Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
116<br />
„I u Zaostrogu i u Sinju bio je po dobroti i nauku<br />
ili prvi od svojih drugova ili među prvima“<br />
(Petrov). Stupio je u novicijat na Visovcu 1857.<br />
i završio ga godinu dana kasnije pod vodstvom<br />
vrijednoga i pobožnog magistra novaka o. Josipa<br />
Ivelića o kojemu je kasnije pisao kao o čovjeku<br />
izvanredno kreposna i svetačkog života.<br />
Poslije novicijata u Splitu je završio višu državnu<br />
gimnaziju. Filozofiju i teologiju studirao je u<br />
Šibeniku, Makarskoj i Zadru. Tu su postavljeni<br />
čvrsti temelji njegova obilna budućeg teološkog<br />
rada. Imao je prirođenu nadarenost, ali njoj su se<br />
pridružile ustrajnost i uporna volja. Zaređen je<br />
za svećenika 1862. godine u Sinju gdje je slavio<br />
svoju mladu misu na Gospinu oltaru.<br />
Čim je završio redoviti teološki studij, odmah<br />
je bio imenovan učiteljem bogoslovlja u Šibeniku<br />
gdje je predavao dogmatske predmete kroz<br />
11 godina. Svoju ljubav prema znanju oduševljeno<br />
je prenosio na svoje studente i zanosio ih za<br />
plemenite i uzvišene ideale. „Dosta je reći, da je<br />
svim srcem ljubio mladež i da je u mlade duše<br />
svojih učenika želio usaditi sve, što je dobro i<br />
plemenito, dok im je pamet pitao zdravim naukom“<br />
(Petrov). Imao je zgodan i zanimljiv način<br />
predavanja, iskrenu ljubav prema mladima,<br />
želeći na njih prenijeti znanje a još više dobrotu,<br />
da tako od njih stvori značajne vjernike i poletne<br />
redovnike-svećenike.<br />
Zbog bolesti morao se povući od nastavničkog<br />
rada i preseliti 1874. godine u svoj rodni Sinj.<br />
Svi su žalili što je morao napustiti profesorsku<br />
službu, ali se kasnije uvidjelo da je bolest bila velika<br />
Božja milost, jer da je ostao za profesorskom<br />
katedrom, možda, nikada ne bi postao ono što je<br />
postao. Kako je neobično ljubio knjigu, u Sinju se<br />
mogao potpuno posvetiti teološkom studiju, jer<br />
je imao bogatu samostansku biblioteku koja mu<br />
je postala radno mjesto gdje je produbljivao i proširivao<br />
svoje znanje. Kroz nekoliko godina izišao<br />
je na glas kao jedan od vrsnih teologa. Njegov je<br />
spisateljski opus dosegao dvadesetak djela i prijevoda.<br />
S pravom možemo kazati da je bio učen<br />
fratar, vrijedan teolog, apologetičar i dogmatičar,<br />
ekumenist. Koliko su njegova djela vrijedila<br />
i kako su prihvaćena, najbolje nam govori to da<br />
su većina od njih izišla u ponovljenim ili popravljenim<br />
izdanjima. Spomenut ćemo samo neka od<br />
njih koja i danas pobuđuju teološko zanimanje,<br />
a to su: Papino Poglavarstvo u Crkvi za prvih osam<br />
Kako je neobično ljubio knjigu, u<br />
Sinju se mogao potpuno posvetiti<br />
teološkom studiju, jer je imao bogatu<br />
samostansku biblioteku koja mu<br />
je postala radno mjesto gdje je<br />
produbljivao i proširivao svoje znanje.<br />
viekova (1883.), Cezarizam i Bizantinstvo u poviesti<br />
iztočnog razkola (1892.) i Slaveni i pape (1897.). Kao<br />
mlad franjevac bio je i <strong>provincija</strong>lov tajnik 1866.<br />
godine.<br />
U središtu Franjevačkog reda u Rimu njegov<br />
je rad bio cijenjen te mu je povjerena služba<br />
pohoditelja franjevaca u Dubrovniku (1878.),<br />
Zadru (1879.) i Beču (1887.). God. 1888. izabran<br />
je jednoglasno od izbornika na kapitulu za <strong>provincija</strong>la.<br />
Odmah je uputio braći pismo puno pouka<br />
i poticaja o redovničkom životu, a naročito<br />
o važnosti vršenja redovničkih zavjeta. Službu<br />
<strong>provincija</strong>la nije do kraja dovršio: odrekao je se<br />
1891. godine prije njena isteka.<br />
Fra Ivan je bio malen stasom i slaba zdravlja,<br />
ali se u njemu krio velik duh, dubok um, snažna<br />
volja, a navlastito plemenito srce. Dolaskom u<br />
Sinj vodio je duše i pisao knjige. Rado je ispovijedao.<br />
Nekim pobožnim osobama bio je kroz dug<br />
niz godina duhovni vođa od kojih su se neke<br />
odlikovale velikim stupnjem svetosti. Između<br />
njih su se isticale Anđolina Lovrić i Ivka Živalj.<br />
Zbog svoga profesorskog rada dobio je posebno<br />
priznaje Reda (Jubilatus de numero), a papa Leon<br />
XIII. proglasio ga je doktorom sv. bogoslovlja<br />
(doctor honoris causa). Njegovom zaslugom u<br />
Sinj su došle sestre sv. Vinka Paulskoga koje i<br />
danas neumorno rade za dobro Crkve i svijeta,<br />
a kuću im je poklonila fra Ivanovim posredovanjem<br />
gospođa Anđolina Lovrić. Fra Ivana je<br />
teško bilo vidjeti bez knjige pa kad nije molio,<br />
onda je čitao i učio, a sasvim se malo odmarao.<br />
God. 1879. hodočastio je s o. Matom Vezilićem u<br />
Svetu Zemlju, što je ostavio u pisanu obliku na<br />
talijanskom jeziku kao svoj književni prvijenac.<br />
Pisao je jednako hrvatski i talijanski. Imao je lagan<br />
i lijep način pisanja. Jezik mu je bogat, stil<br />
krepak i jasan, razlaganje logično i zanimljivo.<br />
U prigodi Markovićeve smrti mnogi su žalili što<br />
smo izgubili vrijedna svećenika, marna i vrsna<br />
radnika i teologa.<br />
GOSPA SINJSKA, kolovoz 2012.
Change language