Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
GOSPA SINJSKA, kolovoz 2012.<br />
Svjedočanstvo o ozdravljenju po<br />
zagovoru Gospe Sinjske<br />
Mate Jukić, rođen 24. rujna 1947. u Otoku kod Sinja<br />
Prvi događaj, prije 30-ak godina:<br />
Gospe moja, samo da djeca<br />
odrastu!<br />
Odselio sam u Kanadu 1970. godine. Poslije<br />
šest mjeseci škole engleskoga jezika u Vancouveru<br />
odselio sam na Vancouver otok. Nakon<br />
7 do 8 godina rada u pilani jedan dan sam osjetio<br />
tegobe u trbuhu. Imao sam krv u stolici. Odmah<br />
sam prebačen avionom u bolnicu. Doktor je re-<br />
kao pilotu da mi apsolutno ne smije dopustiti<br />
da zaspim, jer sam prenaglo krvario. Kad sam<br />
došao u Vancouver u bolnicu, odmah su mi dali<br />
krv. Kroz 26 dana stalno su mi davali krv, a ja<br />
sam stalno krvario. Hranjen sam samo intravenski.<br />
Nisu mogli izvršiti operaciju jer se krv nije<br />
uopće zadržavala u tijelu. Nakon tih 26 dana dobio<br />
sam reakciju na krv. Pokušali su sve moguće,<br />
ali se krv nije mogla zadržati. Vadili su je triput<br />
dnevno radi nalaza i stalno nastojali usporiti krvarenje.<br />
Negdje oko 31. dana više nisu mogli vaditi<br />
krv, jer nisam imao količinu krvi da bih mogao<br />
preživjeti! Onda su me pustili na miru i rekli<br />
su: ne možemo ništa. Dolazi žena s dvoje djece.<br />
Mlađi sin imao je oko godinu i pol dana, stariji<br />
tri i pol. Dolazi mi i stric. Doktor kaže jednostavno<br />
da ne mogu više ništa učiniti nego da će još<br />
sutradan pokušati s krvi koju umjetno dobiju<br />
iz plazme. Kaže da me puste na miru pa ćemo<br />
sutra vidjeti. Djeca kao djeca, došli vidjeti tatu,<br />
vesele se. Oni odlaze, ja kažem: Gospe <strong>Sinjska</strong>,<br />
kad dođem u Hrvatsku, doći na misu u Svetište,<br />
samo dopusti da budem s djecom dok oni odrastu,<br />
onda me uzmi kad hoćeš! (Suze).<br />
U međuvremenu oni odlaze, ja sam neko<br />
kratko vrijeme zaspao. Ujutro se probudim. Svaki<br />
put kad bih išao na zahod, krv. Sad se ja ustanem,<br />
mislim, hoće li izaći i ovo još malo što imam<br />
i jednostavno ću se srušiti, i gotovo. Ali moram<br />
ići. Sad ja čekam, doktori su rekli da će pokušati<br />
s to krvi od plazme, ali ako ne dobiju reakciju,<br />
opet ne mogu operirati, svakako ću umrijeti.<br />
Međutim, dođem na zahod, okrenem se,<br />
apsolutno nema krvi, nimalo! Ja mogu hodati,<br />
imam snage! Ustanem, krenem na hodnik, velika<br />
bolnica, ljudi hodaju, ja idem i vučem infuziju<br />
za sobom. Dolazi moj specijalist (dr. Shoan),<br />
gleda u me, i ništa on ne govori meni nego samo<br />
viče: Miracle, miracle! (Čudo, čudo!). Stane, gleda<br />
me i pita me kako se ja osjećam. Ja kažem: Super!<br />
On se skroz začudio i govori: Čudo, ja to ne<br />
mogu objasniti! A bila su dva specijalista, oni su<br />
31
Change language