod naslovom „Privatno vlasništvo
i opća namjena dobara“ (str. 37-52). U tome
kolopletu ideja ovdje ih ističemo nekoliko. Prvo,
naglašava se da je ekonomija samo jedan vid
„zamršene ljudske djelatnosti“ koja ima smisla
sve dok se ne apsolutizira, tj. dok se čovjeka ne
počne promatrati samo kao proizvođača ili potrošača
dobara, a ne kao subjekta koji proizvodi
i troši da bi živio. Drugo, nakon iskustva s državnim
socijalizmom i njegovim slomom 1989.
godine ponovno se afirmira vrijednost privatnoga
vlasništva i slobode osobe, a uz njih se povezuje
i sposobnost za inicijativu i poduzetništvo.
Konstatira se da se bogatstvo industrijaliziranih
nacija sve više temelji na „vlasništvu spoznaje,
tehnike i znanja“, ali i na sposobnosti da se
u kompleksnim uvjetima organizira moderni
1 Usp.: Papa Ivan Pavao II. (1991.), Stota Godina.
Centesimus Annus. Zagreb: Kršćanska sadašnjost
(skraćeno: CA).; Crnković, A. (2004.), Bog i „nevidljiva
ruka“: tržišni mehanizam u Socijalnom
nauku Katoličke crkve. Crkva u svijetu, 39 (2004.),
br. 4., 534-552.; Bozanić, A. (1998.), O etici poslovanja
i poduzetništva „bisenss ethics“. Crkva u svijetu,
33 (1998.), br. 4., str. 356-372.
proizvodni pogon kao proizvodnja-ljudi-u-suradnji:
„Organizirati takav proizvodni napor,
planirati njegovo trajanje u vremenu, potruditi
se da pozitivno odgovara potrebama koje mora
zadovoljiti, preuzimati nužne rizike: i to je jedno
vrelo bogatstva modernog društva. Tako sve očitijom
i odlučujućom postaje uloga ljudskog rada,
discipliniranog i stvaralačkog i – kao bitan dio
takvog rada – sposobnosti za inicijativu i poduzetništvo“
(CA, 1991., 39).
Treće, ovdje se priznaje postojanje i „moderne
poduzetničke ekonomije“, koja sadrži i
pozitivne vidove, a kojih su korijeni prije svega
u slobodi osobe, koja se kao takva izražava na
ekonomskom polju ali i na drugim područjima
ljudske djelatnosti. Istodobno, ponovno se na-
“Centesimus annus” priznaje
pravednu funkciju profita, ali ne i
„apsolutno prvenstvo kapitala“. No,
ponovno se naglašava da alternativa
kapitalu nije „socijalistički sustav“,
koji se u stvarnosti pokazao samo
kao posebna varijanta „državnoga
kapitalizma“, već „društvo
slobodnoga rada, poduzetništva i
participacije
glašava da to pravo na slobodu u ekonomskome
djelovanju mora biti praćeno i osobnom odgovornošću
spram drugih ljudi. Enciklika s obzirom
na poduzetničko gospodarstvo i iskazivanje
slobode kroz poduzetničko djelovanje razlikuje
barem dvije kategorije ljudi: a) veliku većinu
koja nema dostatna sredstva za uključenje u
„strukturu poduzetničkog sustava u kojem rad
zauzima doista središnje mjesto“ – a to suradni-
87