Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
GOSPA SINJSKA, kolovoz 2012.<br />
identiteta konkretno hrvatskog naroda? U pokušaju<br />
što jasnijeg odgovora na to pitanje pozvat<br />
ćemo se prije svega na naše svakodnevno iskustvo<br />
koje nam nedvojbeno sugerira da je čovjek,<br />
između ostaloga, i biće koje pamti. Ili, drugim<br />
riječima kazano, čovjek je biće koje ima sposobnost<br />
sjećanja na sve događaje iz vlastite prošlosti,<br />
ali i sposobnost da na temelju toga sjećanja uči,<br />
izgrađujući vlastitu osobnost i identitet u svim<br />
njihovim aspektima. Odatle proizlazi činjenica<br />
da se pamćenje nipošto ne može i ne smije jednostavno<br />
svesti na neko pasivno “skladištenje”<br />
informacija, koje nema ama baš nikakvog utjecaja<br />
na sadašnjost i budućnost kako pojedinca tako<br />
i zajednice u cjelini. Naprotiv, ono posjeduje i<br />
onu aktivnu izgrađujuću dimenziju koja je neraskidivo<br />
povezana s učinkom koji svako prošlo<br />
iskustvo i doživljaj imaju na ljudski duh, trajno<br />
oblikujući njegov identitet utjelovljen u širokoj<br />
lepezi životnih uvjerenja i stavova, osjećanja i<br />
razmišljanja, karakterističnih obilježja i djelovanja,<br />
itd.<br />
Povijest kao znanost nikada do<br />
kraja ne može dokučiti i rasvijetliti<br />
krajnje pokretačke motive<br />
pojedinaca i zajednica uronjenih<br />
u one situacije koje su ih stavljale<br />
pred životne odluke, određujući<br />
u konačnici njihov identitet i smjer<br />
kojim će krenuti<br />
Druga važna činjenica koju treba imati na<br />
umu u govoru o ljudskom pamćenju jest i njegov<br />
snažan subjektivan karakter. Naime, kao što smo<br />
već dali naslutiti, po samoj svojoj naravi ono u<br />
sebe uključuje ne samo objektivne informacije o<br />
nekom proteklom događaju, nego i subjektivne<br />
učinke koje je taj događaj proizveo kod svojih<br />
sudionika. Splet različitih emotivnih doživljaja,<br />
stjecanje novih iskustava i viđenja, formiranje<br />
novih uvjerenja ili promjena starih samo su neki<br />
od elemenata toga subjektivnog aspekta pamćenja.<br />
Riječ je o neizbježnom prirodnom procesu<br />
čija se valjanost ne smije nijekati ni odbacivati, ali<br />
ni apsolutizirati i pretvarati u neku nedodirljivu<br />
instancu. Već sama činjenica pripadnosti toga<br />
procesa sferi ljudskoga poziva na razboritu mjeru<br />
opreza pri njegovu vrjednovanju te ukazuje<br />
na mogućnost istovremene pojave i pozitivnih<br />
i negativnih elemenata u njemu. S obzirom na<br />
to, danas se često govori o potrebi čišćenja pamćenja<br />
kao, pojednostavljeno rečeno, postupku<br />
uklanjanja svega onoga što čovjeka pojedinca ili<br />
neku društvenu zajednicu zarobljava u njihovoj<br />
prošlosti, onemogućujući im zdrav odnos prema<br />
vlastitoj sadašnjosti i budućnosti. Imajući u<br />
vidu tešku povijest hrvatskoga naroda, obilježenu<br />
svakovrsnim podjelama i krvavim sukobima,<br />
te aktualni odnos prema ključnim događajima iz<br />
te iste povijesti, očitom postaje nužnost te vrste<br />
katarze kako bi se došlo do one više razine nacionalne<br />
zrelosti i odgovornosti koja nam je itekako<br />
potrebna u ovim teškim vremenima mutnih<br />
političara i još mutnijih političkih vizija. No, to je<br />
tema za neku drugu raspravu.<br />
Međutim, ono što nas na poseban način zanima<br />
u ovomu razmatranju odnosi se na funkciju<br />
povijesnoga pamćenja i njegov odnos prema<br />
povijesti kao znanosti. Već i letimičan uvid u<br />
tu problematiku otkriva da su suvremene gospodarsko-političke<br />
i društveno-kulturne promjene,<br />
među kojima se posebice ističe pojava<br />
i utjecaj masovnih medija, pokrenule proces<br />
osiromašenja svijeta i čovjeka, svodeći ih na puki<br />
niz prirodnih i društvenih zakonitosti i funkcija<br />
izvan kojega ništa drugo ne postoji. Što to konkretno<br />
znači u slučaju povijesnog pamćenja?<br />
Znači prije svega da ovaj fenomen danas polako<br />
izumire ili evoluira u sredstvo pomoću kojega je<br />
moguće ostvariti određene političke ili ekonomske<br />
probitke. Onu njegovu nekadašnju funkciju<br />
čuvanja i njegovanja identiteta zajednice, onu<br />
njegovu izgrađujuću i odgojnu dimenziju koja<br />
je čovjeka pozivala da bude ono što jest, u modernom<br />
je dobu moguće otkriti tek u nejasnim<br />
tragovima. Kao gotovo i sve drugo, tako je i povijesno<br />
pamćenje postalo neka vrsta znanja koje<br />
se temelji na konceptu čiste informacije proizvedene<br />
i upakirane da bi bila prodana i kupljena. I<br />
ništa više i ništa manje od toga. Svi oni elementi<br />
povijesnoga pamćenja koji izlaze iz tih okvira<br />
odbacuju se kao nepotrebni, neprikladni, zastarjeli,<br />
nefunkcionalni pa čak i štetni za suvremeno<br />
shvaćanje pojedinca i zajednice. Ili, slikovito<br />
rečeno, povijesno se pamćenje danas tretira<br />
kao neka vrsta zastarjelog stroja koji ostvaruje<br />
svoju svrhu i donosi određenu dobit samo pod<br />
59
Change language