Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
GOSPA SINJSKA, kolovoz 2012.<br />
postavljene kao što su na razinama središnjih državnih<br />
ideologija i službenih vjerskih ortodoksija.<br />
Državni i vjerski centri uvijek naglašavaju<br />
nepromjenjivost i neprodornost barijere koja je<br />
uglavnom skovana od religijskih elemenata i nastoje<br />
očuvati ovu podjelu dok u svakodnevnom<br />
životu granica je oblast interakcije i razmjene<br />
prije nego podjele (Duijzings 2005: 27).<br />
Primjeri otpora općem javnom diskursu unutar<br />
malih sredina manje su poznati i „u odnosu<br />
na Historiju (najčešće sinonim za klanje, rušenje,<br />
masovno ludilo ideologija) ovo jesu manifestacije<br />
niskoga intenziteta. One su međutim, neuništive<br />
i neumorne: nikada ne prestaju plesti i<br />
tkati osnovu one drukčije historije ljudi – historije<br />
dijaloga, komunikacije, susreta i razmjene.<br />
Obilježena nesretnim podjelama, koje bi neki<br />
htjeli proglasiti fatumom, neizbježnošću, Bosna<br />
ima i revitalizirajuća iskustva ove drukčije povijesti“<br />
(Lovrenović 2002: 125-128). Lovrenović će<br />
primjere dijaloga i suradnje nazvati „alternativnom<br />
bosanskom poviješću“ i među tri primjera,<br />
kojima dokazuje povijest dijaloga i komunikacije<br />
između pripadnika triju etničkih i religijskih<br />
skupina u BiH i tijekom ratnih sukoba, uvrstiti i<br />
odnose muslimana prema olovskom svetištu.<br />
„Alternativna bosanska povijest“ svoj izričaj<br />
ima i na primjerima drugih međureligijskih hodočasničkih<br />
mjesta u kojima religiozni ljudi tragaju<br />
za Svetim locirajući ga u duhovno privlačnom<br />
posvećenom mjestu. Iako je granica svetišta<br />
u Olovu stvarna i simbolička, muslimani tijekom<br />
misnog slavlja ostaju s vanjske strane ograde oko<br />
crkve, propusnost ograde ne sprječava utjecaj<br />
Svetoga na pojedinca s druge strane avlije. Kratkotrajnost<br />
hodočašća i časovita razmjena zajedničkih<br />
iskustva Svetoga utječu na percepciju života<br />
u „bosanskom trokutu“ i traju dugo. Susreti<br />
s drugima i drugačijima, s jedne strane, osnažuju<br />
religijski i etnički identitet, s druge strane, istovremeno<br />
osposobljavaju za prihvaćanje drugoga<br />
i drugačijega dopuštajući mu da bude onakav<br />
kakav želi.<br />
To potvrđuju i sudionici ekumenskih i međureligijskih<br />
susreta ističući da im je susret s pripadnicima<br />
drugih religija i konfesija pomagao u<br />
jačanju svijesti o svome religijskom i etničkom<br />
identitetu, ali ih je i osposobio za bolje razumijevanje<br />
drugih i drugačijih. Mato Zovkić, sarajevski<br />
svećenik, profesor biblijske teologije i jedan<br />
od najboljih suvremenih teologa na području<br />
ekumenizma i međureligijskog dijaloga u Bosni<br />
i Hercegovini, iz iskustva susreta s muslimanima,<br />
židovima i pravoslavnima na raznim skupovima<br />
ističe zahvalnost što je „prilikom ovih susreta<br />
postajao svjesniji svoje katoličke i hrvatske<br />
duhovne baštine te sposobniji s pažnjom pratiti<br />
vjernička izlaganja drugih i drugačijih i susretati<br />
se s njima“ (Zovkić 1998: 12). Pri tom stavu ostao<br />
je i desetak godina kasnije kada je u obliku memoara<br />
iznio svoje doživljaje susreta s pravoslavcima,<br />
muslimanima, protestantima, židovima i<br />
pripadnicima drugih religija (Zovkić 2010).<br />
Dijalog religioznog iskustva je jedna od razina<br />
međuodnosa u mikrosvijetu Olova u čijem<br />
središtu stoji Sveto locirano, poosobljeno u liku<br />
Marije. Kontekst dijaloga života i djela na obje<br />
razine „dijalog odozgo“ i „dijalog odozdo“ obuhvaća<br />
prijateljske odnose, međusobna pomaganja<br />
i zajednička druženja. Interakcije katolika i<br />
muslimana izvan svetišta su u stalnim ili privremenim<br />
ugostiteljskim objektima tijekom trajanja<br />
hodočašća. Vlasnici ovih objekata su muslimani.<br />
Ranije su bili i drugi trgovinski kontakti kada su<br />
muslimanska djeca usput prodavala vodu hodočasnicima.<br />
U dijalogu djela osobito u izvanrednim<br />
okolnostima posljednjega rata bio je privremeni<br />
boravak olovskih muslimana u hrvatskim<br />
selima okolice Vareša. Tamo su bili sve do sukoba<br />
između bošnjačkih postrojbi u Armiji BiH i<br />
hrvatskih u postrojbama HVO-a. Kada je izbio<br />
sukob, onda su se muslimani vratili kućama.<br />
Sukobi izvan i tijekom hodočašća događali su<br />
se u daljnjoj i bližoj povijesti, a ima ih i danas.<br />
Primjer iz 1955. kada su na crkvištu hodočasnike<br />
gađali kamenjem, da bi poslije ponoći u svetište<br />
upala i jedna skupina mladića naoružanih noževima<br />
i toljagama rastjerujući hodočasnike koji<br />
su zanoćili uz crkvu. Jedan hodočasnik bio je ozbiljnije<br />
ranjen nožem. Ali, „sutradan ujutro došli<br />
su ugledni ljudi iz Gornjeg Olova i svećenicima<br />
izražavali kako njihovo mjesto osuđuje zločin<br />
tih uljeza odnekle iz okolice“ (Matić 1991: 61).<br />
Svojevrsni prijepor je i kod organizacije prvosvibanjskih<br />
hodočašća jer dan uoči postoji običaj<br />
paljenja vatri u Olovu i okolici. Kako se danas<br />
na brdo Olovac iznad crkve donose i automobilske<br />
gume zbog njihova sporog sagorijevanja<br />
i nesnosna mirisa ometa se vanjska proslava početka<br />
svibanjskih pobožnosti Vrhbosanske nad-<br />
163
Change language