Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
GOSPA SINJSKA, kolovoz 2012.<br />
za suživot. 4 U prilogu se ističe zajednička suradnja<br />
glavnog imama Medžlisa islamske zajednice<br />
Olovo, efendije Esada Pepića i fra Gabrijela<br />
Tomića, franjevca koji trenutno obnaša službu<br />
čuvara Gospina svetišta. Na završetku priloga<br />
novinar zaključuje: „Kada bi bilo više primjera<br />
poput olovskog, gdje građani Olova, ruku pod<br />
ruku mogu vidjeti svoje vjerske prvake, budućnost<br />
bi nam bila puno izvjesnija.“ Prilog ilustrira<br />
zajednička nastojanja franjevca i imama u njihovoj<br />
međusobnoj komunikaciji kroz zajednička<br />
sudjelovanja na društvenim događajima u<br />
Olovu i međusobne posjete prigodom čestitanja<br />
svetkovina. Autor priloga nije riječima popratio<br />
ulazak imamove obitelji, supruge i troje djece,<br />
u katoličko svetište iako se vidi kako zajedno s<br />
imamom ulaze u kuću gdje stanuju franjevci.<br />
Međureligijski i ekumenski dijalog „odozgo“<br />
imami i fratri ostvarivali su prigodničarskim čestitanjima<br />
i sudjelovanjima na glavnim slavljima<br />
vjerskih blagdana. Isti su kontakti bili i s pravoslavnim<br />
svećenikom dok tijekom ratnih zbivanja<br />
devedesetih godina nije iselio iz Olova. Može se<br />
reći kako su međusobna čestitanja vjerskih blagdana<br />
bila redovita praksa dijaloga. Među zapise<br />
koje vrijedi spomenuti spada osvrt na poziv za<br />
otvaranje džamije u Kamenici i nemogućnost sudjelovanja<br />
čuvara svetišta, zbog poklapanja termina,<br />
u Kronici (1985: 107) stoji zapisano: „Opet<br />
mi je promakla prigoda ekumenskog susreta!<br />
[…] Ovaj poziv je značio i izvjesno izmirenje između<br />
nekadašnjeg područja Sefer-paše (koji je<br />
izdao nalog da se olovska crkva zapali) i naše<br />
crkve. Stoga sam poslao pismo sa željom da se<br />
javno pročita, što je izgleda i učinjeno“.<br />
Dijalog između hijerarhijskih službenika u<br />
Olovu osnažuje i dolazak <strong>provincija</strong>la franjevačke<br />
provincije Bosne Srebrne i kardinala Vinka<br />
Puljića, nadbiskupa vrhbosanskoga. Inače, kardinal<br />
Puljića proglasio je početak svibanjskih<br />
pobožnosti za cijelu Vrhbosansku nadbiskupiju<br />
u olovskom svetištu i pokrenuo novu hodočasničku<br />
praksu u Olovu. Na euharistijskom slavlju<br />
1. svibnja 2010. sudjelovao je i olovski imam,<br />
Esad Pepić. Čuvar svetišta fra Gabrijel Tomić u<br />
pozdravnom govoru, zahvaljujući imamu za dolazak,<br />
pozdravio je i „ostale susjede muslimane<br />
koji su ovdje s nama i među nama. Vi ih ne poznajete<br />
ali ja ih znam. Hvala i svima njima koji<br />
su donijeli darove za našu proslavu.“<br />
Dijalog „odozdo“ i „odozgo“ križaju se komunikacijom<br />
između franjevaca i muslimanskih<br />
vjernika. Brojna su kazivanja o njihovu međusobnom<br />
komuniciranju i međusobnom pomaganju.<br />
Kao ilustracija može poslužiti tekst napisan<br />
ratne godine: “Komšija – paroče, nemojte biti<br />
zabrinuti i tako tužni. Ako ne dođu vaši vjernici,<br />
mi ćemo doći i napuniti Vašu crkvu na taj dan<br />
kao što i svake godine dolazimo na taj blagdan<br />
i budemo zajedno s Vašim vjernicima na Misi…<br />
Pa, ako dođu i Vaši još, bit će to bolje još. – jer<br />
i mi volimo Gospu. Tako nas uči i naša sveta<br />
knjiga Kur’an! … Prije glavne pučke mise u 11<br />
sati (točno pola sata prije!) dođe 10 muslimanki<br />
i dva muslimana u maskirnim-vojničkim odorama...<br />
i dođoše iz grada i “naši” vjernici. Njih:<br />
8!... Drugih hodočasnika s tradicionalnih raznih<br />
strana ne dođe nitko osim jedne hodočasnice iz<br />
Vijake: Janja Lekić. Došla ona bosonoga vjerna<br />
svom svakogodišnjem zavjetu Gospi Olovskoj”<br />
(Kronika 1992: 156).<br />
Tekst je napisao bivši upravitelj svetišta fra<br />
Berislav Kalfić, koji je pun riječi hvale prema<br />
olovskim muslimanima koji su se u ratnim godinama<br />
zauzimali za njegovu sigurnost. Ipak, tijekom<br />
rata vojnici Armije BiH opljačkali su kuću<br />
i maltretirali franjevce u svetištu. Fra Berislav je<br />
tijekom policijske istrage o ovom napadu upozoravao<br />
kako se ne radi o olovskim muslimanima<br />
nego onima iz drugih mjesta jer u Olovu<br />
franjevce nikada nije nazvao „pop“, kako su ga<br />
pljačkaši nazvali, nego imenom ili samo fratrom.<br />
Mnoga svjedočanstva olovskih muslimana govore<br />
o prijateljstvu s franjevcima od dolaska fra<br />
Luje Zloušića i početka obnove svetišta na čiji<br />
grob dolazi jedna muslimanka i moli i kaže: „Ja<br />
dođem na njegov grob, upalim svijeću i pomolim<br />
se na svoj način. On je za mene svetac.“<br />
U Olovu su muslimani, jedan muškarac i dvije<br />
žene, zvonili na crkvi tri puta dnevno za molitve<br />
Anđeo Gospodnji do elektrifikacije zvona,<br />
prije i tijekom posljednjeg rata kada god nije bilo<br />
električne energije. 5 Značenje i sigurnost koju<br />
4 Transkripti, video i foto dokumentacija vezana za<br />
istraživanja u Olovu pohranjena je u Samostanuduhovnom<br />
centru „Karmel sv. Ilije“ na Buškom<br />
jezeru, u okolici Tomislavgrada. 5 Zanimanje za olovsko svetište i pokrenula je priča<br />
159
Change language