Gospa Sinjska - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

GOSPA SINJSKA, kolovoz 2012.
doživljaj u iskustvu s Neizrecivim, na tim prostorima
objavljenim. U tom slučaju njegove riječi
i nisu baš presudne. Točnije rečeno: riječi će mu
same od sebe navirati, i to one prave. Jer, čega je
srce puno usta zbore! Zato se vjerničko vođenje
hodočašća nikako ne može odvojiti od voditelja
samoga. 2 On više govori svojom osobom nego
riječima i znanjem. Jedino onaj voditelj koji voli,
ne samo sveta mjesta, već Boga objavljena u Isusa,
umije prenijeti poruku neizrecive i neiskazane
ljubavi Božje, jer ju doživljava u svom srcu
koje je Bogu otvoreno. A za tom Božjom Istinom
– duboko smo uvjereni u to! – svako ljudsko srce
čezne, makar to i ne znalo. 3
Upravo zato, iako je poznavanje Sv. Zemlje –
poznavanje svetih mjesta, povijesnih i sadašnjih
uvjetovanosti toga prostora, koja se odražavaju
na političke i sociološke odnose stanovništva u
današnjem vremenu – gotovo preduvjet za dobro
vođenje hodočašća u Sv. Zemlju, ono nipošto
nije i njegov glavni sadržaj, kao što je to obično
za razna putovanja i turističke aranžmane.
Osnovni je sadržaj hodočašća u Sv. Zemlju: Bog
koji nam se objavio u riječi Pisma te naročito i
neposredno u Isusu Kristu. I to od onih prvih
navještajâ i obećanjâ u Starom zavjetu do Njegova
rođenja, života i smrti; uskrsnuća, uzašašća i
silaska Duha Svetoga. 4
Neko ‘hodočašće’ možda može biti lijepo i
zabavno putovanje, ugodno druženje u razgledanju
raznih znamenitosti, ali ako se u srcu hodočasnika
nije ‘dogodila’ molitva i njegov osobni
susret s Neizrecivim, koji se očitovao kao ljudsko
2 Naglasimo da ovdje mislimo na duhovno vodstvo
hodočašća. Ne na njegovu tehničku organizaciju
(hoteli, zrakoplovne karte, autobusi, ulaznice,
takse, vize itd.). To naime spada na profesionalne
agencije, kojih i na hrvatskom govornom području
ima podosta. No i tu valja biti oprezan pa mudro
izabrati onu agenciju kojoj nije prvi i jedini cilj vlastiti
probitak. Ali i paziti da posluje po zakonima
zemlje u kojoj se nalaze, a ne da radi na crno ili pak
na ‘polu-crno’. A ima i takvih.
3 Držimo da i ona iskonska ljudska čežnja: „Ne
umrijeti već živjeti - uvijek!“ nije ništa drugo doli
žudnja za vlastitim iskonom u Bogu i njegovoj ljubavi
koja ispunja ljudsko srce i nikada ne prestaje.
4 Sadržaj hodočašća je, na neki način, i živuća Crkva
na tim prostorima, koja živi Isusov život s mnogobrojnim
radostima i nebrojenim poteškoćama
svoga vremena i prostora.
biće – Sin čovječji, Isus iz Nazareta – to nije bilo
hodočašće već nešto drugo. Možda tek traženje.
Samo oni koji na hodočašću prepoznaju Isusa živoga,
uzljube ga i klanjaju mu se, smiju se zvati
hodočasnicima kad idu u Svetu zemlju. Oni koji
nisu Isusa susreli u svom srcu, vraćaju se kući
neobavljena posla, pa makar baš sve vidjeli, sve
doznali i bilo im ‘lijepo’. Bili su i ostali samo turisti
i tražitelji.
Hodočasnici obično u dubini svoga srca žude
za Bogom – ne za znanjem; čeznu za ‘svetim’ – ne
za provodom; traže molitvu – ne tek druženje.
Iako i sve to drugo može biti dobro i poželjno,
ali na nekim drugim mjestima i u nekim drugim
uvjetima. No ne i na hodočašću u Svetu Zemlju.
Voditelj hodočašća mora to dobro i jasno razlučiti
u samom sebi i to onda stalno imati na umu.
On će veoma brzo primijetiti da su hodočasnici u
Sv. Zemlju posebno ‘otvoreni za sveto’, za Boga i
Božje. Ako voditelj to ne prepozna te im ne ‘ponudi’
Božju istinu, i Boga samoga, već pokazuje
samo stijenje, suvenire i povijest, priča šale i
potiče razbibrigu, on ne samo da je zakopao dar
koji je dobio od Gospodina – a to su njegova ljubljena
djeca – već ih je i žedne i gladne, umjesto
čistom vodom i zdravim kruhom, hranio – ničim.
5 Osobito je ružno ako se to dogodi voditelju
hodočašća svećeniku ili redovniku. Ta oni su
svojim životnim odabirom drugačiji. Oni su Božji.
Vjernici to uglavnom dobro znaju, i to od njih
žele i to spravom očekuju. Ali ako se dogodi da
to ne zna ni svećenik – voditelj hodočašća, pa se
spusti na razinu da hodočasnicima bude zabavljač
ili ‘pajdaš’ za druženje, a ne svjetiljka koja
vjerom i ljubavlju put Bogu pokazuje, promašaj
hodočašća je potpun. A nije daleko ni od razočaranja
vjerničke duše. Pa čak ako neki kasnije i
5 Osim tih pogrešaka, voditelji su u ‘napasti’ popustiti
i drugim mogućnostima, malo grublje rečeno:
gledati svoje dobro umjesto dobra hodočasnika;
poslovati nepošteno i na crno da ostvare veću zaradu
te budu bolja konkurencija onima koji posluju
po zakonu; smještati hodočasnike u neprikladne
hotele kako bi mu više ostalo; kasnije započinjati i
ranije završavati radni dan i davati hodočasnicima
što-više slobodnog vremena, kako bi se bavili
svojim poslom; ne gledati u hodočasnicima djecu
Božju koja Boga traže već ovce koje je korisno postrići;
tražiti vlastite probitke pa hodočasnike voditi
po ‘posebnim’ i skupim suvenirnicama gdje
sami dobivaju proviziju.
167