Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
GOSPA SINJSKA, kolovoz 2012.<br />
Zato je u ovom našem vremenu tranzicije i<br />
velike mobilnosti zadaća teologa i pastoralnih<br />
radnika pripomoći vjernicima da njihova hodočašća<br />
ne postanu lutanja, duhovne odiseje,<br />
pri kojima se ništa stvarno ne mijenja, i ljudi<br />
se vraćaju kućama s jednim pobožnim doživljajem<br />
više, i poslije kojega jedva čekaju kamo<br />
će se iznova zaputiti. I današnji su hodočasnici<br />
pred važnim pitanjem: Kako od svoga hodočašća<br />
napraviti abrahamski put vjere i onda kada<br />
ono ostaje samo unutarnje hodočašće, kada dakle<br />
nemamo priliku, ni vremena ni novca, da fizički<br />
hodočastimo? I današnji su hodočasnici pred<br />
Isusovim odgovorom Samarijanki da će se pravi<br />
klanjaoci klanjati Bogu ne na ovom ili onom mjestu,<br />
nego u duhu i istini (Iv 4,23-24). I današnji su<br />
hodočasnici pred pitanjem hoće li ostati u ugodnosti<br />
taborskoga, molitveno-kontemplativnoga<br />
svjetla i druženja s proslavljenim Isusom ili će<br />
se uputiti u neugodnost praktičnoga svjedočenja<br />
svoje vjere u svakodnevnici i možda završiti u<br />
krajnje „profanom“ mjestu svoga društva i svijeta,<br />
raspeti u samoći na vlastitoj Golgoti…<br />
I budući će se hodočasnik pitati kako izići iz<br />
status quo, iz starih navika, kako se osposobiti za<br />
krivnju i pokajanje nad prošlim grešnim životom,<br />
kako se osposobiti za obraćenje, za doista novi<br />
odnos s ljudima, s bližnjima, s Bogom i sobom<br />
samim, kako mijenjati zle strukture u svojoj sredini,<br />
Crkvi, društvu i svijetu. Pred pastoralnim<br />
radnicima uvijek je najvažnije pitanje koje određuje<br />
njihovu teološku refleksiju i praksu: može li<br />
se i kako hodočasničko vrijeme, iskustvo svetoga<br />
s hodočašća, transponirati u svakodnevnicu ili će<br />
se redovno vrijeme prepustiti „svijetu“, a svoju<br />
svakodnevicu izuzeti iz Božjega plana, proglasiti<br />
je nepromjenjivom nužnošću od koje se samo<br />
može „pobjeći“? Može li se odgovorno djelovati<br />
iz vjere i kada se na hodočasničkom putu i mjestu<br />
nisu doživjela iznimna iskustva? Jesu li, na<br />
koncu, hodočašća samo ljudska potreba da se<br />
lokalizira sveto i da se regionalizira Boga? Nije<br />
li Bog već ovdje gdje sam sada? Ne odnosi li se<br />
Isusov zahtjev za obraćenjem i uspostavom Božjega<br />
kraljevstva, novih odnosa među ljudima,<br />
upravo na ovu moju konkretnu, aktualnu situaciju<br />
i sadašnje odnose s najbližima? Može li se ta<br />
poruka čuti na našim hodočasničkim mjestima i<br />
ostvariti u svakodnevnici?<br />
151
Change language