Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
44<br />
kršćanske perspektive gledano, nije samo privilegij<br />
nego i obveza žrtve. Jedno je sigurno: u takvu<br />
procesu otkrivanja i omogućavanja praštanja<br />
nisu odlučujuće velike geste nego mali koraci.<br />
Nesporazumi oko pomirenja<br />
U Hrvatskoj je praštanje i pomirenje u široj<br />
javnosti još uvijek značajnije politička tema nego<br />
li kršćanska zadaća, premda je žrtva s izrazito<br />
katoličkim predznakom, a protivnik u sukobu<br />
s posebno naglašenim pravoslavnim (dakle,<br />
kršćanskim) identitetom – doduše ipak ponajvećma<br />
s nacionalnim poslanjem. Nadalje, čini se<br />
da vlada konsenzus u javnom diskursu kako ne<br />
postoji kolektivna odgovornost nekog (srpskog)<br />
naroda nego se naglašava kako krivica može biti<br />
i jest samo ona individualna. Međutim paralelno<br />
s time naglašava se kako odgovornost za pobunu<br />
Srba u Hrvatskoj odnosno agresiju Srbije i<br />
Crne Gore na Hrvatsku snose te zemlje odnosno<br />
njihove ondašnje državne politike. U izvjesnom<br />
smislu riječi naglašava se dekolektivizacija odgovornosti<br />
nekog naroda i prebacivanje iste pojedincima,<br />
da bi ipak u istom mahu konstantno<br />
se isticala odgovrnost države ili državne politike.<br />
Ta izvjesna kontradikcija dovodi do slijepe<br />
ulice u poratnim odnosima tih država, odnosno<br />
naroda. Odgovornost nije kolektivna, ali je ipak<br />
kolektivna u smislu odgovornosti država. Kako<br />
to povezati? Odnosno kako sukladno tome onda<br />
izgledaju odnosi navedenih država, odnosno<br />
naroda, u vezi s praštanjem, odnosno pomirenjem?<br />
Dosadašnje inicijative, naglašavamo tzv.<br />
praštanja i pomirenja, uglavnom su dolazile s<br />
hrvatske strane. Međutim, one zapravo nisu bile<br />
suvisli i dobro pripremljeni koraci. Zašto? Iz jednostavnog<br />
razloga što se uopće nije mislilo ni<br />
jedno ni drugo nego se izričito koristilo i koristi<br />
se jednim trećim pojmom: isprikom. Osim toga,<br />
jedno bi se reklo, a druga strana bi sasvim nešto<br />
drugo shvatila te bi se pred vlastitom javnošću<br />
opet ublažavale vlastite kao i uzajamne izjave,<br />
da bi se u konačnici ponajvećma događalo samo<br />
dodatno zbunjivanje ionako dezorijentirane<br />
javnosti. K tomu i dalje postoji tužba i traženje<br />
Republike Hrvatske za ratnu odštetu.<br />
Možda su prethodno podastrti koraci<br />
praštanja prenaglašeno konceptualni. S druge<br />
strane, situacija odnosa upravo konfuznim inici-<br />
jativama žrtve, dakle hrvatske strane, nije se<br />
poboljšala nego je u vezi s pomirenjem postala<br />
još zamršenija. Kako? Ako si žrtva u nekom<br />
sukobu, onda je kontradiktorno ispričavati se<br />
nekome za nešto što je zapravo on počinio a ne<br />
ti! Zasigurno, treba poduzimati korake praštanja<br />
i pomirenja, ali onda trebaš biti svjestan što<br />
činiš. Hrvatski politički vrh zbog učestalosti tih<br />
pogrešaka, izgleda, nije ni spremam za distingvirani<br />
nastup. On je, naime, u nekoliko navrata<br />
iznosio riječi isprike u ime Republike Hrvatske,<br />
koje nisu bili koraci približavanja nego je zapravo<br />
odnose među narodima i državama dovelo u<br />
jedan začaran krug.<br />
Bez sumnje potrebni su susreti, dapače i oni<br />
na političkoj razini. No, svaka inicijativa mora<br />
biti dijaloški proces s jasnim polazišnim osnovama,<br />
jer susretanje kroz samu činjenicu susreta<br />
s drugim mene mijenja i mijenja moga sugovornika.<br />
I jednostrane inicijative, pogotovo u kontekstu<br />
praštanja, kao što je uvodno spomenuto,<br />
moguće su i dobrodošle su, u smislu početka<br />
procesa praštanja i ništa više. Odavanje dojma<br />
Djelo praštanja nije jednostran ili<br />
jednokratan čin, a on se, nažalost,<br />
u Hrvatskoj u nekoliko navrata<br />
takvim pokazao i nije bio korak<br />
naprijed nego zamršivanje ionako<br />
komplicirane situacije: stvorila se<br />
sintagma o gotovo jednakoj krivici<br />
svih i kako su zapravo svi žrtve<br />
nedavnih zlodjela – svi su i žrtve i<br />
svi su počinitelji<br />
da je učestalom isprikom učinjen neki kolosalan<br />
posao jest arogantnost koja je nadasve štetna i<br />
neodgovorna. Djelo praštanja nije jednostran<br />
ili jednokratan čin. On se nažalost u Hrvatskoj<br />
u nekoliko navrata takvim pokazao i nije bio<br />
korak naprijed nego zamršivanje ionako komplicirane<br />
situacije: stvorila se sintagma o (gotovo<br />
jednakoj) krivici svih i kako su zapravo svi<br />
(slično ako ne isto, što je mišljenje međunarodne<br />
zajednice) žrtve nedavnih zlodjela – svi su i<br />
žrtve i svi su počinitelji. Događa se insceniranje<br />
pomirenja u kojem više nije jasno tko je subjekt, a<br />
tko predikat. Upustiti se u pustolovinu uzajam-<br />
GOSPA SINJSKA, kolovoz 2012.
Change language