Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

GOSPA SINJSKA, kolovoz 2012.
Treće otajstvo
Čitanje
Od koljena do koljena dobrota je njegova *
nad onima što se njega boje.
U trećem otajstvu pohođenja razmišljamo s Blaženom
Djevicom Marijom o Božjoj dobroti.
Razmišljanje
Kad kažemo od koljena do koljena onda sasvim
ispravno mislimo na dar života koji se prenosi s
roditelja na djecu, tj. s predaka na potomke. Međutim,
isto tako idući od koljena do koljena možemo
se vratiti i na početak – to jest do onoga
trenutka kada je Bog stvorio prvoga čovjeka „na
svoju sliku i priliku, muško i žensko“ (Post 1,27)
i kada je sve što je Bog stvorio bilo dobro.
U početku je, kaže Sveto pismo, sve bilo dobro,
i to ne samo u nostalgičnom i uljepšanom prisjećanju
na izgubljeni raj, nego u Božjim očima.
Bog je vidio da je sve što je stvorio dobro (usp.
Post 1,3. 9. 12. 18. 21. 24), a kad je riječ o čovjeku
onda čak veoma dobro (Post 1,31).
No, već u prvom ljudskom naraštaju u dobro
se uvukao grijeh neposluha Stvoritelju i odnos
čovjeka s Bogom, izvorom života, postao je poremećen.
Ipak, čovjekova milosna sklonost da
radije čuva dobre, a ne loše uspomene iz svoje
prošlosti ostala je na sreću sačuvana. Bez sumnje
to je Božji dar. Spominjući se svoje prošlosti,
kakva god ona bila, čovjek u njoj može otkriti
tragove Božje dobrote. A oni su najjasniji upravo
na samom početku. Teško se gdje može istovremeno
tako jasno i tako otajstveno pokazati da je
Bog na djelu, kao što je to u prvom času rođenja
kako pojedinog čovjeka tako i čitavoga naroda.
Stoga nije čudno da upravo tako o Božjoj dobroti
govori Biblija, a zajedno s njome i Marija. Ona
svakoga pojedinoga čovjeka podsjeća na njegov
početak u rajskom vrtu, a čitav narod na njegovo
rađanje u izlasku iz ropstva u slobodu. Samo u
traganju za svojim izvorom i kao pojedinci i kao
narod pronalazimo svrhu svoga života u zajedništvu
sa Stvoriteljem i Osloboditeljem.
Molitva
Marijo, dobra naša majko, moli za nas da slobodni
od grijeha i svakoga zla, poput tebe budemo što čistiji
odsjaj Božje dobrote.
Oče naš
10 Zdravomarija
Slava Ocu
Pjesma
Četvrto otajstvo
Čitanje
Iskaza snagu mišice svoje, *
rasprši oholice umišljene.
Silne zbaci s prijestolja, *
a uzvisi neznatne.
Gladne napuni dobrima, *
a bogate otpusti prazne.
U četvrtom otajstvu pohođenja razmišljamo s
Blaženom Djevicom Marijom o Božjoj snazi.
Razmišljanje
Kada moleći s Marijom dođemo do rečenice
„iskaza snagu mišice svoje“ (Lk 1,51), ne možemo,
a da se ne prisjetimo kako je Bog „jakom
rukom i ispruženom mišicom (Pnz 4,34)“ izveo
svoj narod iz egipatskog ropstva.
U opisu izlaska iz Egipta doista se na očit
način iskazuje snaga jedinoga i pravoga Boga.
Faraon koji drži Izraelce u ropstvu oholo umišlja
da se narod treba klanjati samo njemu i ne
dopušta im da idu u pustinju i iskažu štovanje
‘nekom’ svom Bogu kojega on uopće ne poznaje.
No, Bog na oči svega naroda, izbavlja svoj narod
iz faraonovih ruku.
Logika opisa Izlaska iz Egipta vrlo je jednostavna:
Bog je jedini vladar svoga naroda i zato
na nj spada da svoj narod oslobodi i štiti od svih
njegovih neprijatelja.
Kako se ta Božja osloboditeljska snaga pokazala
u životu blažene djevice Marije?
Znakovito je da se već prvi događaj iz Marijina
života koji je opisan u evanđelju izričito povezuje
sa Božjom snagom. U navještenju Isusova
rođenja (Lk 1,26-38) Bog djevici Mariji šalje u
Nazaret anđela Gabrijela čije ime ne znači ništa
drugo nego upravo: Bog je moja snaga! Ali kako
taj anđeo čije ime označuje Božju snagu izgleda?!
Možda bismo očekivali da taj anđeo bude
prikazan kao neki gorostas s mačem ili kojim
drugim oružjem u ruci. Međutim, stvari stoje
upravo suprotno. Anđeo Gabrijel čije ime označuje
Božju snagu, prikazan je kao nježno biće,
blaga pogleda i lijepe riječi, a u ruci mu nije mač,
nego ljiljan, simbol nevinosti i čistoće.
Takav anđeoski lik dolazi blaženoj djevici
Mariji, a prije nje i Zahariji, ocu Ivana Krstitelja,
te im u skrovitosti njihove svakodnevnice naviješta
Božju snagu koja se očituje u daru života
i spasenja. Anđeo Gabrijel naviješta Zahariji da
131