Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

94
Nedjelja – za kršćane ili za sve ljude?
Piše: Neven ŠIMAC
Države popuštaju pred apsurdnom tvrdnjom da će tako biti većeg
prometa i više poreza, a nitko da primijeti da kupovna moć ljudi nije
rastezljiva, nego ograničena veličina, pa će ljudi i u šest dana potrošiti isto
koliko i u sedam.
Još kao djeca naučili smo onu: spomeni se da
svetkuješ dan Gospodnji. Osjećali smo je možda
više kao obvezu nedjeljne mise, nego kao zapovijed
počinka, premda šabat znači mirovanje, a
potpuni tekst 4. božje zapovijedi u Knjizi izlaska
(20, 8-11) inzistira i na jednome i na drugom:
„Sjeti se da svetkuješ dan subotnji. Šest dana
radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana
subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu.
Tada nikakva posla nemoj raditi… Ta i Jahve je
šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što
je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga
je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotnji.“
Podsjetimo ovdje da je prvoizabrani narod Božji
svetkovao šabat kao posljednji dan u tjednu, a da
je kršćanski prijelaz na nedjelju, – za Židove prvi
dan u tjednu – zaživio postupno, već u prvim
židovsko-kršćanskim zajednicama, vjerojatno
zbog spomen-dana Isusova uskrsnuća, a da ga je
tek 321. godine car Konstantin oslužbenio.
Kršćanstvo je kroz stoljeća oblikovalo raspored
i ritam dana i tjedana, svagdana i blagdana.
Tako je to trajalo i poštivalo se u onomad kršćanskom,
potom „zapadnom svijetu“ kroz sedamnaest
stoljeća. A onda se, sa sekularizmom,
opadanjem vjerske prakse i sve bješnjom trkom
za profitom, štošta poremetilo. Jer, ako nema
svetosti u dnevima, zašto bi bilo vremena kad se
ne-djela? Zašto ne povećavati stalno produktivnost
i profit, ako su dani istovrijedni? Neoliberalni
kapitalizam, koji evo već tri desetljeća caruje,
i na tom je području nadvladao. Zato se valja
upitati što je ostalo od one davnašnje zapovijedi
počinka i posvete sedmog dana u tjednu; od
nedjeljne mise i župskih susreta; od obiteljskog
okupljanja i blagovanja; od odmora i izleta; od
druženja i igre; od društvovne i duhovne zauze-
tosti…, ukratko od civilizacije i kulture nedjelje?
Nije li neoliberalna deregulacija dovela do toga
da su države-na-uzmaku pred novcem i profitom
prepustile sudbinu nedjelje pogdjegdje samovolji
lokalnih zajednica, a drugdje izravnim i
utoliko nejednakim pregovorima poslodavatelja
i radnika, posebice u sektoru trgovine? Nije li i
taj naročiti dan postao svagdanom, jer po anketama
u Europi već 53% zaposlenika povremeno
radi u subotu ili/i nedjelju? A samo u Njemačkoj,
koja više od drugih država poštuje i štiti nedjelju,
od 1995. do 2010. broj zaposlenika koji su
povremeno radili blagdanom porastao je sa 7,7
U tranzicijskim zemljama stanje je
lošije nego drugdje što se tiče rada
trgovina nedjeljom jer su u mnogima
baš bivše „elite“ najspremnije
prihvatile logiku profita neoliberalnog
kapitalizma, pa tako i rada „24 sata
na dan i 7 dana u tjednu“
na 11 milijuna. I tako su se postupno pogoršali
uvjeti rada, zdravlja i življenja ljudi u velikom
broju zemalja Starog kontinenta.
U tranzicijskim zemljama stanje je lošije nego
drugdje što se tiče rada trgovina nedjeljom jer su
u mnogima baš bivše „elite“ najspremnije prihvatile
logiku profita neoliberalnog kapitalizma,
pa tako i rada „24 sata na dan i 7 dana u tjednu“.
A u njihovim trgovinama prve su žrtve nedjeljne
tlake žene i majke, nezamjenjive nositeljice zajedništva
obitelji. Pred blagajnama i tezgama ovih
ropkinja nezajažljivog kapitala svake nedjelje
promiču rijeke ovisnika potrošaštva i Mamono-
GOSPA SINJSKA, kolovoz 2012.