Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
GOSPA SINJSKA, kolovoz 2012.<br />
koje ih nisu imale. Vjerom da i najmanja partikula<br />
mučeničkih ostataka pruža zaštitu i blagoslov<br />
te da Božjom svemoći time nije upitno uskrsnuće<br />
tijela mučenika, relikvije stižu do zadnjih granica<br />
kršćanske Ekumene. Kao i prenošenje ostataka<br />
jednako sada i prenošenje relikvija i stavljanje<br />
u oltar prati svečani ceremonijal. I na kraju, kako<br />
nije bilo dovoljno relikvija za sve crkve uvodi se<br />
brandeum – nadomjestak predmetom koji je bio<br />
u dodiru s relikvijama i ostacima pokojnika. 36<br />
Tako kršćanstvo stvara vlastiti zemljopis, potiskuje<br />
svetišta religija unutar Rimskog Carstva i<br />
stvara svoja kultna središta. Uz posmrtne ostatke<br />
mučenika ponegdje nastaje cijeli grad kao što<br />
je Sergiopolis u sirijskoj pustinji čiji su stanovnici<br />
živjeli isključivo od hodočasnika. 37 U istočnom<br />
dijelu Rimskog Carstva nastaju hodočasnička<br />
središta čiju jezgru čine ostaci mučenika svetaca:<br />
u Antiohiji sv. Babila, sedmoro braće Makabejaca,<br />
sveti Simeon Stariji (Stilit), grob sv. Tome u<br />
Edesi, u Seleuciji svetište sv. Tekle, u Efezu sv.<br />
Ivana Apostola, u Egiptu grob sv. Menasa uz koji<br />
je izrastao cijeli grad u pustinji Mareotis (između<br />
Aleksandrije i Vad Natruna), 38 u Konstantinopolu<br />
sv. Kuzma i Damjan, u Srijemskoj Mitrovici i<br />
Solunu sv. Demetrije. Na Zapadu je središnje hodočasničko<br />
mjesto bio Rim gdje su bili posmrtni<br />
ostaci apostolskih prvaka kojima se pridružuje<br />
sv. Lovro. 39<br />
c) Pustinjsko i cenobitsko monaštvo spada<br />
također u osobita hodočasnička odredišta. U<br />
ozračju molitve, tišine i askeze monasi su postizali<br />
bogati unutarnji život i iskustvo te su im dolazili<br />
po savjet i zagovor u molitvama kako obični<br />
puk tako i ugledni crkveni i društveni slojevi<br />
iz episkopata i carske kuće. Što su se monasi više<br />
udaljavali i dublje prodirali u pustinju, svijet je<br />
više hrlio k njima. Tako pustinja postaje hodočasničko<br />
mjesto. 40 Pustinjaci su imali široku ruku<br />
36 K. Baus – E. Ewig, n.d., str. 336. Usp. Također M-Y.<br />
Perrin, GdCh 2, str. 684-687. Usp. također B. Koettig,<br />
Peregrinatio 338.<br />
37 M.-Y. Perrin, G.dCh 2, str. 686.<br />
38 K. Baus – E. Ewig, n.d., str. 340; W. N. Schumacher,<br />
Menasstadt, LThK 7, str. 268.<br />
39 Isto, str. 341.<br />
40 Isto, str. 378-379. Usp. također Monah Dorotej,<br />
n.d., str. 42.<br />
41 K. Baus-E. Ewig, n.d., str. 379. usp. također, Monach<br />
Dorotej, n.d., str. 42.<br />
za posjetitelje i hodočasnike. 41 Neki su nam hodočasnici<br />
ostavili dragocjena svjedočanstva kao<br />
što je Paladije koji je napisao djelo Historia lausiaca.<br />
U tom djelu, koje je posvetio svom prijatelju<br />
carskom namjesniku Lausiju, on je opisao brojne<br />
likove monaha i monahinja Palestine i Egipta.<br />
Hodočasnica Eterija je zahvalna da je na blagdan<br />
sv. Elpidija mogla vidjeti i brojne mezopotamijske<br />
monahe jer se o nekima glas širio daleko. 42<br />
d) Nije bio dug put od legitimiranja slika individualnih<br />
likova kao signum rememorativum –<br />
kao uspomena – do štovanja slika. Tako je bio<br />
opravdan strah protivnika slika u Crkvi, a on je<br />
prvenstveno ciljao na slike individualnih likova<br />
kako se može razabrati iz Euzebijeva pisma Konstantinovoj<br />
sestri Konstanciji. Ta je likovna forma<br />
uvijek budila sumnju na idolatriju i pogansko<br />
štovanje bogova. 43 Već Augustin u djelu De moribus<br />
ecclesiae catholicae spominje sepulchrorum et<br />
picturarum adoratores. 44 Prve naznake čudotvorne<br />
moći slike naziru se u Euzebijevu izvještaju o ljekovitoj<br />
biljci u Paneasu (Cezareji Filipovoj) koja<br />
svoju čudotvornu moć dobiva od dodira Kristova<br />
lika izrađena od mjedi pred kojim kleči žena<br />
izliječena od krvarenja (Mt 18, 1-4). 45 Cjelokupnu<br />
praksu štovanja slika E. Kitzinger je podijelio u<br />
četiri točke: pobožna praksa, vjera u magijsku<br />
moć slika, upotreba slika kao apotropaia (zaštita<br />
kuće) i paladia (zaštita cijelog grada) i vjera u čudesno<br />
podrijetlo slika. 46 Pred slikom se moli, čini<br />
proskineza, pred njom se pali svijeća. 47 Pojavom<br />
štovanja slika nestaje distanca između prototipa<br />
i slike. Slika ima istu moć kao i relikvije. Ona se<br />
ponaša kao subjekt. Tako primjerice Grgur iz Toura<br />
izvještava o Kristovoj slici koja traži da bude<br />
42 H. Donner, str. 129.<br />
43 Usp. J. Kollwitz, Zur Fruehgeschichte der Bilderverehrung,<br />
Roemische Quartalschrift, 48 (1953) str. 4 i<br />
dalje. Usp. također S. Duvnjak, Razvoj teologije slike<br />
u otačkom razdoblju, Jukić 19-20 (1989-1990) str. 35-<br />
36.<br />
44 E. Kitzinger, The Cult of Images in the Age before<br />
Iconoclasm, Dumbarton Oaks Papesrs 8 (1954), str.<br />
92.<br />
45 Euzebije Cezarejski, Crkvena povijest (prev. Marijan<br />
Mandac), VII 18, 1-4, Služba Božja, Split, 2004., str.<br />
597-598.<br />
46 E. Kitzinger, n.d., str. 96. S. Duvnjak, n.d., str. 42<br />
47 Isto, str. 96-97<br />
139
Change language