Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
GOSPA SINJSKA, kolovoz 2012.<br />
manke koja kazuje kako je bila opsjednuta vragom,<br />
pa je iskala od Gospe da joj pomogne. <strong>Gospa</strong><br />
joj se ukazala, kao da nešto govori sa svojim<br />
sinom, a uz nju dvanaest djevojaka vrlo lijepih.<br />
U razgovoru s Gospom na više puta izrečenu<br />
molbu za ozdravljenjem <strong>Gospa</strong> je naredila jednoj<br />
od djevojaka neka ozdravi moliteljicu. Kada je<br />
jedna od dvanaest djevojka došla i dotakla muslimanku<br />
kao da su iz nje izašli mnogi konci i<br />
ona je ozdravila (Zloušić 1932: 256).<br />
Gospina slika je nestala paljenjem samostana<br />
i crkve 1704. godine. Međutim, u pučkom tumačenju<br />
izjednačuje se slika sa Gospom. Kako kažu<br />
muslimani, „<strong>Gospa</strong> je pobjegla uz stijene. Eno,<br />
gore ima staza, Gospina staza, kojom više niko ne<br />
prolazi ali ona ne zarasta i tuda je <strong>Gospa</strong> pobjegla<br />
kada je zapaljena crkva. I kad je <strong>Gospa</strong> pobjegla,<br />
onda je stala i pogledala kako sve gori. Stala<br />
je gore na Gospinoj njivi.“ 7<br />
Hodočasnička mjesta nastajala su uz svete<br />
potoke, vruće izvore mineralne vode i druge<br />
prirodne izvore vode povezujući ih s liječenjem.<br />
Iako je u hodočasničkom itinerariju u Olovu Gospina<br />
voda obvezan kultni objekt, o njemu nema<br />
podataka u službenim crkvenim dokumentima.<br />
Jedini pisani izvor o Gospinoj vodi je pripovijetka<br />
nobelovca Ive Andrića (1976.) Čudo u Olovu. Muslimani<br />
kazuju kako je ispod crkve pećina gdje<br />
boravi <strong>Gospa</strong> ispod čijih nogu izvire ova voda.<br />
Katolici govore kako je prvo napravljena crkva i<br />
onda je voda potekla čime je <strong>Gospa</strong> htjela pomoći<br />
hodočasnicima. Na izvoru se moli, umiva, uzima<br />
voda i nosi kući kako bi se njome blagoslivljale<br />
kuća i okućnica, ali i davala bolesnicima koji<br />
nisu mogli doći u Olovo. Kada je voda odvedena<br />
u hotel koji se reklamira kao lječilište, hodočasnici<br />
kažu: „Voda je izbila na drugom mjestu. I<br />
opet su komunisti uzeli vodu i napravili bazen,<br />
ali <strong>Gospa</strong> neće ostaviti narod bez vode. Evo, vidite<br />
kako je opet provrla voda.“ Uz vodu se vežu<br />
i razna ozdravljenja kojima se pridaje atribut čudesnoga.<br />
Usmena kazivanja o čudesnim događajima<br />
utječu i na „specijalizaciju“ jednoga svetišta u<br />
rješavanju određenih problema. U arhivi olovskog<br />
svetišta je i knjiga pod nazivom Zapisnik o<br />
dobročinstvima koja su primljena po zagovoru Gos-<br />
7 Vlasnici zemlje na lokalitetu Gospine njive poznata<br />
je ova predaja.<br />
pe Olovske – Gesta Dei per Mariam (1960: 3) koja<br />
„treba da posluži tome, da ne ostanu zaboravljena<br />
dobročinstva, koja prime pobožne osobe<br />
po zagovoru Gospe Olovske“. U knjizi se spominje<br />
i muslimanka koja je slala dijelove svoje<br />
odjeće na blagoslov u crkvi. Iz njezina kazivanja,<br />
uzetoga tijekom terenskih istraživanja, može<br />
se iščitati odnos katolika i muslimana. Njezinu<br />
odjeću odnijeli su susjedi katolici u crkvu, molili<br />
za nju i vratili joj odjeću. Poslije nekoliko spontanih<br />
pobačaja, uvjerena je da je rodila zdravoga<br />
sina upravo po Gospinu zagovoru. Susreo sam<br />
još jednu muslimanku koja dolazi sa svojom nevjestom<br />
„dati misu da se moli za porod jer ne<br />
može nikako donijeti do kraja“. Iako u Zapisniku<br />
o dobročinstvima ima starijih zapisa preuzetih iz<br />
Kronike o izlječenjima od raznih bolesti, u novije<br />
vrijeme zapisane izjave odnose se samo na rješavanje<br />
problema s plodnošću žena.<br />
Odnos katolika i muslimana tijekom rata<br />
učvršćivani su međusobnim pomaganjima kada<br />
su mnoge obitelji iz Gornjeg Olova zbog ratnog<br />
sukoba devedesetih godina prošloga stoljeća živjeli<br />
kao prognanici u kućama katolika u okolici<br />
Vareša. Uslijed ratnih sukoba granatirano je područje<br />
oko crkve, ali nijedna nije pogodila crkvu.<br />
Kako su džamija i crkva udaljene nekih stotinjak<br />
metara, muslimani kroz šalu kazuju kako je <strong>Gospa</strong><br />
čuvala „obadvije bogomolje“.<br />
Zaključak<br />
Primjer Olova pokazuje povijesni kontinuitet<br />
ekumenizma i međureligijskog dijaloga na<br />
razini dijaloga života, djela i iskustva u središnjoj<br />
točki religioznosti izraženoj kroz odnos sa<br />
Svetim, a ostvarenog u hodočasničkom mjestu.<br />
Hodočasničko mjesto unutar mikrosvijeta u<br />
Gornjem Olovu promatrano je kroz religijsku<br />
perspektivu istraživanih utemeljenu na, za njih,<br />
vjerovanom utjecaju Svetoga. Muslimani nalaze<br />
dovoljan razlog za motivacije dolaska u katoličko<br />
svetište i u njemu obavljanje pobožnih praksi<br />
racionalizirajući univerzalističko poimanje Svetoga,<br />
jedinstvenoga i u sebi samopostojećeg, koji<br />
izriču izjavom: „Jedan je Bog. Mi mu se samo različito<br />
molimo“.<br />
Iskustva muslimana u odnosu sa Svetim, u<br />
ovom slučaju poosoboljenim u liku Marije, Isu-<br />
161
Change language