Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
GOSPA SINJSKA, kolovoz 2012.<br />
su ga obasipali ljudi njegova vremena i kada bi<br />
već napokon pronašao pravi odgovor, shvatio<br />
bi da je Engleska već otkrivena. Shvatio je da su<br />
pitanja na koja je tražio odgovore odavno postavljena<br />
i odavno odgovorena, iako se uvijek<br />
nanovo ista pitanja postavljaju. Sve je već učinjeno.<br />
Ono što je zamijetio jest zaborav kako pitanja<br />
tako i odgovora. Pitanja postavljaju ljudi svakog<br />
vremena – jer bez pitanja ne bismo bili ljudi, ili<br />
bismo bili manje ljudi nego što to s pitanjima jesmo<br />
– a odgovor je samo jedan; a sve odgovore<br />
posjeduje (ili jest) kršćanstvo.<br />
Tako, u poredbi junaka koji je otkrio već otkrivenu<br />
Englesku i čovjeka koji nudi odgovore<br />
na već odgovorena pitanja postoji jako mnogo<br />
sličnosti. I junak koji želi otkriti nešto novo i čovjek<br />
koji želi ponuditi novi odgovor, a koji je već<br />
odgovoren, obojica pate od zaborava i obojica<br />
žele nešto sasvim novo. Jedino koje u sebi pomiruje<br />
staro i novo jest kršćanstvo koje je kao takvo<br />
sveukupnost i sveobuhvatnost povijesti zaborava<br />
uz iznimno pamćenje milosti. Ono što proces<br />
emancipacije, ili pak zahtjev sekularizacije, ne<br />
vide (zaboravljaju) jest da više nema ustaljenih<br />
diskriminacijskih podjela na muško-žensko, rob-<br />
slobodan, ili pak Grk-Židov, nego da smo svi<br />
jedno u Jednome koji je Glava svoga Tijela, kao<br />
ni to da već odavno postoji zahtjev koji od nas<br />
traži da dadnemo caru carevo, a Bogu Božije!<br />
Na kraju bih izrazio svoje čuđenje nad zaboravom<br />
koji nas oslobađa kontinuiteta (konzervatizma)<br />
i koji čini da uvijek krećemo ispočetka<br />
(a upravo činjenica da čovječanstvo ne mora<br />
ići ispočetka omogućuje njegov razvoj i napredak),<br />
a koji ujedno zaboravlja da je zaboravio, pa<br />
tako stoji nepokretan na pokretnim stepenicama<br />
dopuštajući da njime ravna slučajnost ili pak<br />
ograničenost prostora i vremena gibanja samih<br />
pokretnih stepenica, koje same stoje na mjestu.<br />
Ono što mi to čuđenje omogućuje jest korak<br />
izvan takvog koncepta stvarnosti pokretnih stepenica<br />
jer postoji nešto što te stepenice pokreće<br />
i što je izvan njih kamo mogu zakoračiti. Jedini<br />
je problem u tome slučaju činjenica što bi taj moj<br />
korak morao biti beskonačan te kao takav zahtjeva<br />
ono nemoguće, zahtijeva čudo. No, s druge<br />
strane, tog čuđenja uopće ne bi ni bilo da sam<br />
ne vjerujem u mogućnost čuda, kao što smo već<br />
vidjeli.<br />
55
Change language