Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

136
će kasnije nastaviti Teodozije II. (poslije 444.) i
car Justinijan (527.-565.). 6 Origen je putavao u
Palestinu da upozna tamošnje Crkve kao što je
iz istih razloga nešto ranije putovao u Rim, 7 a
Melito iz Sarada putovao je da se upozna s opsegom
starozavjetnog kanona i njegovim točnim
slijedom. 8 Dakle, njih i ne možemo ubrojiti u hodočasnike.
Oni su putovali u Palestinu iz znanstvenih
razloga. Biskup pak Aleksandar iz Kapadocije
putuje u Svetu Zemlju da tamo moli. 9
Poslije velike promjene koja je došla s carem
Konstantinom o hodočašćenju u Svetu Zemlju
ne moramo se prepuštati nagađanjima jer o tome
imamo brojne izvještaje. Neki su ih hodočasnici
pisali sami kao što je Hodočasnik iz Bordeauxa
– Peregrinator Burdigalensis (333.), 10 redovnica
Eterija (400.) 11 i hodočasnik iz Piacenze (570.). 12
Neke su hodočasničke izvještaje pisali drugi na
osnovi informacija hodočasnika, kao što je opat
Adomnanus pisao izvještaj na temelju informacija
hodočasnika biskupa Arkulfa (680.) 13 ili kao
što je Jeronim napisao 404. godine uspomene o
hodočašćenju Paule i njezine kćeri Eustohije kojima
je i sam bio suputnik. 14 Pored tih izvještaja
postoje i izvještaji o hodočasničkim odredištima
6 H. Donner, Pilgerschaft ins heilige Land, Katholisches
Bibelwerk (Die aeltesten Berichte christicher
Palaestinapilger 4.-7. Jahrhundert), Stuttgart, 1979.,
str. 28-30. Donnerov naslov sadrži opširan uvod
njemačkom prijevodu 8 hodočasničkih itinerarija,
uvod za svaki pojedini itinerarij i njihov prijevod.
Referiranje na itinerarije dalje će se navoditi pod
imenom priređivača Donnera. Usp. Također H.
Koetting, Christliche Wahlfart, LThK 10, Herder,
Freibur im Breisgau, 1986., str. 943.
7 J. Quasten, Patrologia I (tal. prijevod N. Beghin),
Marietti, 1983., str. 315-316.
8 Donner, n.d., str. 28.
9 Isto
10 Isto, n.d., str. 44-68.
11 Isto, str. 82-136. U rukopisima Eterijina izvještaja
njezino se ime piše različito: Eterija, Egerija, Heterija
Euherija, Heierija. Donner se odlučio za ime
Eterija, usp. str. 72. U Donnerovu prijevodu nije
donesen i onaj dragocjeni Eterijin opis jeruzalemske
liturgije, ali ga imamo na hrvatskom jeziku i
prijevodu M. Mandaca, Egerija – Putopis, Služba
Božja, Makarska 1999.
12 Donner, n.d., 259-314.
13 Isto, str. 332-421.
14 Isto, str. 146-170.
nastali na temelju znanja, istraživanja njihovih
autora i izvještaja hodočasnika. Oni su u neku
ruku hodočasnički vodiči. Danas bi rekli turistički
vodiči. U tu se skupinu svrstava Eucherii quae
fertur de situ Hierusolimae epistula ad Faustum presbyterum
(444.), 15 opis Svete Zemlje arhiđakona
Teodozija (Theodosii de situ terrae sancte) (530.) 16 i
Jeruzalemski brevijar (Breviarius de Hierosolyma)
(550.). 17
Navedena izvješća i itinerari obiluju dragocjenim
informacijama o stanju mjesta svete geografije
– biblijskih mjesta – i o stanju kršćanskih
zajednica u posjećenim mjestima u vrijeme njihova
nastanka. Ovdje se ograničavamo samo na
one informacije koje se odnose na hodočašćenje:
tehničku realizaciju hodočašća, hodočasnička
odredišta i njihov sadržaj, hodočasničke prakse,
motive i kritiku hodočašćenja.
2. Putovi, putovanja i boravišta
Rimsko carstvo od 2. stoljeća uživa rezultate
svojih pobjeda. Blagostanje je primjetno na svakom
koraku. Pax romana vlada od Rajne i Rone
do Eufrata i Tigrisa. Trgovina i premještanje
rimskih legija utjecale su na izgradnju kopnenih
putova i pomorske mreže. Glavne su prometnice
bile pod vojnom zaštitom. Sredozemlje je pomorskom
mrežom povezivalo brojne provincije
Carstava. Za jednog je trgovca zabilježeno da
je 72 puta putovao iz Frigije u Rim trgovačkim
poslovima. Neki su brodovi vozili preko tisuću
tona žita iz Egipta u Rim, a drugi su vozili po
600 putnika. Na tom kozmopolitskom brodu
našao se i poneki kršćanski misionar ili putnik
u Svetu Zemlju. Kopnom se putovalo sporije i
nesigurnije jahanjem na mulama, magarcima ili
konjima, a siromašni su putovali pješice. Putnici
su imali karte s označenim postajama i udaljenostima
za zamjenu konja (mutatio) ili za prenoćište
(mansio). 18 Hodočasnici su najvećim dijelom
putovali kopnenim putem kako bi posjetili što
više znamenitih mjesta.
15 Isto, str. 176-189.
16 Isto, str. 199-225
17 Isto, str. 232-239
18 A.G. Hamman, Svagdanji život prvih kršćana, Svijetla
točka, Zagreb, 1983., 24-37.
GOSPA SINJSKA, kolovoz 2012.