Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
138<br />
svetih mjesta podignutih prema izvješćima židovske<br />
tradicije, kršćanskih uspomena i lokalnih<br />
legendi, od Sinaja do Jordana, od Judeje do Galileje.<br />
Nastaju velebne bazilike kao i jednostavne<br />
crkve asketskih i monaških zajednica. Kršćanstvo<br />
zaposjeda svetu geografiju. Jednostavno,<br />
vijest o pronalaženju Kristova križa i otklanjanje<br />
sumnje za pristajanje uz židovstvo pokreću rijeke<br />
hodočasnika biblijskim mjestima Staroga i<br />
Novog zavjeta. Euzebije Cezarejski izvještava da<br />
su se već 315. godine u Jeruzalemu mogle vidjeti<br />
velike skupine hodočasnika s cijeloga Istoka. 30<br />
Kao što u društvenom smislu svi putovi vode u<br />
Rim, u hodočasničkom smislu svi putovi vode<br />
u Palestinu, u prvom redu u Jeruzalem na mjesta<br />
Isusove muke i uskrsnuća, a onda na mjesta<br />
njegova rođenja, djetinjstva, javnog djelovanja,<br />
osobito na mjesta gdje je Isus činio čuda. Dalje<br />
slijede starozavjetna mjesta, Sinaj i mjesta događaja<br />
vezanih uz njega, te mjesta vezana uz praoca<br />
Abrahama, Izaka, proroke, posebno proroka<br />
Iliju i Elizeja, zatim uz Joba itd.<br />
b) Pored krsne pobožnosti u prvim stoljećima<br />
kršćanstva najistaknutija je bila pobožnost mučeništva.<br />
Ono je temeljni izraz kršćanske težnje<br />
za savršenošću. Sastavni dio propovijedi i edifikatorske<br />
književnosti je nasljedovanje Krista i<br />
očitovanje ljubavi prema njemu mučeništvom.<br />
To je vrhunac i kruna savršenosti. Mučeništvo<br />
nas sjedinjuje s Kristom. 31 „Pišem crkvama i svima<br />
poručujem, da drage volje umirem za Boga,<br />
ako vi to ne zapriječite. Molim vas, neka mi sloga<br />
vaša ne bude u zao čas. Pustite me, neka sam<br />
hrana zvijerima, jer po njima mogu Bogu! Zrno<br />
sam Božje, zubi me zvijeri samljeli, da iziđem<br />
čist kruh Kristov! Radije mazite zvjerad, neka<br />
mi bude grobom i ne ostavi ni zere tijela mojega,<br />
da usnuvši ne budem komu teret! Onda ću<br />
biti uistinu učenik Kristov, kad mi ni tijela neće<br />
vidjeti svijet“. 32 Ignacijeva težnja i oduševljenje<br />
30 Isto, 339. Usp. također M-Y. Perrin, GdCh 2, str.<br />
684.<br />
31 Usp. K. Baus, Von Urgemeinde zu fruehchritlichen<br />
Grosskriche, HbKg Bd. I, str.334-336.<br />
32 Ignacije Antiohijski, Poslanica Rimljanima, 4, 1-2,<br />
u: Die apostolische Vaeter (dvojezično, grčki i<br />
njemački, priredio J. Fischer), Koesel, Muenchen,<br />
1956. (prijevod sam uzeo iz: K. Rac-F.Lasman, Izbor<br />
iz stare književnosti kršćanske, Kr. Zemaljska tiskara,<br />
Zagreb, 1917., str. 16.<br />
mučeništvom izbija iz Djela mučenika (Acta martyrum)<br />
diljem Rimskog Carstva. Na tom se idealu<br />
temelje i ranokršćanski asketski pokreti koji<br />
prerastaju u monaštvo. 33<br />
Ideal kršćanskog savršenstva stupnjevito prelazi<br />
u štovanje mučenika kao poseban oblik pobožnosti<br />
u čijem razvoju sudjeluju pojedinci sa<br />
svojim privatnim inicijativama i Crkva kao nositeljica<br />
javnog štovanja. Mučeniku kao savršenu<br />
nasljedovatelju Krista pridodaje se nova komponenta.<br />
Svojim sjedinjenjem s Kristom i blizinom<br />
u slavi on postaje zagovornik vjernika i zaštitnik<br />
kršćanskih zajednica. Iz toga nastaje zanimanje<br />
za grobove mučenika i njihove tjelesne ostatke.<br />
Njihovi se grobovi posebno označavaju i nad njima<br />
se podižu memorije i crkve koje veličinom<br />
i reprezentativnošću nadmašuju gradske crkve.<br />
U tim se crkvama okupljaju kršćani na dies natalis<br />
martyris i slave euharistiju. Kršćansko hodočašćenje<br />
grobovima mučenika razvilo se kao<br />
analogija poganskom hodočašćenju grobovima<br />
heroja. 34 U Konstantinovo vrijeme revno se traga<br />
i za grobovima onih mučenika koje su ranije<br />
zasjenili istaknuti mučenički likovi. Pronalazak<br />
(inventio) mučeničkog groba koji se duguje viziji<br />
ili snu posebno je obilježen. Sljedeći je korak u<br />
štovanju mučenika prenošenje njihovih posmrtnih<br />
ostataka iz groblja u gradsku crkvu. Taj je čin<br />
naišao na veliku zapreku rimskog prava koje je<br />
nalagalo da se pokojnici ukapaju izvan gradskih<br />
zidina i da su grobovi nepovrjedivi. Taj su zakon<br />
poštovali i kršćanski carevi tako da su se ostaci<br />
mučenika prenosili uz posebno dopuštenje vlasti.<br />
Prvo prenošenje u grad s dopuštenjem cezara<br />
Gala bilo je prenošenje posmrtnih ostataka mučenika<br />
Babile 354 – antiohijskog biskupa koji je<br />
mučen za vrijeme cara Decija – u Dafne, dio Antiohije<br />
gdje je cvjetao kult Apolona. Ostaci mučenika<br />
u crkvi su polagani pored oltara gdje se<br />
slavi spomen Kristove žrtve kojoj su se mučenici<br />
pridružili prolijevanjem krvi. 35<br />
Veza između mučenika (sveca) i oltara kasnije<br />
postaje liturgijski propis. Tako počinje dijeljenje<br />
posmrtnih ostataka mučenika, a zatim i drugih<br />
svetaca, kako bi te dragocjenosti dobile i crkve<br />
33 Usp. K.Baus, n.d., str. 336.<br />
34 Usp. B. Koettig, Peregrinatio, str. 294.<br />
35 K. Baus – E. Ewig, n.d., str. 334-335. Usp. također<br />
B. Koettig, Peregrinatio, str. 307-311.<br />
GOSPA SINJSKA, kolovoz 2012.
Change language