24.10.2013 Views

Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

150<br />

znim suvenirima, plaćanju misa ili uopće o ekonomskom<br />

i trgovačkom prometu u hodočasničkim<br />

mjestima. Osvrnut ćemo se još na sljedeće:<br />

Kod nas ima preko dvije stotine marijanskih<br />

svetišta, a neka od njih vežu se za povijesne bitke,<br />

pogotovo protiv Turaka. Naprijed smo spomenuli<br />

kako se broj hodočasnika u njima mijenjao<br />

ovisno o okolnostima, promjeni režima, i<br />

ovisno o tome koliko je službena Crkva ili oni<br />

koji su u moći na njima inzistirali. Nema sumnje<br />

da su marijanska svetišta bila jaki čuvari i nositelji<br />

nacionalne svijesti, nacionalne i religijske<br />

homogenizacije. No, ostaje pitanje koliko na tim<br />

skupovima biva zasjenjena euharistija, a koliko<br />

caruje religiozni pa i nacionalni trijumfalizam,<br />

kao i „dopušta“ li se da Bog dođe do riječi ili se<br />

čuju samo ljudske riječi? Gdje god smo mi ljudi,<br />

pa tako i na oltaru i na svetim mjestima, ostat<br />

će pitanje hoće li to biti samo ljudski susret ili<br />

susret s Bogom i Isusom Kristom, hoće li dakle<br />

sveta mjesta doista zadržati auru svetosti i nezaposjednute<br />

Tajne.<br />

Uz to ide i pitanje prenaglašavanja uloge svetaca.<br />

Ne čini li se da su sveci, osobito Marija, više<br />

nego uzori u vjeri, zagovornici u nevoljama kod<br />

tobože „strogoga“ Boga Oca i „zahtjevnoga“ Isusa<br />

Krista tako da dobijaju oznake „božanstva“?<br />

Zar kršćanstvo, kroz bezbrojna hodočašća, ne<br />

biva manje svakodnevno strpljivo nasljedovanje<br />

Isusa Krista, a više manifestativna molitvena<br />

praksa u izuzetim mjestima i posebnim vremenima?<br />

Ne pomiče li se, u konačnici, kršćanska<br />

soteriologija na svece, a vjernikova praksa na<br />

molitve svecima?<br />

Hodočašća pokazuju i kakvo je stanje naših<br />

vjernika s obzirom na razumijevanje duhovnosti.<br />

Za velika svetišta i hodočasnička mjesta pitanje<br />

je koju vrstu duhovnosti nudi: privatističku<br />

ili komunitarnu. Posljednjih godina se uočava<br />

kako vjernici ne samo da sami organiziraju svoje<br />

hodočašće, nego na hodočasničkim mjestima<br />

naglasak stavljaju na svoje molitve i zavjete, čak<br />

i za vrijeme glavnog euharistijskoga slavlja. Svako<br />

hodočašće ima i određenu duhovnost zajedništva.<br />

Je li hodočasnička communitas17 spontano<br />

17 Usp. David CARRASCO, „Die auf eine heilige Reise<br />

gehen. Formen und Vielfalt der Pilgerschaft“, 307-314.<br />

zajedništvo ili privatni poduhvat18 , normativno<br />

ili ideološko zajedništvo? Ili su hodočasničke<br />

zajednice zatvorene grupe „elitističkih“ pobožnika?<br />

Osim toga za sva hodočasnička mjesta važan<br />

je cjelokupni prostor svetišta i popratni objekti.<br />

Nije nevažno pitanje umjetničko uređenje i uopće<br />

ambijentiranje vanjskoga oltara, pojedinih<br />

mjesta molitve ili ispovjedaonice. Od komunitarnoga,<br />

euharistijskoga i onoga pojedinačnog<br />

(pokorničko-pokajničkog-pomiriteljskog) susreta<br />

s Bogom, kao najvažnijima u crkvenoj, a<br />

tako i hodočasničkoj praksi, u najvećem ovisi<br />

ne samo organiziranje vremena nego i prostora<br />

(arhitekture i okoliša) u pojedinim hodočasničkim<br />

mjestima. No, koliko su doista hodočasnički<br />

prostori uređeni u dijalogu između suvremene<br />

umjetnosti, liturgijskih (molitvenih) normi i<br />

potreba hodočasnika za molitvenim susretom s<br />

Bogom ili se podliježe kiču, trijumfalizmu ili čak<br />

komercijalizaciji?<br />

* * *<br />

Uza sve gore navedene kritičke primjedbe, od<br />

kojih ne treba uzmicati i koje bi trebalo sustavnije<br />

istražiti, ne može se zaključiti da su hodočašća<br />

po sebi nešto neprimjereno vjeri kao ni da će hodočašća<br />

prestati. Naprotiv! Čovjek je hodočasnik<br />

na zemlji i uvijek će tražiti posebna, sveta mjesta<br />

da se susretne sa sobom, sa svetim, s Bogom.<br />

Također, uza svu našu renacionaliziciju i folklorizaciju,<br />

sav manifestacijski (sakralno-estradni<br />

i trgovački) pogon, uza svu racionalizaciju, teološku<br />

ili humanističku, na naša hodočašća i u<br />

hodočasnička mjesta dolaze i dolazit će mnogi<br />

istinski tražitelji Boga. Hodočašća su „više nego<br />

konfesionalna tradicija“, ona su „arhetip“, „praljudska<br />

potreba“. 19<br />

18 U zadnje se vrijeme na našim prošteništima registrira<br />

pomicanje naglaska sa zajedničkih slavlja na pojedinačne,<br />

gotovo privatne, religijske prakse, izvršavanje<br />

zavjeta i molitava, što sve ulazi u suvremeno shvaćanje<br />

da je čovjek onaj koji samoga sebe određuje i u području<br />

vjere.<br />

19 Erich GRAHAMMER, „Pilgern ist ein Archetyp“ – Interview,<br />

u: Herder Korrespondenz 4 (2012) 180.<br />

GOSPA SINJSKA, kolovoz 2012.

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!