Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

168
budu govorili da im je bilo lijepo. Cilj hodočašća
naime nije bezbrižno i lijepo provesti to vrijeme
nego otkriti ono Jedino lijepo. Najljepše. Otkriti
i ‘susresti’ Boga u hodočasničkoj zajednici i u
svom srcu. A puno je prigoda na hodočašću u Sv.
Zemlju da im voditelj ponudi i približi upravo to
jedino Lijepo: Neizmjernu i Vječnu Ljubav, koja
daje smisao ljudskoj radosti i patnji, radu i odmoru,
životu i smrti. I hodočašću!
Sv. Franjo Asiški je, uz Isusovo božanstvo,
svojom jednostavnošću ‘otkrio’ i nježnom ljubavlju
častio Isusa koji je rođen, odrastao, propovijedao,
bio raspet i umro kao čovjek. I onda
uskrsnuo u slavi i uzišao na Nebo. Franjo je zato
volio sve što je s njim kao čovjekom povezano:
njegovu Majku, kraj u kojem je rođen i živio,
mjesta gdje je propovijedao, umro i uskrsnuo.
Upravo u to ime on je god. 1223. uveo božićne
jaslice u kršćansku pobožnost. Više je puta pokušavao
i hodočastiti u Svetu zemlju. Svoju ljubav
prema Isusu i svetim mjestima prenio je i na
svoju duhovnu djecu – franjevce, kojima je 1342.
papa Klement VI. povjerio sveta mjesta na čuvanje.
Zato oni i jesu čuvari svetih mjesta u Svetoj
zemlji. Zato bi franjevci trebali biti i najprikladniji
voditelji hodočašća u Sv. Zemlju. Ali samo
ukoliko su barem donekle slični Franji u njegovoj
ljubavi za Isusa.
I danas su, Bogu hvala, mnogi koji, slično kao
sv. Franjo, nježno vole sve ono što je povezano
s Isusom čovjekom te zato i hodočaste u Svetu
zemlju i prate hodočašće. No, valja se sjetiti da je
sv. Franjo svakodnevno častio Isusa živoga uvijek
nazočna u Euharistiji. To je ‘put’ i ‘smjerokaz’
voditelju hodočašća: najprije sam otkriti Isusa živoga,
utjelovljena u posvećenom Kruhu i Riječi, i
trajno nazočna među nama i u našim srcima, pa
ga tek onda ‘pokazivati’ drugima.
Završimo ovaj dio: Poseban je Božji dar hodočastiti
u Isusovu domovinu, u vjeri hoditi njegovim
stopama. I od srca preporučamo takvo
hodočašće. Ali se ni oni koji nemaju tu milost
ne trebaju previše žalostiti, ta Isus – živ-živcat,
u onom posvećenom Kruhu – prebiva s nama,
u našim crkvama. Možemo se s njim družiti kad
god to poželimo. A oni čista srca – jednako kao i
u Svetoj zemlji – mogu ga srcem i ljubavlju prepoznati
i neizmjerno se radovati susretu i druženju
s Njim.
Neki Božji tragovi sačuvani
za nas i naše vrijeme
Nazaret je mjesto gdje se Nebo neraskidivo
vezalo sa Zemljom. Tu je Riječ tijelom postala
i nastanila se među nama, poslije nego je čisto
Marijino srce prepoznalo i prihvatilo Božju nakanu
da pokaže svoju neizmjernu ljubav za svakoga
od nas, ma kakvi i ma gdje bili. Tu je Isus
odrastao u ljubavi do punine vremena, do svoje
zrelosti. Odatle je pošao razglasiti da su svi ljudi
djeca Božja vrijedna Božje ljubavi.
Tu hodočasnik može vidjeti i u velebnoj bazilici
pohoditi Spilju naviještenja i Spomen-crkvu
Isusove othrane te se zaustaviti, sabrati i moliti.
Betlehem je mjesto gdje je dječačić Isus napustio
sigurnost i toplinu krila Djevice Majke i
uputio se u život kako bi dovršio svoje poslanje:
sve ljude privesti njihovu cilju – Bogu, njegovu
i našem Ocu. Tu je doživio i prvo odbacivanje i
prijetnju smrću pa je morao u progonstvo, ali se
nije pokolebao u svojoj ljubavi za sve ljude – ljubljenu
djecu Božju.
Tu hodočasnik, u ‘najstarijoj’ bazilici na svijetu,
može vidjeti Spilju rođenja, tu zastati i moliti
se. Može vidjeti i grobove onih svetih koji su tu
pokornički živjeli.
Jordan je rijeka u kojoj je Ivan ‘krštavao’. Tu je
on ‘krstio’ i Isusa, koji je odatle započeo navještaj
Radosne vijesti, da nas Bog ljubi više nego mi
sami sebe. Tu ga je Otac potvrdio za Ljubljenog
Sina.
Na tom mjestu hodočasnik ima prigodu i
sam ‘ući’ u tu istu rijeku i dopustiti da ga se polije
tom vodom za vlastito obraćenje i obnovu
krsnih obećanja.
Kafarnaum je mjesto koje je postalo Isusov
drugi zavičaj, ‘njegov grad’. Tu je Isus mnoge
ozdravio i pozvao petoricu svojih odabranika –
apostola. Tu je najavio čudo svoje ljubavi, istinu
da će ostati među nam u Kruhu, koji ćemo mi
sami posvećivati; da je on Kruh živi koji ćemo
blagovati da bismo zauvijek živjeli.
Tu hodočasnik može vidjeti ne samo ostatke
naselja i sinagoge iz Isusova vremena,već i
tragove Petrove ‘kuće’ gdje je i Isus živio. I tu u
duhu biti s Njim.
Genezaretsko jezero je isto onda i sada. I brda
koja ga okružuju. Uokolo toga dragocjenoga je-
GOSPA SINJSKA, kolovoz 2012.