Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
GOSPA SINJSKA, kolovoz 2012.<br />
zati da je o. Marković jedan od najvećih apostola<br />
sinjskoga svetišta, njegov duhovni stup na čijim<br />
se temeljima razvija i današnji duhovni rad u toj<br />
duhovnoj oazi naše Domovine.<br />
Kako je prvo izdanje Gospe Sinjske<br />
bilo brzo iscrpljeno, priredio je drugo<br />
1899. i posvetio ga fra Šimunu<br />
Milinoviću, dukljansko-barskom<br />
nadbiskupu, u znak štovanja i<br />
odanosti. U njoj je napustio ikavicu<br />
kao anakronizam i tiskao je u<br />
književnoj ijekavici.<br />
Slavna i čudotvorna Gospina slika koja se u<br />
Sinju štuje oko sebe širi nadu i pouzdanje, jer je<br />
ona majka i dika cijeloga našega roda. Njezinu<br />
majčinsku pomoć vjerni puk doživljava i svjedoči<br />
svojim molitvama, a još više nastoji da je<br />
nasljeduje u krepostima. Njegova ljubav prema<br />
Mariji i opis udijeljenih milosti pojedincima po<br />
Marijinu zagovoru doprinosile su širenju pobožnosti<br />
prema Gospi pa sam naglašava: „To je<br />
dalo povoda ovoj knjižici (…) da svoju harnost<br />
prama milostivoj Gospi Sinjskoj iskažemo, zatim<br />
na volju učinismo njezinim bogoljubnicima;<br />
a time opet, koliko je u maloj našoj snazi, njezinu<br />
čast i poštenje proslavimo.“ Povijesni dio knjige<br />
napisan je na temelju arhivskih podataka. Resi<br />
je lagan stil iz kojeg zrače velika ljubav i profinjena<br />
čuvstva prema Mariji. Uz glavne povijesne<br />
datosti o svetoj prilici isprepleteni su i događaji<br />
iz povijesti Cetinske krajine. Pišući o milostima<br />
Gospe Sinjske, želio je doznati što i kako ih doživljavaju<br />
vjernici. Zato je pozvao župnike Cetinske<br />
krajine i susjedne Zagore da mu pošalju<br />
podatke o milostima koje su vjernici dobili Gospinim<br />
zagovorom. Župnici su mu se veoma dobro<br />
odazvali te je dobio mnoge odgovore koje je<br />
sabrao i tiskao u drugom dijelu Gospe Sinjske. Iz<br />
toga se dobro vidi koliko je Marija udijelila milosti<br />
i darova mnogim vjernicima koji su joj se<br />
iskreno utjecali i vjerno je zazivali, proseći njezinu<br />
pomoć i zaštitu.<br />
Kako je Sinj 1887. slavio veliku 200. obljetnicu<br />
dolaska franjevaca s narodom iz Rame, prikladno<br />
je nastalo Markovićevo djelo Sinj i njegovo<br />
slavlje 1887. On je bio jedan od organizatora toga<br />
slavlja, a nezaboravna uspomena svih događanja<br />
ostala je zapisana u njegovoj knjizi. On je opisao<br />
povijest Sinja i Gospe Sinjske, naročito kako<br />
je pralik Majke od Milosti Čudotvorne Gospe<br />
Sinjske došao u Sinj i što on znači za Sinj i širu<br />
javnost. „Ta se slava pretvorila u trijumf Čudotvorne<br />
Gospe Sinjske.“ Sinjani su oduševljenjem<br />
i sjajem proslavili 200. obljetnicu tog velikog događaja.<br />
Svečanosti su trajale više dana. Radost i<br />
veselje cetinskoga puka pokazalo je svu ljubav<br />
prema Mariji a i svome gradu; sve je bilo uzorno,<br />
mirno i skladno, čemu su se divili svi hodočasnici,<br />
domaći i strani. Osim što je to slavlje bilo<br />
vjersko, ono je postalo znamenitim kulturnim<br />
događajem u povijesti Sinja i Cetinske krajine.<br />
Iako je Gospina slika najprije donesena u<br />
Split, nakon, malo vremena, opet se povratila u<br />
Sinj i narod ju je prozvao <strong>Gospa</strong> <strong>Sinjska</strong>. Takva je<br />
ostala do danas. Ona je najveće blago Sinja, „njegova<br />
vječna slava, njegov štit i utočište“.<br />
Fra Ivan je ljubio rodni Sinj i njegove ljude.<br />
Zbog njegove ljubavi za nj je s pravom izrečen<br />
sud: „Bio je sa svakim ljubezan, svakomu pristupačan:<br />
i učenjak i prostak, svak je kod njega našao<br />
lijepu riječ i mudar savjet“ (Petrov). On je ponosan<br />
što je „u Sinju draga <strong>Gospa</strong> odabrala sebi<br />
malo svetište…“ Koliko ga je Sinj cijenio pokazao<br />
je i njegov sprovod koji je bio veličanstven.<br />
Čitav se Sinj okupio da isprati svoga dičnoga<br />
sina, sveta i učena franjevca, na groblje sv. Frane<br />
sa suzom na oku i s uvjerenjem da je toga dana<br />
dobio u nebu svoga zaštitnika. Od njegove smrti<br />
prošlo je 100 godina i dok se mnogi ljudi i događaji<br />
zaboravljaju, ime se fra Ivana Markovića<br />
ne zaboravlja. Njemu je odavna posvećena jedna<br />
ulica, a još je važnije što je on neizbrisivo utisnut<br />
u srca Sinjana koji cijene njegovu učenost, a još<br />
više ljubav prema rodnom gradu i dobrotu koja<br />
još i danas govori iz njegova lika preko njegovih<br />
djela.<br />
Zaključit ćemo ove retke ocjenom njegova<br />
značaja: „O. Marković uvijek i svagdje se pokazao<br />
zborom i tvorom velik umnik, rijetki značaj,<br />
svećenik po duhu Božjem, redovnik po srcu asiškog<br />
ubogara: on je bio uvijek u svim svojim odlukama<br />
stalan, u riječi slobodan, u misli bistar, u<br />
duhu snažan i poletan; nu, za to uvijek skroman<br />
i tih, uvijek dobar i ljubezan. Ljubio je istinu i<br />
pravicu svom veličinom visokoga duha, svim<br />
osjećajima blagorodnog srca svoga“ (Mišura).<br />
119
Change language