Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
100<br />
Najprije su 1684. godine samostalno pokušali<br />
krajišnici. Naime, u rujnu se u Zadru, pod općim<br />
providurom Domenicom Mocenigom (1684.), sastalo<br />
ratno vijeće na kojem je prihvaćen prijedlog<br />
glavnog zapovjednika, Grimaldija, da se najprije<br />
krene na Sinj. Glavari su se oslanjali na riječi<br />
puštenog zarobljenika, Splićanina Ivana Kračića,<br />
da Sinj čuva samo 70 sejmena (pripadnici turske<br />
janjičarske pješadije) i 200 preplašenih nenaoružanih<br />
građana. Međutim, opći providur Pietro<br />
Valier (1685.-1686.) nije bio previše oduševljen.<br />
Mlečani se naposljetku uopće nisu usudili krenuti<br />
u vojnu akciju te su je domaći vojnici odlučili<br />
poduzeti sami. Iz kliške tvrđave, pod zapovjedništvom<br />
Alvisea Marcella, uzeli su jedan<br />
top, jedan mužar te nešto praha i olova. Putujući<br />
noću, dana 21. listopada stigli su pod Sinj. Grupa<br />
vojnika izazvala je posadu tako da su neki izišli<br />
iz tvrđave, pa je nastala kraća borba u kojoj su<br />
poginula dvojica krajišnika. Na to je Stojan Janković<br />
(1635.-1687.), „capo principale di Morlacchi“<br />
(„glavni vođa Morlaka“) s 200 konjanika navalio<br />
na tvrđavu, a turski su se vojnici povukli. Ipak,<br />
bojeći se vojne pomoći Osmanlijama iz Livna,<br />
krajišnici su se već sutradan povukli, a sam je<br />
Valier obavijestio mletačku vladu o neuspjehu.<br />
Idućeg je proljeća Marin Michieli (1685-1686),<br />
izvanredni mletački providur, stigao u Cetinsku<br />
krajinu sa 7.000 vojnika, uključujući i krajiške<br />
postrojbe. Došavši osobno pod grad, Michieli je<br />
započeo napadati 1. travnja 1685. godine, a pridružila<br />
mu se i vojska providura Pietra Valiera<br />
(1.500 pješaka, nekoliko četa konjanika i 3.000<br />
dalmatinskih krajišnika), okupljena pod Klisom.<br />
Napad je potrajao sedam dana, ali ostao je bezuspješan<br />
jer je Turcima u pomoć stigla vojska<br />
koju su bili skupili bosanski i hercegovački paše.<br />
Prema fra Ivanu Markoviću, tu vojsku činilo je<br />
10.000 ljudi, dok Martin Vrgoč piše da ih je bilo<br />
upola manje. U svakom slučaju, Valier je pred<br />
tursku vojsku poslao harambašu Nikolu Žanka,<br />
koji je udario na turski logor iznad Hana. Međutim,<br />
pokolebani brojnošću i snagom osmalijske<br />
vojske, borci su napustili svoje položaje, pa<br />
je preplašeni Valier morao uzmaknuti. Sutradan<br />
su Turci prešli Cetinu i razbili Valierovu vojsku,<br />
koja je ostavila na polju više od 300 mrtvih vojnika.<br />
Poneseni takvim razvojem događaja, Turci<br />
su krenuli prema Klisu i upali u Splitsko polje.<br />
Ali upravo kada se činilo da je prevaga na turskoj<br />
strani, Hrvati, optuženi od Venecijanaca za<br />
kukavičluk, prikupili su svoje snage i krenuli se<br />
braniti. Odbijen je turski napad na Duare, što je<br />
iskoristio Stojan Janković koji je upao u Bosnu i<br />
Hercegovinu, gdje su domaće dobrovoljne formacije<br />
na turskom teritoriju porušile nekoliko<br />
kula te opljačkale taj kraj.<br />
Zbog poraza kod Sinja, mletačka vlada je<br />
smijenila Valiera prije uobičajenog roka od dvije<br />
godine i za općeg providura poslala u Dalmaciju<br />
Girolama Cornara (1686-1689). Novi je<br />
providur također htio okušati bojnu sreću pod<br />
Sinjem, čijim bi osvojenjem osigurao Klis, ali i<br />
cjelu Dalmaciju. U jednom dokumentu iz Tajnog<br />
vatikanskog arhiva stoji da je započeo skupljati<br />
vojsku Morlaka i drugih plaćenika u Splitu. Potom<br />
je uredio artiljeriju i sakupio vojsku od 2.000<br />
redovitih vojnika, 1.000 galijota, 3.000 krajišnika<br />
i 600 plaćenika-konjanika. Uoči pokreta, providur<br />
je u Sinj poslao dva izaslanika da od sinjskog<br />
zapovjednika Omer-age zatraže predaju<br />
tvrđave, ali Turci su odgovorili da se ne boje jer<br />
očekuju pomoć iz Hercegovine. Nakon njihova<br />
povratka s ovakvim izvješćem, 19. rujna vojska<br />
se uputila prema Sinju, prethodno primivši blagoslov<br />
splitskog nadbiskupa Stjepana I. Cosmija<br />
(1629.-1707.).<br />
Mletačka vojska osvanula je pod Sinjem 25.<br />
rujna 1686. godine. Prema slici iz tog vremena,<br />
glavni je logor bio smješten u blizini današnjih<br />
Vučkovića kuća. Serdar Stojan Janković i don<br />
Ivan Filipović Grčić (1660.-1715.) okupili su ljude<br />
koji su krenuli preoteti grad iz neprijateljskih<br />
ruku. Jankoviću je pošlo za rukom čak i da zarobi<br />
ženu i sina sinjskog paše. Ovako fra Josip Soldo<br />
opisuje kraj bitke: „Nakon tri dana napada,<br />
pješadija se učvrstila na Korlatu gdje se ukopala.<br />
[...] Teškim udarcima nedaleko od vratiju dana<br />
28. rujna probijen je zid i plaćenici su oko 20 sati<br />
Zbog napada na pogranična<br />
područja turske su se vlasti iskaljivale<br />
na narodu i posebno svećenstvu,<br />
smatrajući ga nosiocem nemira, zbog<br />
čega su fratri iz ramskog samostana<br />
odlučili prijeći u Sinjsku krajinu. Poslije<br />
odlaska iz Rame franjevci su zapalili<br />
samostan, a po tradiciji to je učinio<br />
sam gvardijan fra Stipan Matić, kako<br />
ga neprijatelj ne bi iskoristio za sebe.<br />
GOSPA SINJSKA, kolovoz 2012.
Change language