Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
GOSPA SINJSKA, kolovoz 2012.<br />
Način na koji se odnosimo prema<br />
prošlosti, ukoliko prošlost shvatimo<br />
kao stvarnost drugoga koja ima<br />
značajne reperkusije na naš život,<br />
utječe snažno na način ponašanja<br />
koje ćemo mi primjenjivati u<br />
sličnim situacijama<br />
čajne reperkusije na naš život, utječe snažno na<br />
način ponašanja koje ćemo mi primjenjivati u<br />
analognim situacijama.<br />
Dakle, naš identitet, a time i naše djelovanje,<br />
jesu snažno obojeni našim osobnim i kolektivnim<br />
pamćenjima. Vrlo velikim dijelom smo određeni<br />
našim odgojem, odnosom roditelja prema nama,<br />
činjenicom jesmo smo li jedinci ili imamo više<br />
braće i sestara, socijalnim položajem naših roditelja,<br />
našim prošlim uspjesima, neuspjesima,<br />
našim nacionalnim traumama i sl. Ta naša sjećanja<br />
nesvjesno su utjecala na naš karakter, pa smo<br />
stoga bez samopouzdanja jer smo imali previše<br />
autoritarne roditelje, ili smo previše nepovjerljivi<br />
prema ljudima jer smo imali loša iskustva u<br />
djetinjstvu, ili smo previše samodopadljivi jer<br />
smo u očima naših roditelja uvijek bili najbolji i<br />
najsavršeniji, ili previše agresivni ako smo prošli<br />
situacije torture ili maltretiranja.<br />
Moralna podvojenost pamćenja<br />
Međutim, ono što je vrlo bitno istaknuti jest<br />
da i u tom određenju našeg karaktera i identiteta<br />
pamćenjem, mi još uvijek imamo stanoviti<br />
stupanj slobode i upravo u ovom segmentu dolazi<br />
do izražaja naša odgovornost u ophođenju s<br />
prošlošću. Jednostavnije rečeno, iako je naš identitet<br />
snažno obilježen našim pamćenjem, u smislu<br />
da na nas jako utječe ono što smo proživjeli,<br />
bilo na svjesnoj ili nesvjesnoj razini, ipak taj isti<br />
identitet podrazumijeva također prostore nadogradnje,<br />
ispravljanja, usavršavanja. Zbog te mogućnosti<br />
da se svjesno postavimo prema našim<br />
pamćenjima, da ih takoreći gledamo s distance,<br />
mi smo u mogućnosti također da kontroliramo<br />
utjecaj pamćenja na nas. Iz toga izvlačimo zaključak<br />
da koliko pamćenje formira nas, toliko i<br />
mi sami formiramo pamćenje, odnosno dajemo<br />
mu novo značenje.<br />
Taj prostor slobode je ključan da možemo<br />
nekom zlostavljanom djetetu još uvijek reći da<br />
nema pravo zlostavljati kada odraste, već da se<br />
mora kritički postaviti prema svojim traumatičnim<br />
uspomenama i iz njih izvući drugačiju<br />
pouku – da je zlostavljanje pogrešno. Stoga su<br />
mnogi autori koji su pisali o pamćenju, isticali<br />
važnost kriterija koji nas moraju voditi u našem<br />
ophođenju s pamćenjem. Čini mi se da je to na<br />
najjednostavniji način objasnio francuski filozof<br />
bugarskih korijena Tzvetan Todorov koji razlikuje<br />
doslovno i egzemplarno pamćenje. Prema<br />
njegovu tumačenju neko pamćenje možemo doslovno<br />
upotrebljavati u našem životu, odnosno<br />
naša prošla iskustva preslikati na ona sadašnja i<br />
buduća. To konkretno znači da ako su Turci tlačili<br />
Hrvate moraju li Hrvati tlačiti Turke kad se<br />
domognu vlasti. Oni svoje iskustvo prenose na<br />
sve buduće situacije. Ostaju zatvoreni u svom<br />
pamćenju kao u zatvoru, ne daju mu nikakvo<br />
dublje značenje, već ga doslovno kopiraju.<br />
Drugi način pamćenja, koji sugerira Todorov,<br />
jest egzemplarno pamćenje u smislu da neki<br />
događaj postaje egzemplum, primjer-događaj iz<br />
kojeg izvlačimo pouku koja može biti posve različita<br />
i suprotna od samog događaja. Na takav<br />
način mi nismo zaslijepljeni našom vlastitom<br />
sudbinom, već vidimo šire od nje, vidimo i druge<br />
koji su prošli teške trenutke, ali su ih ipak nadišli<br />
tako da njihovo ponašanje nije bezuvjetno<br />
određeno njihovim pamćenjem, već su pamćenje<br />
iskoristili kao lekciju koja ih čini još više obazrivima<br />
prema drugima. Takav su način izabrali<br />
Izraelci u svojem sjećanju na izlazak iz Egipta –<br />
oni ne daju prednost traumatičnim uspomenama<br />
jarma pod Egiptom, već iskustvu oslobađanja<br />
iz Egipta te iskustvo oslobađanja prenose na<br />
buduće generacije, a ne iskustvo jarma kako bi<br />
eventualno stvorili antagonizam s Egipćanima.<br />
Ropstvo je samo pozadina na kojoj se može bolje<br />
ilustrirati Božja moć u oslobađanju Izraelaca.<br />
Tako oni i negativne događaje iskorištavaju za<br />
konstrukciju pozitivnih narativa o Božjoj dobroti<br />
i svemoći. Analogno tome, Sinjani u svom sjećanju<br />
pobjede nad Turcima pamte trenutke slave<br />
i pomoći Božje, a ne pridaju nikakvu pozornost<br />
osveti ili osjećajima mržnje prema Turcima. Sjećati<br />
se na takav pozitivan način znači stvarati<br />
vlastitu biografiju, a ne zaključati se u svoju<br />
prošlost i potpuno se okovati njome.<br />
49
Change language