Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

GOSPA SINJSKA, kolovoz 2012.
zera Isus je proveo glavninu svoga javnog djelovanja
i pokazivao neizmjernu Očevu ljubav za
sve ljude, osobito grješnike. Uz to jezero je rekao:
„Blago čistima srce, oni će Boga gledati!“ – što i
danas potvrđuje i iskustveno zna svatko tko nije
dopustio da ‘svijet’ zarobi njegovo srce.
Tu hodočasnik može zastati, moliti i na jezeru
se brodom otisnuti na otvoreno, slušati Riječ Božju
i u tišini razmišljati o velikim Božjim djelima.
Tabor je usamljeni brijeg na kojem je Isus
izabranima pokazao djelić vječnosti i svoga lica.
Njih je to toliko ispunilo da su sve drugo zaboravili
i poželjeli uvijek imati puninu te Ljubavi.
Na to se usamljeno brdo hodočasnik može, s
molitvom na usnama i srcu, uspeti i vidjeti lijepu Crkvu
preobraženja gdje se zbio taj čudesni događaj.
I onda s Petrom uskliknuti: „Učitelju, dobro nam
je ovdje biti!“
Betanija je na jugoistočnom obronku Maslinske
gore. Tu je Isus pokazao dokle može ići Božja
ljubav prema nama. Da je jača od svega – i od
smrti same. Zato ne trebamo imati straha. Tu je
upozorio Martu da se brine za mnogo toga, a
samo je Božja ljubav potrebna.
Tu hodočasnik može ući u stari Lazarov grob.
A u lijepoj novoj Crkvi uz taj grob moliti da nam
Otac dade da spoznamo ono jedino važno.
Maslinska gora je kršćanskoj pobožnosti tako
drag brijeg. Tu je Isus često navraćao s apostolima.
I noćivao. Tu se, unatoč silnoj tjeskobi od
koje se na Veliki četvrtak znojio krvavim znojem,
nije povukao i odrekao ljudi već je prihvatio da
će umjesto njih uzeti krivnju na svoju glavu. A
baš su ga tada svi bili napustili. S vrha te Gore
uzišao je na Nebo i obećao apostolima Očev dar:
Duha Svetoga.
Tu hodočasnik može vidjeti prekrasnu Baziliku
Isusove agonije nad liticom gdje se Isus tada
molio. I u molitvi poljubiti baš tu liticu. I moliti
u Crkvi Gospina groba - uznesenja. A na vrhu
je mjesto odakle je Isus uzišao Ocu. I Spomencrkva
Očenaša.
Kršćanski Sion je mjesto uz današnje zidine
Jeruzalema. Tu je Isus prije svoje muke okupio
apostole na pashalnu večeru. Tu im je otvorio
svoje srce, nazvao ih prijateljima i ispunio obećanje
dano u Kafarnaumu: da će sa svojima-nama
ostati do svršetka svijeta. Dao im je sebe sama u
posvećenom Kruhu i Vinu. Na tom istom mjestu
Duh Sveti sišao je nad zaplašene apostole i ispunio
im srca svojom snagom da mogu svjedočiti
neizmjernu Božju ljubav za sve ljude – do kraja
svijeta. Duh se i danas daje onima koji mu se
otvore i žele ga.
Tu hodočasnik može, u Dvorani Posljednje
večere, u sabranosti slaviti Euharistiju.
I pohoditi Spomen-crkvu usnuća Isusove
majke bl. Dj. Marije.
Jeruzalem je mjesto gdje je završio život Onaj
koji baš svemu daje život – Isus. Tu je mjesto gdje
je osuđen i predan poganima. Tu je Kalvarija
gdje je razapeta Ljubav pobijedila sve zlo i gdje
je opraštanje obuhvatilo sve koji ga žele. Tu čovjek
spoznaje, ako nije već ranije, da smo sretnici
kad takva Boga imamo za Oca! Kad nam je Sina
darovao, što nam onda neće darovati?! Zauzvrat
od nas ne očekuje ništa. Baš ništa, osim da mu se
ljubavlju suobličimo već ovdje na zemlji i tako
Ljubav dalje prenosimo te On nastavi živjeti sa
svojom braćom i sestrama. Ako igdje na kugli
zemaljskoj onda bi na Kalvariji trebalo obdržavati
Božju riječ koja veli: „Izuj obuću s nogu! Jer
mjesto na kojem stojiš sveto je tlo.“ (Izl 3,5) S tim
mislima u srcu valja se uspinjati na to sveto mjesto.
Tu se hodočasnik smije s najdubljim strahopoštovanjem
uspeti na Kalvariju, mjesto Isusove
žrtve koja ne prestaje i u suzama oplakivati svoje
grijehe. I slaviti neizmjernu Očevu ljubav. Može
ući u Isusov grob, koji se treći dan otvorio – zauvijek,
kako bismo znali da Bog naš živi. I s najdubljim
poštovanjem i ljubavlju može poljubiti
Isusovu grobnu ploču. I s anđelima se radovati
Isusovu i našem uskrsnuću.
169