Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
40<br />
Jakovljevu zdencu, dva desetljeća kasnije, susresti<br />
Samarijanku i preko nje objaviti da se pravi<br />
klanjaoci neće klanjati Ocu ni na Gerizimu ni u<br />
Jeruzalemu nego u duhu i istini (Iv 4). Prije završetka<br />
drugog hodočasničkog dana napušta se<br />
područja samarijskog gorja visokog oko 600 m<br />
i ulazi u nešto više Efrajimovo gorje i završava<br />
dolaskom na visoravan el-Luban. Tu je bilo starozavjetno<br />
mjesto Lebona (Suci 21,19). Kako i to<br />
mjesto ima izvor, i ono je prikladno za odmorište<br />
i prenoćište hodočasnika.<br />
Oko pet km jugoistočno od Lebone, po strani<br />
ceste, na 680 m visokom brežuljku ležao je biblijski<br />
Šilo. U njemu je u vrijeme sudaca stajao Šator<br />
saveza sa Zavjetnim kovčegom. U to vrijeme<br />
Šilo je bio vjersko i nacionalno središte dvanaest<br />
plemena sinova Izraelovih. Lako možemo zamisliti<br />
kako su Marija i Josip Dječaku pričali o tom<br />
svetištu i njegovoj slavi, o tomu kako je pobožna<br />
Hana u Šilu od Gospodina isprosila sina Samuela<br />
i kasnije ga posvetila Gospodinu (1 Sam 1).<br />
Treći dan hoda<br />
Hodočasnici su umorni. Noge im otežale. Ali<br />
oduševljeno nastavljaju hodati jer je nadomak<br />
cilj – sveti grad Jeruzalem i Hram, kuća Božja!<br />
Došavši u blizinu Betela, u kojem je nekad bilo<br />
Jahvino svetište, u daljini mogu vidjeti obrise<br />
Maslinske gore, a ona kao da pokazuje Jeruza-<br />
Prvi kontakt očiju s Jeruzalemom<br />
moguć je tek kad hodočasnik dođe<br />
do starog Benjaminova grada mjesta<br />
Beerot (hebr. bunar podzemne<br />
vode) u gibeonskom kraju, oko 14 km<br />
udaljenog od Jeruzalema<br />
lem i Hram, koji se nalaze u njezinu podnožju.<br />
Slično kao u naše vrijeme, kad umorni hodočasnik<br />
ugleda zvonik svetišta u koje se zaputio,<br />
noge ga same nose svetom cilju. Betel leži samo<br />
koji kilometar istočno od ceste. Pun je biblijskih<br />
uspomena. U blizini Betela Abraham podiže<br />
Gospodinu oltar. Tu se dijeli od nećaka Lota, koji<br />
je uzeo Jordansku dolinu. Kad je patrijarh Jakov<br />
bježao od brata Ezava, tu je u snu vidio ljestve<br />
koje su vodile do Neba. „Anđeli Božji po njima<br />
se penju i silaze“ (Post 28,12). Kad se probudio,<br />
Jakov je mjestu dao ime Bet-El (hebr.: Kuća Božja),<br />
a prije je mjestu bilo ime Luz.<br />
Prvi kontakt očiju s Jeruzalem moguć je tek<br />
kad hodočasnik dođe do starog Benjaminova<br />
grada mjesta Beerot (hebr. bunar podzemne vode)<br />
u gibeonskom kraju, oko 14 km udaljenog od<br />
Jeruzalema. Ustvari, Jeruzalem se tada mogao<br />
vidjeti tek s nedaleke 893 m visoke uzvisine Ras<br />
et-Tahune (arap.: Uzvisina uhoda). Ali, i odatle se<br />
vide samo vrhovi triju silnih Herodovih utvrda<br />
njegove palače, koje se nalaze na najvišoj, zapadnoj<br />
točki Jeruzalema. Hram ostaje još skriven<br />
očima hodočasnika. Danas je na tom brežuljku<br />
kršćansko naselje Ramalla. Malo muslimansko<br />
selo el-Bireh (arap. Zdenac), koje se nalazi na<br />
istočnom kraju Ramalle, čuva ime biblijskoga<br />
grada Beerota (Jš 9,17; 2 Sam 4,2).<br />
Kasniji su kršćanski hodočasnici, osobito<br />
u Srednjem vijeku, sa sjevera dolazili drugim<br />
putem te su prvi kontakt s Jeruzalemom imali<br />
s današnjeg brda en-Nebi Samwil (arap.: Prorok<br />
Samuel), kojeg su prozvali Brdo radovanja (lat.<br />
Mons gaudii). To je jedan od najviših vrhova u Judeji<br />
(895 m), smješten niti 10 km sjeverozapadno<br />
od Jeruzalema.<br />
Na hodočasničkom cilju<br />
Prvi stvarni susret hodočasnika s Jeruzalemom,<br />
onih koji dolaze sa sjevera, jest s brda Skopus<br />
(grč.: Vidikovac), koji se nalazi dva km sjeveroistočno<br />
od grada, a sjeverni je kraj Maslinske<br />
gore. Za Flavija to je Uzvisina uhoda (aram.<br />
Safin, arap. Ras el-Mešerif). Kako je to brdo 70 m<br />
više od Jeruzalema, hodočasniku pruža nezaboravan<br />
pogled na Hram i cijeli grad.<br />
Predočimo sebi dječaka Isusa koji s te visine<br />
promatra grad. Pogled najprije leti na veličanstveno,<br />
tek dovršeno zdanje Hramskog trga s<br />
Hramom u sredini, nad Abrahamovom stijenom.<br />
Sve je to dao podići silnik, tiranin i ubojica<br />
Herod, samo da bi se dopao Židovima i prikrio<br />
svoje pogansko podrijetlo. Ispred Hrama je oltar.<br />
Oko njega se izlijeva krv žrtvenih životinja.<br />
S njega se diže silan dim izgorenog mesa žrtava,<br />
koje se u vrijeme blagdana danomice prinose za<br />
oproštenje grijeha naroda. Promatrajući te obrede<br />
bez srca, vjere i ljubavi sjeti se Isus riječi Izaije<br />
proroka: „Ovaj me narod usnama časti, a srce mu<br />
je daleko od mene“ (Mk 7,6). Vidi kako će on dva<br />
GOSPA SINJSKA, kolovoz 2012.