Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
118<br />
koji je zanosio. Posljednju sv. misu rekao je u subotu,<br />
dan posvećen Mariji, 15. listopada 1910.<br />
pred dragim likom Gospe Sinjske poslije koje je<br />
i zalegao u krevet. Sljedeće subote, 22. listopada,<br />
uvečer, kad je zvonio Anđeoski pozdrav, fra Ivan<br />
je zaklopio svoje oči ovomu svijetu, navršavajući<br />
točno 71. godinu života. Mariju je neobično ljubio<br />
pa vjerujemo da je ona primila njegovu plemenitu<br />
dušu u zagrljaj njezina Sina. Pobožnost<br />
prema Mariji i euharistiji gorjela je u njegovu<br />
srcu i sve više se povećavala. Više je sati dnevno<br />
provodio u molitvi. Ljubio je djetinjom ljubavlju<br />
majku Crkvu i svoj Red te branio njihova prava.<br />
Knjižice <strong>Gospa</strong> <strong>Sinjska</strong> i Sinj i<br />
njegovo slavlje<br />
Ljubav prema Mariji pokazivao je fra Ivan i<br />
potvrđivao svojim životom, a prenio i pretočio<br />
u svoje knjige koje, kad piše o Mariji, nisu velike<br />
obujmom kao druge njegove knjige, ali su odraz<br />
posebne ljubavi kojom su pisane. Prva i njemu<br />
najdraža njegova knjiga jest <strong>Gospa</strong> <strong>Sinjska</strong>, u koju<br />
je sažeo, možemo kazati, bit nauka o Mariji, a<br />
druga je Sinj i njegovo slavlje 1887. Vjernička javnost<br />
s ljubavlju je prihvatila Markovićeve knjige,<br />
a posebno knjigu <strong>Gospa</strong> <strong>Sinjska</strong>, koja je tiskana<br />
dva puta i poslije njegove smrti. Prvo izdanje<br />
napisao je ikavicom sa željom da „brez pričine<br />
i zanoveti, progovara duši hrvatskoga puka,<br />
komu je poglavito namijenjena“. Za njegova života<br />
<strong>Gospa</strong> <strong>Sinjska</strong> doživjela je dva izdanja. Prvo<br />
„Međutim, ja Sinjanin, na čast moje<br />
Gospe Sinjske, kažem, da ova moja<br />
mala knjiga, u kojoj nema ni znanja<br />
ni nauka, draža je duši i srdcu mome,<br />
nego svi moji drugi književni radovi.“<br />
izdanje izišlo je u Zagrebu 1886. s dodatkom o<br />
anđeoskoj kreposti. Tiskano je u 2000 primjeraka<br />
u prigodi 200-te obljetnice donošenja svete Gospine<br />
prilike iz Rame u Sinj. Knjigu je posvetio<br />
blagoj uspomeni o. Ante Marušića, rano preminulog<br />
franjevca profesora teologije, od koga se<br />
mnogo očekivalo. U prigodi te godišnjice, fra<br />
Ivanovom zaslugom, tiskane su i velike slike i<br />
sličice Gospe Sinjske kao i medaljice da se u na-<br />
rodu proširi ljubav i pobožnost prema Gospi.<br />
Jednako je tako objavio i Vjenčić molitava Gospi<br />
Sinjskoj. To se smatra početkom „suvremenog<br />
širenja pobožnosti prema sinjskoj Majci“. Kako<br />
je prvo izdanje Gospe Sinjske bilo brzo iscrpljeno,<br />
priredio je drugo 1899. i posvetio ga fra Šimunu<br />
Milinoviću, dukljansko-barskom nadbiskupu, u<br />
znak štovanja i odanosti. U njoj je napustio ikavicu<br />
kao anakronizam i tiskao je u književnoj<br />
ijekavici. Pisao je jednostavno „jer je knjiga namijenjena<br />
ljudima svake ruke“, tj. učenu i manje<br />
učenu Marijinu štovatelju. Iako je drugo izdanje<br />
dotjerao, izbacio dodatak o anđeoskoj kreposti<br />
a dodao novije događaje Gospinih milosti te četiri<br />
pjesme fra Petra Kneževića o Gospi Sinjskoj,<br />
knjiga se nije mnogo promijenila. Možemo reći<br />
da je u biti ostala ista. Umetak Kneževićevih pjesama<br />
opravdavao je time što su one „priproste i<br />
bez nakita, ali su duhom Božjim začinjene: onakve<br />
se baš hoće našemu puku.“<br />
O. Stanko Petrov nešto je ipak popravio Markovićevo<br />
izdanje Gospe Sinjske i objavio ga 1921.<br />
i 1928. godine. O tom je ovako pisao: „Čitajući<br />
Markovićevu knjigu i misleći o njezinoj preradi,<br />
evo što sam smislio. Učenije i ljepše ja nikada ne<br />
bih mogao pisati o Gospi Sinjskoj: Ali činilo mi<br />
se, da bih mogao neke stvari izreći nešto zgodnije<br />
za puk, mislio sam, da ne bi možda bilo ružno,<br />
kad bih koju preskočio, a i koju što umetnuo, što<br />
dodao. Tako mi se je činilo, da će knjižica biti:<br />
nova, a ujedno da ne će izgubiti ni onih svojih<br />
starih odlika, kojima ju je ukrasilo zlatno pero<br />
fra Ivanovo.“<br />
Koliko su knjigu <strong>Gospa</strong> <strong>Sinjska</strong> drugi cijenili,<br />
to se ne može usporediti sa fra Ivanovom ljubavlju<br />
prema njoj, jer priznaje da mu je najviše prirasla<br />
srcu, što je izrazio ovim riječima: „Ovom<br />
malom knjigom i ja sam hotio svoje slabo pero<br />
metnuti pod noge Marijine. Znam da ona nije<br />
napisana, kako bi se pristojalo; ali sam učinio što<br />
sam mogao i umio. Međutim, ja Sinjanin, na čast<br />
moje Gospe Sinjske, kažem, da ova moja mala<br />
knjiga, u kojoj nema ni znanja ni nauka, draža<br />
je duši i srdcu mome, nego svi moji drugi književni<br />
radovi. I želim, da se tko sjeti poslije moje<br />
smrti, pa mi je metne uz prsi; te sa mnom da<br />
bude u grob postavljena.“ Njegova velika želja<br />
bila je ispunjena. O. Petrov, koji je tada u Sinju<br />
bio kao mladi svećenik, sjetio se te njegove želje<br />
i nju s ljubavlju ispunio. S pravom možemo ka-<br />
GOSPA SINJSKA, kolovoz 2012.
Change language