Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
GOSPA SINJSKA, kolovoz 2012.<br />
4. Konstitutivna načela socijalnog<br />
nauka Crkve<br />
Katolički socijalni nauk, dakle, ne usvaja ni<br />
kolektivizam ni individualizam, već, polazeći<br />
od kršćanskoga personalizma, nudi takvu „gramatiku“<br />
društvenog ustroja u kojem će se svaka<br />
ljudska osoba moći razvijati na način i u smjeru<br />
kako je to sam Bog zamislio kad ju je stvarao. Da<br />
bi se taj cilj mogao pretočiti u sustavnu teoriju i<br />
praksu, socijalni nauk Crkve zastupa tri načela<br />
društvenoga ustroja: a) načelo solidarnosti, b) načelo<br />
supsidijarnosti i c) načelo zajedničkoga dobra. Sva-<br />
Logika supsidijarnosti logika je<br />
slobode koja niče iz samoga temelja<br />
ljudskoga dostojanstva, stoga ona ne<br />
može biti ignorirana u nekim fazama<br />
života da bi se o njoj počelo ozbiljno<br />
razmišljati na nekim kasnijim etapama<br />
ko od ta tri načela, kao i svi zajedno, izražavaju<br />
specifičnu konkretizaciju kreposti ljubavi: solidarnost<br />
utoliko što se ona svodi na onu poznatu<br />
„svi za jednoga, jedan za sve“, čime nadilazi i individualizam<br />
i kolektivizam, a afirmira izvjesnu<br />
dozu samoprijegora; supsidijarnost utoliko što je<br />
njezina deviza „neka ne radi viša društvena razina<br />
ono što može uraditi pojedinac sam, odnosno<br />
niža društvena razina, dočim tamo gdje ovi<br />
potonji to ne mogu, viša je razina dužna uskočiti<br />
i pomoći“, čime se štiti i zagovara sloboda i kreativnost<br />
pojedinca i nižih društvenih razina; načelo<br />
zajedničkoga dobra utoliko što nadilazi egoizam<br />
i individualizam zagovarajući i stvarajući<br />
pretpostavke života i razvoja za sve.<br />
Kad se ta tri načela promatraju i pojedinačno<br />
i u međudjelovanju, uviđamo da socijalni nauk<br />
Crkve podjednako vodi računa i o interesima<br />
pojedinca i o interesima društva, a da pritom<br />
ne upada ni u kakav radikalni ekskluzivizam i<br />
jednostranost. Ne treba posebno ni naglašavati<br />
da ta načela valja primjenjivati kako na razini<br />
između pojedinaca tako i na razini između pojedinca<br />
i društva, između jedne društvene grupa<br />
u odnosu prema drugoj društvenoj grupi pa sve<br />
tamo do odnosa jedne države, odnosno kontinenta<br />
prema drugoj državi ili kontinentu. Ona<br />
se moraju primjenjivati podjednako na području<br />
političkog ustroja (primjerice, načelo supsidijarnosti<br />
unutar demokratske logike i prakse),<br />
gospodarskog ustroja (primjerice, načelo solidarnosti<br />
unutardržavne i međudržavne), odnosno<br />
na ekološkom području (primjerice, načelo<br />
zajedničkoga dobra). Oni nalaze svoju primjenu<br />
podjednako u odgoju kao i u sportu, u ratu kao<br />
i u miru, u zdravlju kao i bolesti. Uostalom, bez<br />
realizacije načela solidarnosti mi danas ne samo<br />
da ne bismo imali mirovine, nego ni stipendije,<br />
ni socijalno osiguranje ni išta od onoga čime se<br />
diči suvremena civilizacija i socijalna država.<br />
No potrebno je o aktualnosti svakoga od ta tri<br />
temeljna načela socijalnog nauka Crkve reći i ponešto<br />
više.<br />
Aktualnost solidarnosti<br />
Ako bi se postavilo pitanje o eventualnoj<br />
prednosti među ta tri konstitutivna načela socijalnog<br />
nauka Crkve, onda bi naglasak jamačno<br />
bio na solidarnosti, s jednostavnog razloga što<br />
se druga dva načela mogu – premda nategnuto<br />
– interpretirati i kao svojevrsne podvrste solidarnosti.<br />
Stoga ne čudi što su klasici socijalnog<br />
nauka Crkve – Pesch, Gundlach i Otto von Nell<br />
Breuning – predlagali da se cjelokupan socijalni<br />
nauk Crkve, za razliku od socijalizma i kapitalizma,<br />
imenuje kao – solidarizam. Istina, razvojem<br />
civilizacije i suvremenoga društva, i solidarnost<br />
je prihvaćena kao nešto samo po sebi razumljivo.<br />
Zapravo, bez nje suvremena društva nisu ni<br />
zamisliva, posebice ako gledamo na suvremena<br />
dostignuća tzv. socijalnih država, tj. država u<br />
kojima se velik naglasak stavlja na socijalnu dimenziju<br />
života i razvoja, u što spadaju školsko,<br />
zdravstvo, socijalno osiguranje, mirovinsko osiguranje<br />
i sl. Pa ipak i dan danas bitka se vodi<br />
o tome koliko socijalna treba biti suvremena država.<br />
Poznate su razlike u tom pogledu između<br />
tzv. „rajnskog“ i „anglosaskog modela“ kapitalizma,<br />
točnije onoga koji polaže veći naglasak na<br />
solidarnost od onoga koji to ne čini. Nije nikakva<br />
tajna da je socijalizam, po definiciji, naglasak<br />
stavljao upravo na tu socijalnu i solidarnu stranu<br />
društvenog razvoja i da je nama danas teško priviknuti<br />
se da moramo sve plaćati, sve ono što je<br />
u socijalizmu bilo besplatno, ili pak vrlo jeftino.<br />
Dovoljno je samo prisjetiti se jeftinijeg školovanja,<br />
socijalnog osiguranja, jeftinijih tzv. radničkih<br />
83
Change language