Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

112
U listopadu 1919. general reda fra Bernardin
Klumper dozvolio je venecijanskim fratrima
otvaranje samostana u Puli. Na Novu godinu
1920. u Pulu dolaze prva trojica franjevaca, među
kojima je bio i fra Tito, i u iznajmljenoj Villi Mary
u blizini svetišta otvaraju hospicij. U ugovoru između
Porečke i pulske biskupije i otaca franjevaca
crkva Gospe od Milosti „stavlja se na raspolaganje
i ustupa na upotrebu rečenim redovnicima
tako da s njom mogu raspolagati u svemu i za
sve kao sa svojom redovničkom crkvom osim
prava vlasništva koje ostaje netaknuto u sadašnjem
obliku“, tj. u vlasništvu katedralne župe i
pulskog kaptola.
Na tragu Franjina naloga „ne živjeti samo
za sebe nego i drugima biti na korist“ franjevci
su već u proljeće 1920. u svom hospiciju otvorili
Sirotište sv. Antuna u kojem su bila smještena
dvojica sirotana. Sve veća potreba za udomljavanjem
siromašne djece koja su ostala bez roditelja
i skučenost prostora u „Villa Mary“ nagnali su
franjevce da potraže novi prostor za sirotište.
Rješenje je pronađeno u kupnji zapuštene kuće
zvane Stara bolnica, desno od današnje crkve sv.
Antuna. Kasnije je kupljen i okolni teren na kojem
je između 1929. i 1935. sagrađen samostan
i crkva sv. Antuna. Izgradnjom samostana i reprezentativne
crkve u centru grada, koja postaje
i župnom crkvom, kuća u Šijani gubi na svom
značenju.
Odlukom Pariške mirovne konferencije od
10. veljače 1947. najveći dio Istre sjedinjen je s
Hrvatskom (kasnije dodano „u Jugoslaviji“), što
će imati posljedice i na pripadnost franjevačkih
samostana u Istri (Pazin, Rovinj, Pula). Uprava
franjevačkog reda te samostane, do tada u sastavu
venecijanske provincije, stavlja pod upravu
Provincije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru.
Do 1970. u Šijani je boravio jedan franjevac kao
upravitelj svetišta. Od tada fratri iz samostana
sv. Antuna upravljaju svetištem.
Radovi i obnove
Kao što je spomenuto, današnja, „treća“ crkva
Majke Božje od Milosti sagrađena je 1886.
godine. Obred posvete obavio je porečko-pulski
biskup mons. Ivan Flapp. Na glavnom oltaru
nalazi se reljef Djevice Marije koja sjedi na prijestolju
i doji malog Isusa koji sjedi u majčinu
krilu. Radi se o motivu karakterističnu za XV. st.
iz čega se onda zaključuje da današnji Gospin lik
potječe iz XV. st. kada je i povijesno dokumentirano
postojanje tzv. „druge“ crkve u Šijani.
U svojoj 125 godina dugoj povijesti današnja
je crkva doživjela brojne dogradnje i preinake,
a svetište bilježi hodočasniče uspone i padove.
Jedan od najbolnijih događaja svakako je oskvrnuće
svetišta koje se zbilo u noći 12/13. kolovoza
1920. godine. Nepoznati su počinitelji provalili
u crkvu, otvorili svetohranište, razbacali hostije,
razbili stakleni okvir u kojem se nalazio Gospin
lik, ukrali dva ciborija, srebreni kalež i brojne
zavjetne darove. Blagdan Velike Gospe bio je u
znaku zadovoljštine za učinjeno svetogrđe. Od
prikupljenih milodara nabavljeno je sveto posuđe,
oko Gospina lika je od mesingane cijevi
izrađen gotički oval sa zrakama, a od drveta je
napravljeno pozlaćeno podnožje s anđelom koji
ga podržava. Tako poljepšan Marijin lik stavljen
je u nišu oltara s pozadinom od crvenog veluda.
Osim što je najamnina za Villu Mary bila
previsoka, fratri su se u njoj osjećali kao gosti i
prolaznici. Pošto su našli mjesto za siročad, osjećali
su potrebu jednog stalnog i dostojanstvenog
boravišta za sebe. Uskoro se i to ostvarilo. Kupili
GOSPA SINJSKA, kolovoz 2012.