Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
GOSPA SINJSKA, kolovoz 2012.<br />
„negativnom provokacijom“, ipak uzrokuju i<br />
zdrave promjene u crkvenom pastoralu. Uz sveprisutnu<br />
manifestativnu religioznost, čiji su dio i<br />
hodočasnička mnoštva, a koja nas mogu uljuljati<br />
kako je suvremeni čovjek vrlo religiozan, s teologom<br />
Metzom treba postaviti temeljno vjerničko i<br />
teološko pitanje: nije li danas prisutna više kriza<br />
vjere u Boga, „kriza Boga u religioznom ruhu“, a<br />
ne toliko kriza same religije i njezinih oblika, pa<br />
tako ni kriza hodočašća? 6<br />
Interreligioznost i ateisti<br />
Tko je god bio u nekom velikom svetištu,<br />
neće se moći oteti dojmu prisutnosti ljudi različitih<br />
rasa, naroda, jezika. 7 Hodočašća su po sebi<br />
pluralna i univerzalna. Ne nameće li se stoga pitanje<br />
kako se naša svetišta i hodočasnička mjesta<br />
odnose na svjedočenja Božje širine i Kristove<br />
univerzalne poruke za sve ljude ili je kod nas<br />
tendencija da sva hodočasnička mjesta postanu<br />
ekskluzivna nacionalna (hrvatska) svetišta 8 , iako<br />
– gore smo već spomenuli – kršćanstvo je ne svedivo<br />
na jednu zemlju i naciju.<br />
6 „Proživljavamo neku vrstu krize Boga u religioznom<br />
ruhu, doba religije bez Boga. Geslo našeg doba moglo<br />
bi glasiti ‘Religija – da; Bog – ne’; to ‘Ne’, opet ne misli<br />
se kategorički, u smislu velikih ateizama. Njih više<br />
nema. Kao da je ‘bitka za transcendenciju’ prevladana<br />
i onostranost konačno utrnula: šezdesetih godina, borbeno<br />
se odlagala u budućnost, a sad, terapijski, u psihu.<br />
Bog nam tako danas opet može, nemarno ili opušteno,<br />
stalno biti na jeziku, a da se zapravo ne misli na nj: kao<br />
slobodnolebdeća metafora salonskog čavrljanja, psihoanalitičkog<br />
kauča, estetičkog diskursa ili čega već“<br />
(Johann Baptist METZ, „Govor o Bogu osjetljiv za patnju“,<br />
u: Johann Baptist METZ [ur.], Krajolik od krikova.<br />
O dramatici teodicejskog pitanja, Ex libris, Rijeka<br />
2011, 86-87).<br />
7 Usp. David CARRASCO, „Die auf eine heilige Reise<br />
gehen. Formen und Vielfalt der Pilgerschaft“, u: Concilium<br />
32 (1996) 4, 307-314.<br />
8 Po Hrvatskoj su postavljeni prometni putokazi na kojima<br />
se vidi da su sva velika svetišta nazvana „hrvatskim“,<br />
a što nije u skladu s univerzalnošću evanđeoske poruke<br />
za sve ljude. Ostaje pitanje hoće li u budućnosti doći<br />
do promjene tih putokaza, hoće li duhovnost pojedinih<br />
svetišta slijediti ono nacionalno ili onom nacionalnom,<br />
kao partikularnom dobru, pomoći da se pročisti? Hoće<br />
li pojedina svetišta sudjelovati u nacionalnoj rekatolizaciji<br />
ili pocrkvenjenju vjere ili će hodočasnička mjesta<br />
doista biti u punom smislu za sve ljude, time kršćanska<br />
i katolička?<br />
U nas je, primjerice, Međugorje steklo značenje<br />
svjetskoga svetišta. Ondje dolaze ljudi sa svih<br />
strana svijeta. U njega dolaze i kršćani Arapi, i<br />
čita se evanđelje na arapskom. U tom svetištu se<br />
čuju molitve Bogu s imenom Allah. No, s druge<br />
strane, ne smije se umaći pitanju može li iz Međugorja,<br />
ili uopće iz naših svetišta, koliko god<br />
ona bila „lokalna“ ili „nacionalna“, poteći univerzalna<br />
poruka većega međurasnog, međureligijskog<br />
i međunacionalnog uvažavanja. Može li<br />
se poruka s periferije preliti u središta moći kao<br />
i u naše svakodnevnice, naša susjedstva i izmiješane<br />
gradove, tako da se međusobno više uvažavamo<br />
ili će evanđeoska poruka o sveopćem ljudskom<br />
bratstvu (ljudima kao stvorenjima i djeci<br />
jednoga Boga) odzvanjati kao magijska utopija<br />
i nedokučiva božanska idila samo unutar hodočasničkoga<br />
(sakralnog) prostora? Može li se<br />
duhovna radijacija univerzalnosti Božjega milosrđa<br />
za sve ljude, s hodočasnicima proširiti i na<br />
čitavu zemlju?<br />
Osim područja interreligioznosti, suvremenim<br />
kršćanima, Crkvi, teolozima i pastoralnim<br />
radnicima privilegirani adresati – uz siromašne<br />
i ugnjetavane – trebali bi biti oni distancirani od<br />
vjere i religijskih institucija i, svakako, ateisti.<br />
Oni su naši suvremenici s kojima, prema zahtjevu<br />
vjere u Boga, trebamo zajednički izgrađivati<br />
ovaj jedini naš svijet i zajedničko društvo.<br />
Živimo u dvostrukoj ateizaciji. Jedan ateizam<br />
je onaj unutarnji, točnije praktični ateizam unutar<br />
verbalne vjere, poput sina iz Isusove usporedbe<br />
o slanju na rad u vinograd koji izvanjski<br />
prihvaća Očev zahtjev, ali ga praktično ne izvršava.<br />
Drugi je ateizam kompleksniji, nastaje<br />
uslijed raznih razloga: kao ateizam navike, kao<br />
militantno ili sustavno nijekanje Boga, kao ateizam<br />
reakcije – antiteizam i anticrkvenost, dakle,<br />
kao pobuna protiv crkvene institucije i vjernika<br />
koji „Božje lice više zakrivaju nego otkrivaju“<br />
(GS 19) 9 , koji najviše dobro – Boga – zamjenjuju<br />
zemaljskim dobrima, ili, kako Isus veli, ljudske<br />
uredbe proglašavaju Božjim.<br />
9 “Ateizam, naime, promatran u cjelini, nije nešto izvorno,<br />
nego on prije nastaje iz različitih uzroka, među koje<br />
se također ubraja kritička reakcija protiv religijâ, i to u<br />
nekim krajevima napose protiv krš ćanske religije. Stoga<br />
u nastanku tog ateizma ne mali udio mogu imati vjernici,<br />
jer treba reći da oni zanemarivanjem vjerskoga od-<br />
147
Change language